Neko objašnjenje jednostavno mora postojati. I trener i igrači ga moraju čim prije pronaći. Razgovorom, treningom, gledanjem utakmica, analizom, na bilo koji način. Mora se utvrditi tko je i kako u kojem trenutku griješio i napraviti sve da se to ne ponovi. Zato je potrebno i malo više samokritičnosti i trenera i igrača. Jer ako oni sami nisu spremni priznati svoje pogreške, a valjda svatko od njih uviđa da je u nečemu pogriješio, onda će problemi biti još veći.
Poraz od MZT-a prvi je ove sezone koji treba izazvati zabrinutost u zadarskim redovima. Prethodnih šest moglo se tolerirati. Partizan u Beogradu, Olimpija kod kuće pa Krka, Cibona, Široki i Budućnost, sve na gostovanjima. Bilo je prilika, nisu se iskoristile. Bilo je dobrih i loših utakmica. Kada se podvukla crta nakon prvih sedam kola, a omjer je bio 2-5, nije bilo nezadovoljstva, jer raspored je na otvaranju sezone bio uistinu paklen.
No, znalo se da će u nastavku biti nešto lakši i da će se onda prije svega gledati rezultat, a manje igra. I da priča “igrali smo dobro, pružili velik otpor favoriziranom protivniku i malo nam je nedostajalo za iznenađenje” više neće prolaziti. Došlo je vrijeme kada se traže bodovi. Prvi takav ispit protiv Igokee Zadar je položio. Teškom mukom, ali jest. Upisao je dva boda i malo koga je kasnije zanimalo zašto je zabio samo 61 poen, zašto nije igrao bolje i ranije slomio protivnika.
Poraz u Podgorici nije bio nikakvo iznenađenje, ali činjenica da je Zadar tamo pao bez ispaljenog metka i da ni u jednom trenutku nije zaprijetio Budućnosti, nije bila dobar znak. Došla je tako utakmica s MZT-om na Višnjiku, jedna od onih s imperativom pobjede. I zbog stanja na tablici i zbog mira u kući. Završilo je tako da je momčad Ante Nazora s terena ispraćena gromoglasnim zvižducima.
Zasluženi zvižduci
Sam poraz kao takav nije tragedija. Pobjede i porazi su sastavni dio sporta pa je tako moguće da jedna momčad u manje od mjesec dana prvo deklasira euroligaša u njegovoj dvorani pa onda pred svojim navijačima izgubi od prosječnog protivnika. A MZT je baš to. Prosječna momčad, koja je igrala pametno i samo iskoristila ono što joj je protivnik ponudio. I odnijela kući vrlo vrijedna dva boda. Zadar je trideset minuta igrao jako loše. Toliko loše da je već za vrijeme utakmice izazvao salve zvižduka nezadovoljne publike, koji su nakon posljednjeg zvuka sirene postali još i glasniji. Zasluženo i opravdano.
Poraz se može pretrpjeti, ali gledatelji sigurno nisu platili ulaznicu da gledaju kako momčad, kojoj je ovo premijerna sezona u regionalnoj ligi, na Višnjiku radi seriju od dvadeset razlike u svega šest-sedam minuta. Jasno, to što je MZT kao klub prvi put u ovom natjecanju ne mora ništa značiti, jer je sastavio solidnu momčad od iskusnih igrača s ovih prostora, nekih i sa reprezentativnim iskustvom, uz jednog američkog šutera.
Rezultati u prethodnim kolima (pobjede protiv Olimpije u Ljubljani i Cedevite u Skoplju, a ranije i Cibone u Zagrebu) upozoravali su da Makedonce ne treba podcijeniti. Ali ni precijeniti. Jer njihove dosadašnje igre ničim nisu dale naznačiti da bi se mogli ovako prošetati Višnjikom. Kao da su došli na Kalelargu, a ne u dvoranu, gdje bi se protivnicima trebao uvući strah u kosti pred naletom i agresivnošću Zadrana.
Samokritičnost ne bi škodila
No toga, unatoč najavama, u prvih pola sata nije bilo ni u tragovima. I Zadar je, dakako, kvalitativno prosječna momčad i baš zato mora raditi i boriti se više od ostalih kako bi došao do pobjede. A ako taj segment borbenosti i agresivnosti izostane, onda može slobodno unaprijed upisati poraz. Čak i u svojoj dvorani, što najbolje potvrđuje utakmica s Makedoncima.
S obzirom na prikazano u prvih dvadeset minuta, Zadrani su mogli biti i više nego zadovoljni sa zaostatkom od samo četiri poena, a onda je uslijedio potop. Kako objasniti seriju 23-2? Ne od Real Madrida, nego od MZT-a. I to u svojoj dvorani. Teško, jako teško, ali neko objašnjenje mora postojati. Jednostavno mora. I trener i igrači ga moraju čim prije pronaći. Razgovorom, treningom, gledanjem utakmica, analizom, na bilo koji način. Mora se utvrditi tko je i kako u kojem trenutku griješio i napraviti sve da se to ne ponovi.
Tko nije zagradio skok? Tko nije odigrao obranu kako je trebalo? Tko je bacio loptu u bunar? Zašto protivnička serija nije prekinuta minutom odmora? Zašto se zaigralo agresivno tek u posljednjoj četvrtini? Zašto su 33-godišnji Čekovski i 35-godišnji Gečevski sakupili gotovo više skokova nego cijela momčad Zadra? Zato je potrebno i malo više samokritičnosti i trenera i igrača. Jer ako oni sami nisu spremni priznati svoje pogreške, a valjda svatko od njih uviđa da je u nečemu pogriješio, onda će problemi biti još veći.
Kragujevac, Szolnoki, Split
Situacija nije dobra. Ni na tablici ni na terenu. Umjesto da se diže, Zadar, nakon briljantne pobjede protiv Cedevite, pada i igra sve slabije. Počevši od posljednje četvrtine u Širokom Brijegu, kada je također upao u crnu rupu i prosuo sve što je stvorio u prvih pola sata. Igokeu je nekako uspio pobijediti, pokazati karakter u završnici, ali i na toj utakmici je bilo dosta problema. Podgorica je priča za sebe, a MZT je razotkrio sve slabosti ove momčadi. Toliko da se u klubu već razmišlja o dovođenju još jednog igrača, pojačanja u vanjskoj liniji. No, prije svega svaki igrač treba pogledati unutar sebe i vidjeti zašto u ovom trenutku ne daje svoj maksimum.
Svi su se složili da je Bariša Krasić primjer kojega trebaju slijediti. Pa onda neka to i naprave. Počevši od kapetana Ivanova, koji je oduvijek bio primjer borbenosti, zatim Travisa, koji je nakon fantastičnog početka sezone već treću utakmicu zaredom na jednoznamenkastom broju koševa pa Vrbanca, koji ne opravdava ulogu prvog šutera, do svih ostalih, koji mogu i moraju dati više.
I to već od sljedeće utakmice, premda će mnogi gostovanje u Kragujevcu unaprijed otpisati u kontekstu mogućeg osvajanja bodova. I ne treba ih osvojiti, ali treba pokazati drukčije lice nego na posljednjim utakmicama. I ne dopustiti da se nastavi letargija u koju je, priznao je to i sam trener, momčad upala. Bodove će, pak, morati osvojiti protiv Szolnoki Olaja kod kuće i Splita u gostima, čime će zaključiti prvi dio sezone. Samo tim pobjedama Zadrani mogu „izbrisati” poraz od MZT-a.
Izvor: Zadarski list
