“Tekst za pjesmu ‘Ostavljena’ sam pisala na papiru koji mi je sin prethodno zgužvao, malo naslonjena na njegova velikog medu, malo miješajući ručak”

Na koncu godine u kojoj je doživjela neizmjernu sreću zbog rođenja sina Aleksandra, ali i tugu zbog razlaza s njegovim ocem Milanom Popovićem, Severina će točku na “i“ staviti objavom novoga albuma “Dobrodošao u klub“.

U životnom razdoblju u kojemu uživa u majčinstvu (“Dobro je biti Severina, jer san mater“) splitska pjevačica nemirna duha i neiscrpne energije odlučila je zaključiti glazbenu priču započetu još prije dvije godine kada je počela prikupljati pjesme za novi album. Srce je, u međuvremenu, odvelo u naručje srpskog “kralja bakra“ Milana Popovića s kojim se, tek nekoliko mjeseci nakon što su postali roditelji, razišla u kolovozu “zbog nepomirljivih razlika“ i sa sinom skrasila na svojoj zagrebačkoj adresi odlučivši okrenuti novu životnu stranicu, piše Slobodna Dalmacija.

U zagrebačkom studiju producenta Nikše Bratoša proteklih je mjeseci privela kraju i snimanje novih pjesama čiji joj taktovi mame osmijeh na lice. Dok ih preslušava, potiho pjevuši, prijatelju Nikši dobacuje posljednje sugestije prije miksa. Zadovoljna je, jako. Ne krije to, dok izmjenjuje SMS poruke s nećakinjom Mijom koja je ostala čuvati njezina Aleksandra. Poručuje joj da će brzo kući kako bi uspavala sina…

Jeste li planirali ovako brzo nakon Aleksandrova rođenja objavu albuma ili su vas na to potakle izmijenjene životne okolnosti zbog rastanka s njegovim ocem i povratka na stalnu adresu u Zagrebu? I činjenica da ste poželjeli što prije početi raditi?

– Nisam nikad uopće ni razmišljala o tome da prestanem raditi, nisam taj tip. I trudna sam radila, onako laganini, ništa na silu, jer mi i nije bila sila, ali sam osjećala da mogu i vodila sam se za osjećajem. Uostalom, kao i u svemu (smijeh). Tada sam snimila pjesmu i spot za “Grad bez ljudi”. Tek sam posljednja četiri mjeseca trudnoće mirovala. Ali i tada nije mirovalo moje srce i želja za stvaranjem. Mi koji živimo za pjesmu, u nama emocije stalno kolaju i ako živiš takav život, kreacija nikad ne prestaje, pa čak ni ako ti se desi tako lijepa stvar kao trudnoća. “Italianu” sam snimila tri i pol mjeseca nakon rođenja Aleksandra i jako se veselila. Znači sve skupa nisam radila sedam mjeseci i uspjela sam uživati u trudnoći i u periodu poslije rođenja, ništa nisam propustila, sve sam upijala i ništa mi nije bilo teško, dapače, kao da sam dobila dodatnu snagu. Aleksandar mi je najvažniji, ali imam i sreću što mi je posao takav da s njim mogu provesti 90 posto svog vremena, što, na žalost, sebi ne mogu priuštiti sve majke.

Koliko vam je bilo teško balansirati između majčinske uloge i rada na albumu s obzirom da je Aleksandar još beba?

– Uz dobru organizaciju sve se može. Dok bi spavao, bila sam u studiju i pjevala vokale za album. Da, ponekad je teško, ponekad sam neispavana, ali samo jedan pogled na njega i sve prođe. Djeca su čudo.

Nakon preslušavanja albuma stječe se dojam kako gađa baš ‘u sridu’ s obzirom na vašu trenutnu životnu situaciju, godine i iskustvo? Kada su nastale pjesme?

– Znala sam da ćete me to pitati, jer tko god sluša album, pomisli da su nastale sada (smijeh). Ali sve pjesme nastale su prije dvije i pol godine, a ja sam ih prvi put čula krajem 2010. godine kada sam upoznala Filipa Miletića i Miloša Roganovića, autore većine njih. Mom čudu nije bilo kraja, jer su mi tada u studiju pustili desetak odličnih stvari. Nisam mogla vjerovati koliko su talentirani, jer sam tu noć slušala same hitove. Tada sam prvi put čula i “Brada Pitta” i “Grad bez ljudi” i još četiri pjesme koje će se naći na albumu. Prva za koju smo snimili spot zove se “Uzbuna” i izaći će ovaj tjedan. Ona ne oslikava cijeli album, ali je slatka i nastavlja put “Italiane“. Spot smo snimali u lunaparku.

Koliko ste sami autorski sudjelovali u stvaranju albuma?

– Nažalost, napisala sam samo jednu, vrlo osobnu pjesmu koja se zove “Ostavljena”. Ona je na tragu mojih autorskih pjesama poput “Pogled ispod obrva” ili “Šta me sad pitaš šta mi je”. Tekst sam pisala na papiru koji mi je sin prethodno zgužvao, malo naslonjena na njegova velikog medu, malo miješajući ručak na špaheru. Tekst je pravi ženski, glazba lijepa, odmara nakon svih brzih i glasnih pjesama na albumu. I napisala sam pola teksta za pjesmu “Ko me, ko me tjer’o”. Nisam stigla više.

Koja vam je pjesma onako baš ‘legla’ i svrstavate je u kategoriju osobnog favorita?

– Najdraža pjesma s albuma mi je naslovna “Dobrodošao u klub”, rock balada s rapom. To je vrlo ozbiljna pjesma i za nju ću snimiti spot krajem siječnja. Mada, sve su pjesme odlične, različite, ali sve hitovi.

Na koju Aleksandar osobito reagira?

– Na “Uzbunu”, prava dječja pjesma.

Kako kombinirate poslovne i privatne obveze kao što je briga o bebi koja vas sada najviše treba? Kako zamišljate svoj život u budućim mjesecima kada intenzivnije krenu koncerti? Tko vam je najviše pri ruci?

– Stvarno imam sreću što mogu birati kada i gdje ću raditi. Aleksandar putuje sa mnom, jer se ne želim odvajati od njega, a i ne mogu. Izvrsno podnosi putovanja i kad mu kažem “idemo na put”, odmah se nasmije. Gdje god dođemo, po hotelima, spava kao kod kuće. Nedavno sam radila i babine za moje prijatelje iz Sarajeva. Imam svu moguću pomoć, osim mog menadžera Tomice Petrovića, tu je i moja nećakinja, živi sa mnom, ona je jedinica pa ga doživljava kao brata. Imam i fantastičnu babysittericu koja i putuje s nama, ali najviše mu se veseli moja mama. Ona je cijeli stan oblijepila njegovim slikama. Znate kako je, prvi unuk, njezin ponos. Kad krene turneja krajem ožujka iduće godine, ide sa mnom. Naravno, ne na koncerte, u to doba on spava. Veseljak je, svaki vikend kod mene se radi ručak i onda dođe dosta mojih kolega i prijatelja, puštamo pjesme i uživamo, a on se veseli s nama kao veliki.

Gdje ćete nastupati za Novu godinu? Hoće li i sin s vama?

– Za Novu ću pjevati u Beogradu, u klubu “Magacin”. Tamo sam prije četiri godine imala promociju albuma “Zdravo Marijo” i jako mi se sviđa taj prostor.

Prošlog ste tjedna s Aleksandrom boravili u Beogradu gdje ga je njegov otac prvi put vidio nakon nekoliko mjeseci. Kako je protekao susret?

– To je neraskidiva veza, uživali su jedan u drugom i ja sam neopisivo sretna zbog toga. Aleksandar je dijete naše velike ljubavi koja je pokleknula pred velikim razlikama u karakteru, odgoju, mentalitetu. Nije to bio lak period, to je bila i teška odluka s moje strane, otići s malom bebom na prsima, ali sve sam to napravila da Aleksandar ne počne prve korake u napetoj obiteljskoj situaciji. Mi smo se voljeli iskreno, ali svi znamo da samo ljubav nije dovoljna. Razlozi apsolutno ne leže u trećim osobama.

Na nadolazeći album namjeravate uvrstiti pjesmu “Splitsko srce”. Po čemu je upravo ono osobito?

– Pjesma se više tako ne zove, jer smo stavili drugi, bolji tekst, ali tu ću verziju otpjevati uživo na koncertu u Splitu. A srce splitsko je osobito po emocijama, ljubavi i dišpetu.

Nakon nekolicine dueta u karijeri snimili ste još jedan sa Željkom Bebekom. Kako je došlo do te suradnje?

– Branimir Mihaljević je autor jedne plesne pjesme na mom albumu koja se zove “Postelja od vina”. Jednom prilikom mi je donio i ovu Bebekovu pjesmu samo da poslušam i razmislim o duetu. Nisam planirala raditi duet, ali pjesma je odlična i nisam mogla reći ne. Zove se “Tango“.

Većinu pjesama na vašem novom albumu potpisuje beogradski autorski dvojac Miletić – Roganović. Jesu li bili bez konkurencije u odnosu na ostale autore od kojih ste dobili pjesme? Jesu li ovdašnji autori u krizi?

– Malo glazbenika održava ozbiljne koncerte, domaće televizije skoro da i nemaju glazbenih emisija, na radijima puštaju pretežno stranu glazbu, ali uvijek se dogodi pokoje čudo. “Italiana” ima preko 24 milijuna klikova na YouTubeu, i to samo pjesma, ne računam pusta videa koje su fanovi slali s koreografijom, “Grad bez ljudi” oko 13 milijuna, “Brad Pitt”… Hitovi u samo godinu dana i zbog toga Filip i Miloš jesu bez konkurencije. Našli smo se, dobar smo tim. Ma jedva čekam da album izađe.

U tekstovima vaših novih pjesama često spominjete prevarenu ženu? Jesu li u pitanju proživljeni stihovi ili interpretiranje tuđih iskustava?

– To je kao da pitate J.K. Rowling koja je napisala “Harryja Pottera“ jaše li ona na metli i vitla štapićem, ili Balaševića, jel’ se opio skupa s Vasom Ladačkim. Sve pjesme opisuju svačija stanja. Ljubav je opće stanje za ljude koji su ljubav doživjeli. Glazba s pripadajućim stihovima, kao i svaka umjetnost, umijeće je da kroz sebe iznesete emociju, i pozitivnu i negativnu, na najbolji mogući način. To je onda dobra interpretacija. Zato nekom izvođaču vjerujete sve, a nekom ne vjerujete ništa pa sve da pjeva kao slavuj.

Uskoro će Božić. Gdje ga i kako planirate obilježiti? Koga biste voljeli vidjeti za blagdanskim stolom?

– Provest ću ga u Splitu, sa svojim najbližima.

Što prvo pomislite kada vam ljudi kažu da ste “feniks”?

– U našoj sredini kratak je put od feniksa do kokoši.

Za sreću je potrebno…

– Zdravlje… Ili što je Grdović otpjeva: “Sve za ljubav šta triba je dite iz ljubavi, žena, čovik i more”. Demižanu je ostavija na kopnu…

Izvor: Jutarnji list