Zato sam i išao korak po korak, bio sam i u drugim klubovima, ali na kraju sam zadovoljan što sam našao svoje mjesto u Zadru. To mi je i bila najveća želja – kaže Šimurina
Dvadeset kilometara u jednom pravcu i onda isto toliko za natrag. Za Ivana Šimurinu (1992.), stopera Zadra, to je svakodnevna relacija jer iz Posedarja putuje u Zadar na treninge i utakmice.
– Nije to tako daleko – smatra Šimurina jedan od najudaljenijih putnika u zadarskoj momčadi. Velika većina igrača sa Stanova živi u Zadru, a neki od njih, poput Tome Gluića, na trening dolaze pješice jer su im domovi u neposrednoj blizini stadiona. No, nismo sa Šimurinom razgovarali da bismo otkrili koliko ima od Posedarja do Zadra već nas je zanimala nogometna tematika. Sjećamo se prošlog ljeta kada je Ferdo Milin, tada pomoćnik Daliboru Zebiću, pred trening utakmicu s Jedinstvom iz Bihaća komentirao situaciju u momčadi.
– Imamo dobru i mladu momčad u kojoj su igrači kojima treba dati priliku. Recimo, Šimurina. Nije li bolje dati njemu šansu, pa i trpjeti neke njegove pogreške, nego tražiti neke rješenja sa strane? Mladi igrač treba igrati i tako se najbolje razvija.
Tako je, otprilike, Milin tada govorio. Teško da je Milin u to vrijeme očekivao da će vrlo brzo dobiti priliku konkretizirati svoja razmišljanja. Tako je Ivan Šimurina od igrača koji je kod Zebića imao samo jedan nastup kod Milina izbio u prvi plan.
– Sa 18 godina obrambeni igrač teško može igrati u Prvoj ligi. Zato sam i išao korak po korak, bio sam i u drugim klubovima, ali na kraju sam zadovoljan što sam našao svoje mjesto u Zadru. To mi je i bila najveća želja.
Kup se ne zaboravlja
Šimurini se u drugom dijelu jeseni sasvim otvorilo mjesto u prvoj momčadi.
– Dogodilo se da su neki igrači bili ozlijeđeni, neki nisu mogli igrati zbog kartona pa sam i ja dobio šansu. Pomoglo je i to što sam neke utakmice dobro odigrao i tako je sve krenulo. Nadam se da će ova situacija i potrajati, ne zato što ja igram u prvih 11, već zato što cijela momčad u posljednjim utakmicama igra odlično.
U Puli je Šimurina na terenu bio do 58. minute kada ga je zamijenio Josip Ivančić. Milin je odlučio sve snage poslati u napad, a takva je taktika Zadranima na kraju i donijela bod.
– Možemo žaliti što nismo pobijedili Istru, ali treba reći da smo vrlo lako mogli i izgubiti. Ipak, uspjeli smo se vratiti nakon primljenog gola u prvoj minuti i tako pokazali da smo iz prethodnih utakmica, u kojima smo također rano primali golove, nešto i naučili.
Iako je već prošlo tjedan dana tužnu koprivničku Kup srijedu malo tko na Stanovima je prežalio.
– Još su rane svježe na to nesretno ispadanje od Slavena. Ne znam kako smo uspjeli izgubiti tu utakmicu. Kad smo izjednačili činilo se da se Slaven predao, a onda ih je drugi gol vratio u život. Šteta jer igrati polufinale Kupa bila bi sjajna stvar.
Počeli rezultati
A još bi ljepše za Šimurinu i društvo bilo kada bi se momčad pomakla u mirnije prvoligaške vode. Nakon katastrofalnog početka sezone Zadar danas izgleda mnogo ozbiljnije, premda je i dalje u najužem krugu kandidata za ispadanje.
– Krenuli su nas rezultati i to je najvažnije. Osim toga, dobra smo klapa i bez obzira na to koliko će klubova ispasti iz lige vjerujem da nas neće biti među njima. Pri tome se najviše oslanjam na našu kvalitetu, a i čini mi se da u ligi ima i momčadi koje su slabije od nas.
Split, subotnji gost na Stanovima, sigurno nije lošija momčad od Zadra.
– To je točno, ali ako smo izbacili Dinamo iz Kupa, dvaput u tjedan dana pobijedili Slaven onda nema razloga za strah od Splita. Zar ne?
Izvor: Zadarski list
