Od početka krize 2008. godine zaposlenost se u Hrvatskoj smanjila za 140.000 osoba, uglavnom u privatnom sektoru u kojem je prije početka recesije bilo zaposleno dvostruko više ljudi nego u javnom
Temeljni je problem Hrvatske što u njoj samo trećina stanovništva radi, razina aktivnosti i zaposlenosti radno aktivnog stanovništva je pri europskom dnu, a kriza koja je ušla u petu godinu samo je pojačala hrvatsko zaostajanje za razvijenom Europom, upozoreno je na današnjem okruglom stolu »Hrvatsko tržište rada – dugoročni trendovi« u organizaciji mjesečnika Banka i Zaklade Friedrich Ebert.
Od početka krize 2008. godine zaposlenost se u Hrvatskoj smanjila za 140.000 osoba, uglavnom u privatnom sektoru u kojem je prije početka recesije bilo zaposleno dvostruko više ljudi nego u javnom, istaknuo je Teo Matković sa zagrebačkog Pravnog fakulteta. Javni sektor ipak ne stoji toliko bolje s plaćama od privatnog, kao što se to često misli, jer podaci pokazuju da, doduše, zaposleni u zdravstvu i socijalnoj skrbi imaju 20 posto više plaće od prosječnih, no zato su u obrazovanju potplaćeni za 20 do 25 posto u odnosu na prosjek. Matković je također naveo podatke koji demantiraju tvrdnje kako u današnjem svijetu više nema »poslova za čitav život«. U privatnom sektoru doista dominira zapošljavanje na kraće vrijeme jer iznad 20 godina staža na istom poslu ima tek 15 posto zaposlenih, no u javnom sektoru gotovo 40 posto zaposlenih radi na istom poslu duže od 20 godina.
U zemlji trajno niske stope aktivnosti, kao što je Hrvatska, temeljno je pitanje i preduvjet za konvergenciju s razvijenom Europom podizanje proizvodnosti. Problem niske konkurentnosti hrvatske ekonomije ne može se riješiti samo snižavanjem cijene rada, već treba povećati proizvodnost, istaknuo je Vojmir Franičević sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta. Recesija je dovela do snažnog pada zaposlenosti i potaknula proces restrukturiranja u privatnom sektoru zbog kojeg je dramatično porasla nezaposlenost. Naročito je porastao broj nezaposlenih među starijim osobama, od kojih se mnoge više nikada neće zaposliti, te mladenačka nezaposlenost – to su dvije »socijalne bombe« pod hrvatskom budućnošću, upozorio je Franičević.
Hrvatska stopa aktivnosti, kao i stopa zaposlenosti, među najnižima su u Europi, pa se postavlja pitanje gdje su svi ti neaktivni ljudi i što rade, upozorio je Daniel Nestić s Ekonomskog instituta. On smatra da tome doprinosi visoka rigidnost tržišta rada, odnosno zakonska zaštita zaposlenja, po čemu je Hrvatska među vodećim zemljama u Europi.
S time se ne slaže predsjednik Matice hrvatskih sindikata Vilim Ribić koji upozorava da radnici koji izgube posao mogu to lako podnijeti u Skandinaviji, gdje im država omogućava visoku razinu socijalnih prava, no u Hrvatskoj su potpuno nezaštićeni jer država nema novaca ni za nužnu pomoć. Ribić kaže da je hrvatska javna potrošnja među najnižima u Europi pa nisu opravdani zahtjevi za njezinim daljnjim smanjenjem koje može samo dodatno srušiti plaće i standard zaposlenih u obrazovanju, znanosti, zdravstvu i sl. Sigurnost radnih mjesta u javnom sektoru je normalna stvar jer su tamo narudžbe trajne – zdravstvene radnike može se otpustiti tek ako su svi u društvu zdravi, pojasnio je Ribić. Umjesto rezanja troškova zaposlenih, Vlada bi trebala provesti reformu vrlo neefikasnog javnog sektora. S ovakvom javnom upravom nijedna vlast ne može postići svoje ciljeve, zato je prvi zahvat nove Vlade trebala biti reforma javne uprave, rekao je Ribić.
Izvor: Novi list
