Premijer Zoran Milanović i umirovljeni general Ante Gotovina sastali su se u diskreciji prošloga petka. Premda u Vladi odbijaju komentirati susret, informatori tvrde da su Milanović i Gotovina ručali u Banskim dvorima, doznaje Jutarnji list.

Ostali detalji sastanka su tajnoviti i onih nekoliko Vladinih dužnosnika koji su bili upoznati s Gotovininim posjetom decidirano odbijaju govoriti o tom događaju.

Samo je jedan pokušao relativizirati susret uz objašnjenje da je riječ o ručku koji je dogovoren prilikom povratka generala iz Haaga.

Pozitivan odnos

Tada su Gotovina i Markač otišli na skup na Trgu bana Jelačića, a zatim na primanje kod predsjednika Josipovića, tako da je sastanak s Milanovićem odgođen za mirnija vremena. Istovjetan odgovor dao je bliski Gotovinin prijatelj, inače član sadašnje vladajuće koalicije. Rekao je da je riječ o privatnom susretu bez političke važnosti. To je inače bio drugi zajednički ručak Milanovića i Gotovine: prvi se dogodio u restoranu As na Zelengaju nedugo nakon Gotovinina povratka u zemlju.

Simbol progona

Otkako je 2001. pobjegao iz Hrvatske, Gotovina je pretvoren u mitsku figuru ovdašnje desnice, braniteljskih udruga i Crkve. Kada je uhvaćen i lani osuđen na 24 godine zatvora, definitivno je pretvoren u žrtvu i simbol progona, a posebno su ga zloupotrebljavali eurofobi i radikali.

No, još potkraj 2010. moglo se nazrijeti da Gotovina razmišlja bitno drukčije od ovdašnjih desničara, kao kada je iz Scheveningena podržao ulazak Hrvatske u EU.

Drugačija pozicija

Kada se vratio u Zagreb, javno je zahvalio predsjedniku i Vladi, ubrzo potom izbjegle Srbe pozvao u Hrvatsku “koja je i njihova domovina” i, ukratko, djelovao koncilijantno i miroljubivo, a ne kao lider pokreta protiv vlasti, što je očekivao dio desnice.

U svakom slučaju, Gotovina, srećom, nije ono što se od njega očekivalo. Ujedno je decidirano rekao da se ne namjerava baviti politikom.

Ali njegovi dosadašnji postupci, a tu sigurno spada i privatni susret s Milanovićem, pokazuju svojevrsni respekt prema aktualnoj vlasti.

Uostalom, isti takav respekt prema Gotovini pokazivao je i Milanović, i to godinama prije nego što je postao predsjednik hrvatske Vlade.

Na primjer, kada je Ante Kotromanović u srpnju 2007. u Haagu posjetio Gotovinu, imao je podršku Zorana Mlanovića, tadašnjeg SDP-ova premijerskog kandidata.

Bio je to i pokazatelj promjene dotadašnje politike SDP-a, koji se pod vodstvom Ivice Račana maksimalno distancirao od ikakvih kontakata s generalima Hrvatske vojske. Zoran Milanović zauzeo je drukčiju poziciju i nije se usprotivio Kotromanovićevim susretima s Gotovinom. Dijelom se radilo o čvrstom Milanovićevu ujerenju da Gotovina nije odgovoran za zločine u Oluji, a dijelom i o pragmatičnoj namjeri približavanja SDP-a dijelu konzervativnog biračkog tijela.

Javno ga branio

Tih su dana iz vrha SDP-a stizale poruke prema kojima Kotromanovićev posjet Gotovini u Haagu nije predizborni potez nego susret suboraca i prijatelja.

“Ali isto tako mi u SDP-u ne možemo prijeći preko činjenice prema kojoj je taj isti Gotovina punih šest godina bio slobodan građanin i sve to vrijeme nitko ga nije dirao. Ne dovodimo u pitanje Haaški sud, ali nitko nema pravo uspoređivati Gotovinu s notornim zlikovcem kakav je Mladić”, poručivali su.

U travnju 2011. u razgovoru za Dnevnik Nove TV Milanović je izjavio da mu je optužnica protiv generala Gotovine potpuno neprihvatljiva i da je riječ o političkoj inkriminaciji. Napomenuo je da politička inkriminacija ne postoji u statutu Haaškoga suda pa tako, rekao je, general Gotovina ne može zato biti kriv. Zoran Milanović istaknuo je da se protiv takve političke optužnice treba boriti pravnim i političkim sredstvima.

Izvor: Jutarnji list