fbpx

Presudno zadiranje u osnove topništva

Osuđivanje navodno nezakonitog topničkog udara bi radikalno izmjenilo uobičajeno ratno pravo, a odluka o udruženom zločinačkom pothvatu bi mjenjala i ratno pravo i mnoge geopolitičke procese

Teško da bi i obrana generala Gotovine i Markača temeljitije razbila prvostupanjsku presudu Haškog suda od načina na koji je to napravilo drugostupanjsko sudsko vijeće pod predsjedanjem suca Theodora Merona.

Gledano iz perspektive ove konačne odluke, prvostupanjskom sudu o glavu se prije svega obilo njihovo zadiranje u osnove topništva. Naime, čitava prva presuda temeljena je na kraju »balade« na procjeni Vijeća kako je 200 metara standard za topničku preciznost, odnosno da su svi pogoci od legitimnih meta dalje od te razdaljine zapravo ciljanje u druge mete. To je bila osnova za proglašavanje topničkih udara nelegalnima, na čemu se veliki dio presude zasnivao.

Famozna margina

Žalbeno vijeće direktno se iščuđavalo takvoj odluci iz prvog stupnja. »Žalbeno vijeće smatra kako razumno sudsko vijeće ne može zaključiti izvan ikakve sumnje da su četiri grada (Benkovac, Obrovac, Gračac i Knin, op.a.)bili subjekti nezakonitih topničkih udara«, navodi se u javnom obrazloženju odluke drugostupanjskog suda, koji je, de facto, suce prvog vijeća nazvao nerazumnima. Kako se navodi u oslobađajućoj odluci prvostupanjsko vijeće temeljilo je odluku o protuzakonitim topničkim udarima temeljilo na osnovu analize pojedinačnih udara. Pri tome je zauzet stav o famoznih 200 metara, a Žalbeno vijeće je u odluci kazalo kako ne postoji niti jedan specifičan razlog zašto je vijeće postavilo marginu na tih 200 metara.

Za napomenuti je o ovoj situaciji kako je ovakva odluka izazvala velike reakcije diljem svijeta. Mnogi su je visoki časnici raznih vojski, pri čemu je američka bila možda i najglasnija, kritizirali. Ovakva proizvoljna odluka, kojom je sudsko vijeće samoincijativno odlučilo postati stručnjak za topništvo, izazvala je bijes kopnenih vojski diljem svijeta. Naime, otvorena je Pandorina kutija kojom bi bilo moguće optužiti svakog topnika u svakom ratu. Stoga i ne čudi ovakva odluka drugog stupnja Haškog suda. Za napomenuti je kako su svi topnički stručnjaci tijekom izlaganja na suđenju ustvrdili kako margine normalnih promašaja ne mogu eksplicitno kazati, jer borbena gađanja ovise o mnogim meteoroloških uvjeta, kao i o oružjima koja se koriste. Žalbeno vijeće zbog toga navodi kako sud jednostavno nije imao dokaze za svoje tvrdnje.

Prekomjerno granatiranje

Problem prvog Vijeća nastao je i zbog činjenice da im je kompletna presuda zapravo zasnovana na prekomjernom, odnosno nelegalnom granatiranju. To je jedan od glavnih razloga da i optužnica, odnosno presuda, za udruženi zločinački pothvat, padne kao s kruške. Naime, kako se navodi u obrazloženju odluke, prvostupanjsko vijeće izvelo je odluku o postojanju udruženog zločinačkog pothvata na osnovu brojnih dokaza, ali tvrdi se kako je temelj za odluku prvog stupnja i osnovni dokaz bilo nezakonito granatiranje. Kako je nezakonito granatiranje palo u žalbenoj presudi, prvostupanjska odluka se srušila poput kule od karata kojoj je izvučena ona najbitnija karta u temelju.

Stajalište suda da je nezakonita upotreba topništva zapravo temelj čitave odluke prvostupanjskog suda na kraju je pokopala prvo vijeće i pustila na slobodu generale Markača i Gotovinu. Pritisak vojnih struktura diljem svijeta bio je takav da je već neko vrijeme bilo izgledno da prekomjerno, odnosno nezakonito granatiranje, pada u vodu. Onaj tren kad je sud to postavio kao temelj prve presude, povratka nije bilo, oslobađajuća presuda bila je jedina moguća. Osuđivanje navodno nezakonitog topničkog udara bi radikalno izmjenila uobičajeno ratno pravo, a odluka o udruženom zločinačkom pothvatu bi mjenjala i ratno pravo i mnoge geopolitičke procese, tako da je ovaj put i politička volja brojnih svjetskih struktura bila na strani jučer oslobođenih hrvatskih generala.

Izvor: Zadarski list