Dogodio se ozbiljan proboj u informacije koje je imala policija. No, policija se nije povukla i u suradnji s tužiteljstvom nastavila je kriminalističko istraživanje. Otkrila je tko su bili kuriri, a otkrit će i krajnjeg naručitelja kao i njegove motive, kaže ministar

Ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić jedna je od najspominjanijih osoba proteklih dana u čitavoj državi. O akciji protiv organiziranog kriminala, izlistima telefonskih brojeva, političkim prozivkama i pričama o stanu govorio je za Novi list nakon što je oporba vođena HDZ-om nekoliko dana zaredom tražila njegovu ostavku.

Hoćete li ponuditi ostavku?

– Ostavku bih dao kad bi se događaji odvijali na suprotan način, a to da policija nije radila zakonito svoj svoj posao.

Dobro, što mislite zašto se vas medijski najviše progoni posljednjih dana?

– Drago mi je da i vi primjećujete da me progone neargumentirano. Radi se o onome što sam već rekao – o hajci u kojoj je očiti cilj poslati poruku policiji ili je eventualno zastrašiti. Valjda za mene već znaju da me ne mogu time zastrašiti. Očito je da im ja smetam na ovome mjestu, gdje u potpunosti podržavam zakonit, profesionalan i predan rad policije, s jasnom porukom policiji – u kriminalističkom istraživanju radite svoj posao isključivo po zakonu bez obzira na to o kome se radi.

Ali napadi na vas stižu i iz političke sfere, ne kriminalne…

– Valjda imaju razlog.

Pa imaju li razlog?

– Legitimno je pravo tražiti bilo čiju ostavku pa i moju. Ali, umjesto podrške da se raščišćava situacija od onih koji su u policijsko obavještajnom sustavu spremni odavati tajne, a podsjećam da je u međuvremenu otvorena pa i proširena istraga, te da su u međuvremenu otkriveni i teklići koji su prenosili zainteresiranima tajne podatke, oni su zabrinuti.

Nije li to opasno i za samu državu da imamo umrežavanje kriminalnih struktura s političkim?

– Cilj samog organiziranog kriminala je probiti se u vrh institucija, odnosno mjesta na kojima se odlučuje ili koje bi mogle imati informacije kojima se ruše njihove kriminalne aktivnosti. Tako da je sasvim normalno da je ovim operacijama koje su vođene i kojima su raskrinkani oni koji su odavali najozbiljnije informacije iz važnih istraga, nastala panika na drugoj strani.

Kako tumačite situaciju da su pojedini mediji počeli doslovno zauzimati strane u ovoj priči?

– To vi pitajte njih.

Dobro, ali to onda indicira da su kriminalni krugovi infliltrirani i tu sferu.

– Opet ću ponoviti definiciju organiziranog kriminala, njihov je cilj probiti se u sve sfere, kao što sam maloprije rekao. Naravno da onda i pokušaj da preko nekih medija realiziraju svoje interese ili organiziraju ovakve konstrukcije nije neuobičajen.

Kako mislite da će se sve ovo na kraju uopće završiti?

– Manje me interesira što je izrečeno i napisano, ali primjećujem da je navodna afera o prisluškivanju iako se uopće nije radilo o prisluškivanju već o zakonitoj ovlasti policije za izliste telefonskih brojeva, u tišini prolazi da su »pali« oni koji su davali informacije, da su nakon nekog vremena »pali« i oni koji su ih prenosili. I laik bi mogao izvesti zaključak da bi sljedeći korak u kriminalitičkom istraživanju mogao i trebao biti – istražiti tko je krajnji naručitelj i s kojim ciljem.

Znači, istraga o curenju podataka iz policije se nastavlja?

– Ponavljam, pružio sam potporu policiji i poslao im poruku da nastave raditi najnormalnije. Neka se napada ministra, neka ja budem taj koji sam cilj svih ovih hajki, ali njihovo je da nastave raditi.

(…)
Što napraviti da se ovakvi proboji u policijski sustav ne događaju, da kriminalci više ne mogu doći do važnih informacija?

– Upravo ovo što mi radimo – da takve pronađete. Da istražite kako je moguće da krim-milje može imati točne podatke što policija radi, što policija zna, koje mjere poduzima, koga se sluša. A tko je taj koji to sprječava u ovom trenutku – upravo policija. Upravo stoga jer su uspješno odradili čišćenje u vlastitim redovima. Kad su otkrili one koji to čine, a s obzirom na to da se primijetilo da »curenje« podataka iz istraga nije zaustavljeno, nastavili su istraživati. I sad su problematični oni koji to pokušavaju spriječiti na potpuno zakonit i jasno reguliran način, a ne oni koji pokušavaju zaustaviti policiju u kriminalističkim istraživanjima. A upravo bi oni trebali biti na naslovnicama. Ovako sam ja »zvijezda« , ali nema veze.

Bi li i one koji pokušavaju zaustaviti istragu trebalo također istražiti?

– O tome neka procjenjuju policija i državno odvjetništvo.

[stextbox id=”okvir” caption=”Znalo se tko je vlasnik moga stana” image=”null”]

Dobro, koja je priča sa stanom?

– Živim u stanu od 45 metara četvornih, samo u ovoj godini sam tražio više puta da mi se riješi odgovarajući smještaj jer selim obitelj u Zagreb. Ne treba mi ništa više od toga. Stan je notorna činjenica, nikome nije smetalo što sam ja tamo pet godina, a sad odjednom, u navodnoj aferi »Watergate«, to je ključna stvar.

Mislite li sad da nije bilo politički mudro ostati boraviti u stanu koji ste koristili dok ste bili zaposlenik EPH?
– Moramo biti precizni. Ja sam taj stan povremno koristio, kao i drugi zaposlenici, jer sam poslovno bio vezan za Split, a dolazio sam u Zagreb na nekoliko dana kada bih imao sastanke. Prema tome, radi se o povremenom korištenju. U trenutku kad sam postao saborski zastupnik i trebao tražiti stan, stan koji sam povremeno koristio potpuno je odgovarao mojim potrebama. Želim napomenuti da je najam s tvrtkom Com.com ugovorio Sabor, kojem je tada na čelu bio HDZ. Ne vidim čemu vezivati javnu činjenicu da sam bio u Upravi Slobodne Dalmacije s mojom zastupničkom pozicijom. Znalo se i tada, znalo se i kasnije tko je vlasnik tog stana, ja tu činjenicu nikada nisam skrivao. Radi se o najmu, čak o odnosu koji ja ne sklapam, već ugovor sklapa Sabor. I javno sam pokazao da sam od Audija tražio veći stan, a posljednji puta 19. listopada u kojem inzistiram da mi nađu veći stan do početka drugog polugodišta u školi, kad već nisam do sada preselio obitelj.

Znači, vi ne vidite nikakav problem u tome da ste u stanu tvrtke u vlasništvu Nina Pavića?
– Podstanarski odnos su uredno plaćali Sabor, a sada Ministarstvo unutarnjih poslova i tu nema nikakvog sukoba interesa. Sve je jasno, poznato i transparentno. I to da sam radio u EPH, kao i to da je stan unajmljivao i plaćao Sabor te da već devet mjeseci čekam rješenje za odgovarajući smještaj.

Dobro, ne govorimo o sukobu interesa, već o političkoj mudrosti ili nemudrosti. Biste li kazali da nije bilo politički mudro biti u tom stanu?
– Zato što se mediji razbacuju s činjenicom da sam ja podstanar u Zagrebu? U stanu od 45 četvornih metara.

[/stextbox]

Izvor: Novi list