Osim do sada nepogrešeivih Maja, svi nama znani proroci dali su svoja proročanstva zaključno s 2012. godinom; nakon te godine, navodno, nema nikakvih proročanstava.
Svjedoci smo kontroverzne godine u kojoj bi svijet kakav poznajemo trebao prestati postojati, pa je vrijeme da barem pokušamo pretpostaviti što bi nam se to toga sudbonosnog dana 21. prosinca moglo dogoditi. Vjerovanje da je 2012. godina prijelomna za čovječanstvo poteklo je još od Maja, naroda koji je unatoč ponekom barbarskom običaju imao na raspolaganju vrlo zanimljive podatke koje mi nemamo (ili bolje rečeno, barem još nisu iscurili u širu javnost).
Maje su nam, naime, u naslijeđe ostavile vrlo zanimljiv kalendar, koji je i nakon svih ovih tisuća godina izuzetno aktualan i navodno precizan; kalendar tvrdi da se čovječanstvo nalazi pred prijelomnim razdobljem, a svakako nije nevažno ni to što u svojim predviđanjima koja je dosad najavio – još nijednom nije zakazao.
Mnogi tvrde da je to stoga što su Maje bili sjajni astronomi i imali mnogo bolje metode predviđanja i računanja zvjezdanih putanja i njihovih utjecaja na nas nego mi danas, a mnogi vjeruju da su Maje pri sastavljanju tih kalendara imale pomoć izvanzemaljskih izvora. Jedna teorija čak kaže i da su Maje imale pomoć čudnovatih, bestjelesnih bića iz neke više dimenzije, s kojima su komunicirale preko šamanskih rituala, piše Plan B.
Vizionari ne vide nakon 2012.
No bez obzira na sve, prema majanskom kalendaru, datum 21. prosinca 2012. označava kraj svijeta kakvog poznajemo. Možda je to i početak dugo očekivane duhovne transformacije, ili apokalipse. No možda će nam i meteor pasti na glavu i napraviti boom. Ili će nam se Zemlja napokon osvetiti za sva zla koja joj činimo. Ili će se ipak – prema mnogim mišljenjima nezasluženo – čovječanstvo uzdići na novu razinu svijesti.
Maje su koristile više kalendara, no “osnovni” kalendar Maja – Tzolkin – sastoji se od 260 dana (koliko traje ljudska trudnoća), svaki dan može biti označen nekim od 20 mogućih znakova, od kojih svaki ima 13 varijacija i pojašnjava karakter tog dana. Dugačka vremenska razdoblja Maje su mjerile tzv. “dugim odbrojavanjem”, u kojem ima 360 dana (tzv. Tun), odnosno 18 mjeseci po 20 dana (Uinals). Dvadeset Tuna je Katun, dvadeset Katuna je Baktun (400-tinjak godina), a 13 Baktuna je “Veliki ciklus” koji traje 1 milijun i 872 tisuće dana, odnosno 5200 Tuna ili oko 5125 godina. Veliki ciklus je počeo 11. kolovoza 3114. pr.n.e., a završava 21. prosinca 2012. godine.
Maje tvrde da će se tog dana dogoditi kraj našeg doba te početak novog ciklusa, u kojem će čovječanstvo prijeći na novu razinu svijesti. Taj je datum označen kao kraj svega što poznajemo.
Godina neke velike katastrofe
Zanimljivo je da su i mnogi proroci tijekom povijesti, a i mnogi drugi koji su se skrivali od pogleda javnosti, imali što reći o 2012. Svi nama znani proroci dali su svoja proročanstva zaključno s 2012. godinom; nakon te godine, navodno, nema nikakvih proročanstava.
Najpoznatiji prorok našeg doba, Nostradamus, upozoravao je da će se u razdoblju prije 2012. dogoditi serija prirodnih katastrofa, uzrokovana padom kometa, a također spominje i treći svjetski rat, otkrivanje identiteta trećeg Antikrista (pogodite samo tko bi to mogao biti!), terorističke napade, nuklearno razaranje Rima, ali također i “novi svjetski poredak” te pomicanje geološkog položaja Zemlje, vjerojatno zbog upotrebe nuklearnog oružja.
Također je tu još jedna “sitnica”, zanimljiva na svoj način: neka proročanstva vide kako se 2012. Zemljino elektromagnetsko polje preokreće zbog neke velike katastrofe. Nakon toga zemljotresi i plimni valovi uništavaju civilizaciju…
“Apokalipsa” zapravo nije kraj
Inače, doslovni prijevod riječi “apokalipsa” s grčkog jezika je “dizanje vela” iliti otkrivanje privilegiranim pojedincima neke tajne koja je skrivena od ostalih ljudi. Apokalipsa se koristi kao izraz za kraj svijeta, no zapravo je to (namjerno ili slučajno) loše prevedena fraza apokalupsis eschaton – koja znači “otkrivenje na kraju doba”. “Kraju doba”, a ne “kraju svijeta”, nastavljaju u Planu B.
Biblijska apokalipsa otkriće je Volje Božje i završava Sudnjim danom – koji znači uništenje neba i zemlje kakvu poznajemo, ali također i početak “novog raja i nove zemlje”, odnosno početak Vječnosti. Katolici su apokalipsu uvijek tumačili kao kraj, the end, finito: tko je zavrijedio ide u Raj, svi ostali dolje u kotao, s Vragom, na vječnu partiju muke uz paklenu vatricu. Pravica, kojoj se nadaju svi pokorni jaganjci koji svoja koljena deru pred raspelima. Ali čini se da možda ipak nisu protumačili riječ Božju kako spada.
Što nas (možda) čeka 21. 12. 2012., na Sudnji dan:
1. čovječanstvo će možda promijeniti percepciju realnosti
2. Sunce bi moglo utjecati na promjenu Zemljinog magnetskog polja, što bi uzrokovalo kataklizmu (grč. potop)
3. moguća je i apokalipsa
4. možda nastupi doba mira, a ljudi evoluiraju i spoznaju kolektivnu svijest
5. možda se ne dogodi ništa
6. … a možda padne meteor i svemu zaista bude kraj.
Izvor: javno.hr
