Zadarska tržnica i ribarnica preskupe su i postaju nedostupne i najimućnijim kupcima, a divljanje cijena više se ne može objasniti samo krizom i recesijom, te katastrofalnom sušom koja je poskupila poljoprivredne proizvode. Zadarska je tržnica skuplja od zagrebačke, jedna je od najskupljih u čitavoj Hrvatskoj. Iako se u zadarskom zaleđu nalazi puno proizvođača voća i povrća, prema cijenama se to ne bi moglo zaključiti.
Isto tako na tržnici i ribarnici postoji puno propusta na štetu kupaca koje inspekcije slabo i nikako kontroliraju. Nema istaknutih cijena i nigdje nećete dobiti račun za kupljenu robu. Izgleda kao da ovakvo stanje odgovara mnogima, ali zapravo se vrlo malo kupuje, na što se žale i sami trgovci koji kažu kako ne mogu poboljšati svoje poslovanje jer rade u lošim uvjetima.
Kupci ističu kako su cijene previsoke, te da ne mogu ništa učiniti osim – manje kupovati, što se i događa iz dana u dan. Na zadarskoj ribarnici početkom ovoga tjedna oslići su koštali 60 kuna za kilogram (manji 40), mušuni su bili 30 kuna (inače su 40), srdele su od 15 do 20 kuna, oborita riba koštala je oko 160 kuna koliko se pitalo za kilogram orade, škampi su koštali od 120 do 150 kuna, ali manji, dok većih kad ih bude nema ispod 250 kuna, šaruni su tradicionalno 30 kuna, a lignje od 60 do 100 i to ulovljene koćama.
Trlje su bile od 30 do 70 kuna, ovisno o veličini, a pas, mačka i raže od 50 do 60 kuna. Gavuni su prodavani za 40 do 50 kuna za kilogram, dok su papaline koje se znaju servirati pod gavune bile znatno jeftinije. Sipa nije bilo, ali inače ih nema ispod 80 kuna, koliko košta i kilogram tune. Od školjaka, dagnje su 15 kuna, grope, kada ih ima, prodaju se za 80 kuna, a kunjke po 40.
Propadne dosta plave ribe
Prodavači ribe s kojima smo razgovarali, nisu se složili s našom ocjenom da je zadarska ribarnica preskupa, te da nema odgovarajuću razinu usluge prema kupcima. Pitali smo ih zašto onda na zadarskoj peškariji kilogram srdele košta 20 kuna, što je skoro četiri puta više od nabavne cijene?
– Problem plave ribe je što je dosta propadne, odnosno pola se količine ne proda. Kad bih ja prodao svu količinu koju nabavim, držao bih cijenu 10 kuna za kilogram. Ovako moram staviti 20 kako bih pokrio i onu količinu koja će mi sigurno propasti. Naši ljudi ne kupuju toliko plave ribe, dosta je ostane i to je problem. Kad bi bila više tražena, cijena bi bila manja – ističe jedan trgovac.
Za zadarsku ribarnicu kaže da je jeftinija od zagrebačke, pa čak i od splitske. – Kad bih prodavao gofa, cijena u Zadru ne bi bila veća od 60- -70 kuna, a u Splitu bi bez problema išao za 100 do 120 kuna. Zadarsko je područje najjače u ulovu ribe i cijene su ovdje najniže.
Druga je stvar što je sve poskupjelo, pa tako i riba. Što se računa tiče, tu ste u pravu. Svi bismo trebali izdavati račune uz prodanu ribu. Ja ga mogu izdati iz bloka s pečatom, ali uvjeti prodaje su takvi da se nama smoče i blok i pečati i sve propadne. Trebali bismo imati bolje uvjete za takvo poslovanje. Kad bih svima izdavao račune, morao bih imati zaposlenu još jednu radnicu samo za to – kaže trgovac.
Na tržnici još gore
Ni na Gradskoj tržnici nije puno bolja situacija. Zapravo, čini se da je još i gora. Puno je robe iz uvoza kojoj se višestruko uvećava cijena, a čini se da ima i voća i povrća kupljenog u trgovačkim veleprodajnim lancima, koje se uz veću cijenu prikazuje kao domaće.
Ova je tržnica provjereno skuplja od primjerice zagrebačkog Kvatrića, i to duplo. Jabuke u Zadru koštaju 10 kuna za kilogram, mandarine su 15 kuna, nektarine 16, crvenoj paprici, za koju piše da je domaća iako je jasno da se radi o makedonskoj paprici, cijena je 15 kuna (u Zagrebu najviše 8 kuna), pomidori se prodaju po 10 kuna, limuni po 20 kuna za kilogram, banane su 10 kuna…
Ovakve astronomske cijene potjerale su kupce koji više razgledavaju ponudu nego kupuju, a i kad se odluče, kupuje se na pola kilograma, dekagrame. Prodavačice su u obilasku vikale za nama i pozivale nas da kupimo, ali kada su po notesu i olovci shvatile da „samo pišemo“, odnosno da smo novinari, izgubile su volju za razgovor. Ipak su nam rekle:
– Poljoprivredni proizvodi poskupjeli su zbog suše. Ljudi su se trudili zalijevati, ali mnogima je sve propalo ili su imali upola manji urod. Zbog toga je sve skuplje – kaže jedna prodavačica povrća.
– Nitko ništa ne kupuje, ovo je katastrofa – ističe druga s ponudom voća. – Počela sam raditi ovaj posao 1968. godine, još u “Plodinama”. Kad je tvrtka propala, dali su mi otkaz i ovu vagu da se borimo kako znamo. Pogledajte ove uvjete u kojima radimo. Ova je tržnica obnovljena prije nekoliko godina, a izgleda gore nego ikad. Štandovi su loši, kad je kiša, curi, kad je bura, sve diže.
Ovo nije posao, nego teško preživljavanje, a došlo je do toga da više nemamo kome prodavati – kažu prodavačice. Kupci gledaju, trgovci negoduju, a cijene stoje. Roba se izlaže, pa se sprema, pa opet vraća. Dobro došli na – najskuplju hrvatsku tržnicu.
Burza ribe nema šanse
Burza ribe nikada nije zaživjela jer nitko ribarima nije jamčio da će prodati ribu, a država im je u startu uzimala pet posto za prodaju. Tako je i nama ta riba bila skuplja nego da je nabavljamo direktno od ribara. Zato ta burza ribe nije imala šanse. Trgovina ribom obavlja se u uvjetima koji su za sada jedini mogući, sve drugo je iluzija – uvjeravaju nas prodavači.
Krumpir 8 kuna
Čak i domaće, mediteranske kulture, kojih ima u izobilju, skupe su. Za smokve smo mislili da koštaju 10 kuna za kilogram, međutim, radilo se o cijeni ispisanoj za – domaće grožđe, dok je smokvama cijena bila – 40 kuna. Šipci su koštali 20 kuna za kilogram, kapule nema ispod 8 kuna, blitva je 15, kao i salata, kelj 12, krastavci 10, fažolet 18 kuna, mrkva 10 kuna, grožđe muškat 18 kuna, kruška 16, krumpir koji u Zagrebu košta 4 kune u Zadru je – 8 kuna, a tek spletovi češnjaka: od 100 do 150 kuna…
Tako su radili Austrijanci
Inspektori su za vrijeme Austro-Ugarske, kažu stare priče, lako izlazili na kraj s kontrolom prodaje svježe ribe u Dalmaciji. Svakoga bi dana inspektori iza podne zatvorili vrata ribarnice, a onda prošli banke sa – škarama. Svakoj bi neprodanoj ribi odrezali repnu peraju. Ona koja bi se sutra ujutro na tržnici pojavila “bez repa”, znalo se da je od jučer. Pa tko hoće, neka kupuje, a razliku između stare i svježe ribe lako su znali svi.
Izvor: Slobodna Dalmacija
