fbpx

Hoće li se, i kada, s riječi prijeći na djela

Navijači više ne žele čitati (i slušati) o reorganizaciji omladinskog pogona, racionalizaciji troškova, buđenju ili bolje reći pokretanju klupskog marketinga… Žele vidjeti djela

Preoblikovanje Košarkaškog kluba Zadar je praktički završeno. Ostale su još tek neke formalnosti, koje će se odraditi sljedećih dana (upis u registar Trgovačkog suda), odnosno mjeseci (dokapitalizacija, nakon koje će Grad Zadar postati vlasnik oko 90% dionica kluba). Kada je riječ o tom procesu, kojega su svi koji su u njemu sudjelovali, istaknuli kao spasonosan za klub, treba razjasniti nekoliko stvari.

Prvo. Ovaj način preoblikovanja je uistinu bio jedini mogući da se KK Zadar spasi od stečaja. Porezni dug od preko 30 milijuna kuna (kako se uopće kroz godine mogla nagomilati tolika svota trebalo bi pitati državne institucije) sam klub nikako ne bi mogao vratiti, a iluzorno je bilo očekivati da će uletjeti nekakav ekstra bogati sponzor, koji bi tek tako bacio novac u bunar. Dakle, u preoblikovanje je Zadar morao ući, isto kao i Hajduk i mnogi drugi klubovi.

Spašeni od propasti

Premda ima i onih koji će reći da je, zbog lošeg poslovanja klubova, jednostavno sve trebalo poslati u stečaj, država je ovim sistemom htjela spasiti od propasti profesionalne klubove, od kojih su neki sa dugogodišnjom tradicijom, te velikim navijačkim korpusom i značajem za sredinu. Dakle, sada će taj ogromni porezni dug postati vlasnički udio Grada Zadra, koji je i do sada praktički bio vlasnik kluba i njegovi su ljudi vukli ključne poteze. Poteze koji su, između ostaloga i doveli klub u teško stanje u kojem se nalazi i danas. No, odgovorne nismo i vjerojatno nikada nećemo saznati. Barem ne od nadležnih institucija, a optuživati bez dokaza nema smisla.

Što je bilo, bilo je. Klub je okrenuo novu stranicu i od sada barem znamo tko odlučuje o svemu i samim time tko će biti odgovoran ukoliko se situacija pogorša ili ne popravi. Nema više bijega od odgovornosti i prebacivanja loptice na nekog drugog, tko je bio prije ili došao poslije. Slučaj Hajduka, koji je nakon preoblikovanja upao u još veće probleme, najbolje je upozorenje ljudima koji vode klub. A to su (za sada) sedmorica članova Nadzornog odbora, generalni direktor i sportski direktor. Ovaj potonji je, dakako, zadužen za sportski dio, dok je glavna zadaća prvoga, ali i članova Nadzornog odbora, osigurati financijsku stabilnost kluba. “Nećemo trošiti više nego što imamo”. Tu smo rečenicu čuli bezbroj puta i vrijeme je da se tako počne poslovati. S tim da to ne smije biti alibi za slabe rezultate, jer se jednostavno nema sredstava za dovoljno dobru momčad, već se treba napraviti nešto da se novac stvori. Marketingom, privlačenjem sponzora, proizvodnjom i prodajom igrača, novim idejama…

Dug je još velik

Prva prilika da se skupi nešto novaca je propuštena. Ako se usporede marketinške aktivnosti koje radi KK Split, koji ovih dana provodi četvrti krug preoblikovanja, onaj otvoren za sve fizičke i pravne osobe, te ono što je radio Zadar, razlika je nebo i zemlja. Zadar nije napravio ništa, osim nekoliko medijskih istupa, dok Splićani ovih dana doslovno “iskaču iz paštete”. I na tome im treba čestitati. Ima ih po svim medijima, u novinama, na radijima, televizijama, njihove dionice kupuju brojne poznate osobe i poduzetnici iz Splita, Hrvatske, ali i inozemstva… Ukratko, rade sve što je u njihovoj moći da kroz ovaj proces prikupe što više “živog” novca, koji će privremeno omogućiti lakše djelovanje kluba. Nisu to sredstva za dugoročan boljitak, ali u situaciji u kakvoj se klub nalazi (a slične probleme ima i Zadar), itekako su – dobrodošla. Bit će zanimljivo vidjeti koliki će iznos u konačnici prikupiti.

Zadar od svoje vjerne publike i članova nije prikupio niti milijun kuna. U drugom, trećem i četvrtom krugu, kada su se dionice upisivale uplatom od 250 kuna po komadu, prodano ih je svega 3843. Ako uzmemo u obzir da su mnogi kupovali po nekoliko dionica, jasno je da je bilo jako malo onih koji su to učinili. Mnogo manje nego što ih u prosjeku dolazi na utakmice ove sezone. Zašto? Jedan od razloga je sigurno loša, odnosno nikakva promocija, drugi teška financijska situacija, a treći nepovjerenje prema samom procesu. Šteta za KK Zadar jer se na taj način sigurno mogao prikupiti barem dio sredstava za mirniji završetak ove sezone, koja neće biti nimalo lagana, ni na rezultatskom ni na financijskom planu. A ne treba zaboraviti da je i preoblikovani klub još uvijek dužan preko 10 milijuna kuna, što je otprilike budžet s kojim bi se mogla složiti jako dobra momčad za jednu sezonu.

Mnogo posla

Opet, ne valja se previše osvrtati u prošlost. Te se stvari više ne mogu ispraviti i treba se okrenuti budućnosti, odnosno onome što se može napraviti da klub krene u pravom smjeru. Novi direktor, mladi i javnosti nepoznati Marino Čačić, na predstavljanju nije bio od velikih riječi. I bolje da je tako. Godine 2009. skupina ljudi, koja je tada bila u i oko kluba, potpisala je dokument po kojemu je Zadar do 2012. trebao osvojiti regionalnu ligu, a dvije godine kasnije stvoriti preduvjete za ulazak u Euroligu. Bilo je tada riječi i o preustroju omladinskog pogona, uspostavi mreže skauta, prvoj momčadi s najmanje osam domaćih igrača, novom vlasniku, sportskoj agenciji, neprobijanju proračuna… Na papiru je to izgledalo idealno. U stvarnosti znamo kako je završilo. Upravo zato je možda i bolje da sada novo vodstvo ne izlazi u javnost ni sa kakvim elaboratima i strategijama, premda bi takvo što bilo zanimljivo vidjeti. Najvažnije je da se uhvate posla. I to odmah. Navijači više ne žele čitati (i slušati) o reorganizaciji omladinskog pogona, racionalizaciji troškova, buđenju ili bolje reći pokretanju klupskog marketinga… Žele vidjeti djela. Ona će najbolje govoriti o radu nove uprave, a ne to što je tko napisao ili izjavio. Uostalom, tko želi vidjeti lijepo napisani program, može se slobodno vratiti tri i pol godine unatrag. Posla je mnogo, vrijeme nije na zadarskoj strani i treba se odmah uhvatiti u koštac s problemima i početi ih rješavati. Ideja ima, može se, a hoće li se, vidjet ćemo vrlo brzo.

Izvor: Zadarski list