Za Tomislava Karamarka poznato je da ne priča mnogo.
Recimo, prije koji tjedan, tijekom višesatnog šamaranja njegovih stranačkih kolega od strane premijera Zorana Milanovića, nije ni pisnuo.
A sada ga se ne može zaustaviti u komentiranju takozvane obavještajne afere. Napada Vladu i predsjednika države, traži ostavku ministra unutarnjih poslova, izražava zabrinutost zbog policijskog prisluškivanja i praćenja, poziva na zaštitu svog pulena Josipa Buljevića…
Toliko se Karamarko zapričao da je krenuo otkrivati kako zapravo o cijeloj aferi zna više nego bi smio znati. Kad su ga novinari na jučerašnjoj presici upitali otkud mu toliko saznanja o famoznim izlistima i dokumentima o prisluškivanju koji su izašli u javnost, šef HDZ-a nakratko se zbunio, pa onda odgovorio: “Moja je stvar otkud imam svoju informaciju”.
Kao da upravo ta činjenica nije bit cijele priče.
“Profesionalac” i političar
Karamarko je jučer sa stranačke govornice govorio o zaštiti sustava, o demokraciji i institucijama, o poštivanju ljudskih prava, policijskoj državi i zakonskom postupanju.
Kao da on nije bio taj koji je godinama vodio tajne službe i policiju, napisao zakon, postavio ljude, ustrojio taj sustav. Pa se onda iz uzornog profesionalca – ili “profesionalca”, kako je na Pantovčaku gestikulirao i sam Milanović – preko noći pretvorio u političara.
Baš kao što se pretvorio i u travnju 2002. godine, kad je u intervjuu Josipu Joviću za Slobodnu Dalmaciju, u jednom trenutku kao profesionalac govorio o represivnom aparatu u službi demokracije, o sustavu i djelovanju pravne države, a već u drugom poput okorjelog političara ustvrdio da treba odbaciti političku optužnicu protiv Ante Gotovine.
Da bi ga za tri godine, opet kao pravi profesionalac, locirao i identificirao.
Pučisti oko nas
Jučer je na HDZ-ovoj konferenciji za novinare uz Karamarka stajao Damir Krstičević, umirovljeni general koji je udaljen iz sustava zato što je 2000. godine potpisao pučističko pismo hrvatskih generala. A mjesto glavnog tajnika drži Milijan Brkić, policajac koji je te iste 2000. godine odbio zapovjed da krene u Gospić po optuženog Mirka Norca te tako izravno pridonijeo stvaranju pučističke atmosfere, svrgavanju legalno izabrane vlasti i rušenju ustavnog poretka.
Kako onda Karamarko zajedno s takvim ljudima može govoriti o demokraciji i pravnoj državi, kako može upozoravati na zaštitu građana od represivnog aparata?
Samo zato što taj aparat više nije u njegovim rukama? Ili zato što su se na udaru službi našli njegovi prijatelji?
Obrnuta situacija dogodila se prije dvije godine.
Prisluškivanje 40 tisuća građana
Mediji su tada objavili da je policija, pod ministarskom palicom Tomislava Karamarka, bez sudskog naloga provjerila 40 tisuća telefonskih brojeva, odnosno ispise brojeva mobitela i telefona s kojih se zvalo, slalo SMS poruke te mjesta, odnosno lokacije s kojih su pozivi obavljani.
Na zloupotrebe je tada upozoravao predsjednik saborskog Odbora za unutarnju politiku Ranko Ostojić, a sustav je branio ministar unutarnjih poslova Karamarko priznanjem da se obrađuje samo petstotinjak ljudi i to u skladu s važećim zakonima.
Sada obojica govore slično, ali u zamijenjenim ulogama.
Kaznene prijave protiv oporbe
Nekako u isto vrijeme otkrilo se da Karamarkova policija redovito obavještava vrh HDZ-a o kaznenim prijavama protiv njegovih dužnosnika, čeka njihovo odobrenje da se nastavi s procesuiranjem, a neki njezini dužnosnici navodno su čak predlagali da se radi balansa podnose kaznene prijave protiv oporbe.
Što je kasnije i dovelo do toga da SDP-ov Slavko Linić nazove Karamarka “špijunčinom” koji podmeće oporbi u predizbornoj kampanji.
Progon novinara
A koliko je Karamarko istinski posvećen čuvanju tekovina demokracije svjedoče i novinari koje je bivši šef tajnih službi i policije progonio zbog njihovih tekstova. Jedan od njih, Željko Peratović, bio je čak i priveden, da bi potom s obitelji privremeno pobjegao u Švicarsku.
Zbog svega toga, Karamarko bi se trebao suzdržati od velikih govora o zloupotrebama obavještajnog i policijskog sustava, o propustima i nepravilnostima. Naprosto nije pristojno.
Kad je šutio, činio se puno opasnijim.
Izvor: index.hr