Obitelj je u šoku. Nisu spavali ne samo posljednjih nekoliko dana nego zadnjih 17 mjeseci, kaže ravnatelj drniške srednje škole Ivan Zeljko. Tuga i bol nadvili su se i nad selo Kričke i Drniš

Samo želim pokopati Antoniju u miru da joj mogu ići na grob. Shrvana od boli kazala je to Milka Bilić, majka 17-godišnje Antonije čiji su posmrtni ostaci godinu i pol dana nakon nestanka pronađeni u šipražju uz kamionsko parkiralište kod Josipdola. Njene riječi prenio je ravnatelj drniške srednje škole “Ivan Meštrović” Ivan Zeljko koji je jučer posjetio obitelj kako bi im izrazio sućut i ponudio pomoć pri organizaciji pogreba.

– Obitelj je u šoku. Nisu spavali ne samo posljednjih nekoliko dana od kada su pronađeni ostaci nego zadnjih 17 mjeseci. Toliko agonije. Ovo je teško za obitelj, za nas, cijeli Drniš i okolinu. Istina je da je pronađeno njeno tijelo, a što se sve događalo možda će se doznati kroz određeno vrijeme. Ljudi svašta pričaju. Najvažnije je da se Antoniju sada može pokopati, da možemo staviti vijence i cvijeće na njen grob – rekao je Zeljko dodavši da će Antonijina sestra Ana Bilić u ponedjeljak otputovati u Zagreb na Zavod za sudsku medicinu i vidjeti detalje kada bi se mogali preuzeti posmrtni ostaci i organizirati sprovod.

Pitanja i sumnje
Obitelj Bilić nakon punih 17 mjeseci života u neizvjesnosti, pitanja i sumnji koje su ih razdirale, iščekivanja bilo kakve vijesti o sudbini njihove kćeri i sestre dočekala je onu najtežu, potvrdu da je njihova Antonija mrtva. Bol im produbljuje saznanje da je vozač kamiona Dragan Paravinja ostavio djevojčino tijelo na području na koje su otpočetka sumnjali, na kojemu je posljednji put 7. lipnja 2011. godine zabilježen signal Antonijina mobitela, za koje su od policije tražili da ga detaljno pretraži. No pregled terena onomad nije polučio nikakva rezultata te su posmrtne ostatke kod parkirališta u selu Fulaje na području Josipdola u utorak slučajno pronašla dvojica mještana.

Tuga i bol nadvili su se nad njihovo rodno selo Kričke i Drniš, a brojni prijatelji i poznanici Antonije Bilić i njene obitelji jučer su se sa suzama prisjećali maturantice srednje trgovačke škole koja je prštala mladenačkim optimizmom i snagom. U Srednjoj školi “Ivan Meštrović” jučer je otvorena knjiga žalosti u koju su se upisali brojni učenici i profesori.

– Srce mi je puno tuge. Antonija je bila predivna mlada, vesela, razgradana djevojka, puna života. Dolazila se interesirati za polaganje mature, razmišljala je o budućnosti. Mislim na njenu majku, sestre, njihovu tragediju. Majku sam joj viđala u crkvi, dolazila je u školu, živjela je u nadi da će se vratiti. Ta nada je sada ugašena – ispričala je Slavka Brakus, umirovljena referentica za učenička pitanja koja je jedna od posljednjih osoba koje su kobnog 7. lipnja vidjele Antoniju Bilić živu, prije negoli je autostopirala kako bi nakon škole iz Drniša stigla kući u pet kilometara udaljeno selo Kričke i ušla u kamion višestrukog silovatelja Dragana Paravinje.

Dobra cura i prijatelj
– Poznavao sam Antoniju još od osnovne škole, družili smo se, igrali zajedno. Bila je dobra cura, dobar prijatelj. Nikome od nas nije lako – ispričao je učenik Stipe Šikić.

Srednjoškolka Franka Vukorepa kazala je da se Antonija uvijek isticala svojom dugom crnom kosom, stilom, osmijehom.

– Strašno mi je teško jer sam bila s njom u osnovnoj i srednjoj školi. Na neki način mi je drago što je ova muka prestala. Zamislite kako bi bilo njenim roditeljima da cijeli život ne znaju što je s njom. Užas. Sve je ovo pregrozno – rekla je Franka Vukorepa.

Mnogi su jučer uperili kritike na adresu policije smatrajući da je nepronalazak tijela Antonije Bilić tijekom pretrage terena prošle godine veliki propust zbog kojega bi odgovorni trebali snositi sankcije.

– Za 17 mjeseci agonije koju je proživljavala njena obitelj u normalnim bi zemljama dovela do ostavki odgovornih. Kosti su pronađene na mjestu na koje se od početka najviše sumnjalo. Pa što je to nego nesposobnost – smatra Drnišanin Josip Cigić.

Sama pomisao na strahotu koju je prošla nesretna djevojka izaziva jezu, a prisjećanje na kronologiju slučaja, činjenicu da je policija tek nakon dva tjedna locirala kamion, bijeg Dragana Paravinje u BiH, šokantno otkriće da je slobodno živio u Hrvatskoj iako je za njim bila raspisana međunarodna tjeralica zbog ranijih slučajeva silovanja, višemjesečnu bezuspješnu pretragu rute kojom se kretao, ostavlja gorčinu.

Dragan Paravinja nepravomoćno je 19. listopada osuđen na 40 godina zatvora za pokušaj silovanja i ubojstvo Antonije Bilić te pokušaj silovanja još jedne djevojke na omiškom području.

Paravinjini igrokazi
Ubojica koji je suđenje koristio za svoje igrokaze, a presudu popratio ciničnim osmjehom bez trunke kajanja, u šibenskom je zatvoru pronalazak tijela navodno komentirao tvrdnjom da mu je i ono podmetnuto. No, za sud, obitelj Bilić i njihova odvjetnika Vinka Ljubičića nema dvojbe da je donesena ispravna presuda koja je, iako tijelo nije pronađeno, utemeljena na dokazima, vlasima kose i krvi Antonije Bilić nađenima u njegovu kamionu te telekomunikacijskim i prometnim vještačenjima kojima je striktno utvrđena ruta njegova kretanja, doslovce iz minute u minutu, a kojima su nepoznate ostale samo 22 minute od vađenja tahografa i stavljanja novoga u kojima se Paravinja nalazio upravo na području na kojemu je sada pronađeno tijelo nesretne djevojke.

Odvjetnik Vinko Ljubičić, kazao je da bi se suđenje Draganu Paravinji moglo ponoviti ako se utvrdi da je Antonija Bilić ubijena na neki drugi način, a ne davljenjem kako stoji u presudi, no presuda, smatra, i dalje ostaje ista jer je nedvojbeno utvrđeno da je upravo Paravinja ubojica.

Stručnjaci Zavoda za sudsku medicinu objavljujući podatke o obavljenoj obdukciji i DNK analizi kazali su da pronađene kosti nisu bile dovoljne da bi se mogao utvrditi točan uzrok smrti.

Kako je nesretna djevojka proživjela zadnje trenutke ostaje nepoznato. Prema službenoj verziji izvedenoj iz dokaznog postupka, a koja je potvrđena presudom, Dragan Paravinja pokušao ju je silovati, Antonija ga je odgurivala nogama, opirala se, te ju je Paravinja uhvatio zrukama za vrat i stiskao sve dok nije osjetio da je mrtva.

Predsjednik Županijskog suda u Šibeniku Sanibor Vuletin jučer je potvrdio da pronalazak tijela Antonije Bilić ne utječe na provedeni sudski postupak.

– Sudski postupak završen je prvostupanjskom presudom u kojoj su utvrđene sve činjenice i okolnosti – kratko je kazao Vuletin. Presuda je napisana i otpremljena odvjetnicima koji se na nju mogu žaliti Vrhovnom sudu koji može potvrditi prvostupanjsku presudu, preinačiti je ili ukinuti i postupak vratiti ponovno na suđenje. Obitelji Bilić to je sada manje važno. Jedino što žele jest da što prije preuzmu Antonijine posmrtne ostatke i konačno je pokopaju.

[stextbox id=”okvir” caption=”OBITELJ OBAVIJEŠTENA ČIM SU STIGLI REZULTATI VJEŠTAČENJA” image=”null”]

Nakon što je iznijeto da su rezultati DNK analize bili poznati preključer u 17,30 sati, a da je obitelj Bilić o njima obaviještena tek u 19,45 sati, postavilo se i pitanje zbog čega im informacija nije odmah javljena. Iz Županijskog državnog odvjetništva u Karlovcu jučer su priopćenjem objasnili da je obitelj kontaktirana čim su u ŽDO-u doznali rezultate koje su im po dolasku u Karlovac, neposredno prije konferencije za novinare, iznijeli vještaci Zavoda za sudsku medicinu.

– Kako prije dolaska vještaka i predaje nalaza i mišljenja nitko u Državnom odvjetništvu nije znao rezultate provedenih vještačenja, tako se nije niti moglo obavijestiti obitelj – priopćili su iz ŽDO-a.

[/stextbox]

[stextbox id=”okvir” caption=”U HRVATSKOJ ĆE SLUŽITI I KAZNU ZA SILOVANJE U BiH” image=”null”]

Vlasti Bosne i Hercegovine najvjerojatnije će Hrvatskoj ustupiti izdržavanje zatvorske kazne za Dragana Paravinju za silovanje koje je počinio u BiH, unatoč tome što su ga vlasti ove zemlje prošle godine privremeno izručile kako bi se protiv njega vodio sudski postupak za silovanje i ubojstvo Antonije Bilić. Okružni sud u Istočnom Sarajevu potvrdio je prošle godine pravomoćnu presudu kojom je Paravinja proglašen krivim zbog silovanja iz 2006. godine i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i 10 mjeseci zatvora.

[/stextbox]

Izvor: Zadarski list