Hijaluronska kiselina nalazi se u mekim vezivnim tkivima, u tekućini oko očiju i nekim hrskavicama.
Kada govorimo o hijaluronskoj kiselini, odlazimo u dublji sloj kože tzv. dermis koji je čvrsto ograničen od površinskog epidermisa i prelazi u potkožno masno tkivo prema kojem nema čvrstu granicu.
Visoka koncentracija hijaluronske kiseline nalazi se u mekim vezivnim tkivima, u tekućini koja okružuje oči i nekim hrskavicama. Prisutna je u svim živim organizmima. Proteinska vezivna vlakna su sastavni dio dermisa, a kolagena i elastična vlakna mu daju elastičnost i čvrstoću.
U mladoj koži upravo se kolagena vlakna vežu s glikozaminoglikanima tvoreći proteoglikane koji čine želatinoznu masu, a ona poput spužve može na sebe vezati i do 30% vode i jednako je tako otpustiti. Zahvaljujući toj sposobnosti mlada koža je napeta i sjajna bez bora. No s godinama kolagena vlakna se mreškaju, a sposobnost vezivanja vode se sve više smanjuje i nastaju bore.
Hijaluronska kiselina je glikozaminoglikan i čini sastavni dio vezivnog tkiva dermisa ispunjavajući prostor između kolagenih i elastičnih vlakana te se tijekom života razgrađuje i izgrađuje, ali starenjem moć obnavljanja se znatno smanjuje. Uloga HA je višestruka, sudjeluje u transportu nutrijenata, hidraciji kože, ali i kao obrambena od mehaničkih i kemijskih oštećenja.
Posljednjih 30 godina razvijale su se različite forme sintetske hijaluronske kiseline u svrhu liječenja različitih reumatoloških i oftalmoloških poremećaja kao i s ciljem ubrzavanja cijeljenja rana. Danas ipak najveću pozornost javnosti privlače preparati HA koji se koriste u korektivnoj i estetskoj medicini.
Radi se o dermalnim (punjačima) filerima kojima poboljšavamo konture lica, popunjavano ožiljke i bore (glabelarne linije, perioralna regija – pušačke bore, rubovi usana – marionetske linije, nazolabijalne linije, usne, obrazi, ožiljci od akne i dr.).
S obzirom na sigurnost preparata s hijaluronskom kiselinom, alergijske reakcije se javljaju vrlo rijetko nakon aplikacije, no ponekad se rade alergološki testovi 8 tjedana prije, ali to nije uobičajena praksa.
Postupak aplikacije hijaluronske kiseline je vrlo jednostavan, a u ovisnosti o samoj osjetljivosti pacijenta dajemo lokalnu anesteziju neposredno prije. Tehniku injektiranja određuje liječnik na temelju iskustva i u ovisnosti o rezultatu koji se želi postići. Nakon same aplikacije, pojedine regije se lagano masiraju, a rezultati su vidljivi odmah.
Nikada ne preporučujem da se postupak provodi prije nekih važnih događanja, jer nekoliko dana do 7 dana (ovisno o osjetljivosti pacijenta), moguć je otok, crvenilo, ali i hematomi, a simptomi se ublažavaju hladnim oblogama i blagom masažom.
Tjedan dana nakon, preporučena je kontrola kako bi se korigirale nepravilnosti – ukoliko postoje, a kroz to vrijeme se savjetuje i pojačana hidracija. Implantati hijaluronske kiseline nisu trajni te se s vremenom razgrade, a u ovisnosti o regiji traju od 3 do 9 mjeseci, pa je ponekad potrebno napraviti 2 do 3 postupka tijekom godine.
S obzirom da se radi o vrlo sigurnom i učinkovitom preparatu nepoželjni efekti se događaju vrlo rijetko, a i ako se dogode učinkovito se rješavaju, a vrlo brzo i s vidljivim rezultatima odmah možete izgledati mlađe i svježije.