Proizvođači napuštaju proizvodnju i propadaju, a potrošači konzumiraju skupu robu lošije kakvoće. – Lako za mene, ja još nekoliko godina pa gotovo, ali što će raditi i od čega živjeti mladi, kaže Mirko Jurjević iz Islama Latinskog
Kiša i danas (utorak, 22. siječnja op.a.) neumorno pada i gotovo sve poljoprivredne aktivnosti su zaustavljene. Dok na današnji dan blagdan svetog Vinka u kontinentalnim dijelovima Lijepe naše svatko onaj tko imalo cijeni vino i vinske običaje slavi početak vinogradarske godine u nekoj kleti, konobi ili podrumu. U dobrom društvu uz čašicu vina, kobasice, krvavice, kiseli kupus i ostale delicije za jedan od najvažnijih dana za vinogradare i vinare u našem području gotovo nitko ne zna.
Bila mi je želja da obiđen nekoliko ravnokotarskih konobi i vinskih podruma pa da vam dragi čitatelji prenesem dio vinogradarske atmosfere, ali od toga ništa. Nigdje nikoga. Svi okupljeni nekim svojim problemima i brigama, a moram reći da većina nije niti znala da je danas blagdan svetog Vinka. No, ništa zato. Svaki kraj ima svoje običaje i tradiciju.
Kiša ne da pada nego lije od jutra. Pa kada sam se uputio put Ravnih kotara treba iskoristiti vrijeme i vižitati što se sada na ruralnom području radi.
Dalibor na Baštici
Zovem mobitelom Dalibora Šajna uzornog poljodjelca iz Smilčića. Javlja se Dalibor iz Baštice. Što će, za Boga miloga, na Baštici po ovoj kiši. Prvo što mi pada na pamet da je prolupao ili se je kući posvađao sa suprugom pa čovjek otišao da udahne malo svježeg zraka. Ništa od mojih pretpostavki.
– U polju se ne može ništa raditi pa sam obišao da vidim kako se bazeni pune s vodom i pravce kretanja vode. Prošlogodišnja suša skupo nas je stajala i sada se treba pripremati za sljedeću proizvodnju. Bez vode nema nikakve šanse da se opstane u poljoprivredi. Nije samo problem voda.
Ucjene otkupljivača
– Još veći problem su niske cijene, nepoštivanje rokova plaćanja, ucjenjivanje otkupljivača s kupnjom repromaterijala po njihovim cijenama koje nisu konkurentne i da ne nabrajam više jer samo mi se od toga diže tlak rezignirano će Dalibor.
Ove godine ću smanjiti ljetnu proizvodnju povrća. Organizirati ću je negdje na dva hektara. Uz voćarstvo to je dovoljno za preživljavanje, jer toliko ću moći plasirati putem mojih prodajnih kanala. Sve ostalo je veliki rizik. Što reći kada mi je roba isporučena sredinom kolovoza tek sada plaćena od jednog trgovačkog lanca koji se svakodnevno reklamira na televiziji i hvali se svojom brigom za seljaka.
Kolci za potporu pomidora
Nije samo Dalibor koji smanjuje površine pod povrćem. To čini najveći broj ravnokotarskih povrćara u zemlji neuređenog poljoprivrednog tržišta i bez jasne poljoprivredne strategije gdje veletrgovci, nakupci i prekupci su stvarni gospodari hrvatskog agrara.
Ostavljam Dalibora i krećem do Mirka Jurjevića zvanog Kralj Pomidora u Islam Grčki. Nisam Mirka vidio ove godina pa je red da svratim. Bez obzira na kišu Mirko ne miruje. U polje se ne može. Trebalo bi rezati vinograd, a nije niti obavljeno jesensko – zimsko oranje na svim površinama. Kiša ne dozvoljava odlazak u polje pa treba nešto raditi oko kuće govori Mirko kojeg sam zatekao gdje ispred vatrenice priprema kolce za potporu pomidora.
Strah od štetnika tute
Mirko će ove godine posaditi oko 10 tisuća presadnica pomidora u dva turnusa. I dok je siguran da će prvi turnus biti u redu za drugi turnus je skeptičan. Štetnik zvani tuta koji se je prije nekoliko godina pojavio na našem području uvelike prijeti da će proizvodnja pomidora na prostoru Ravnih kotara postati upitna.
Prošlo ljetu muku sam mučio sa sušom. Da od sutra do kraja ljeta ne padne niti kap kiše bilo bi dovoljno vode za solidnu voćarsku i povrćarsku proizvodnju pojašnjava Mirko.
Mirka kao i Dalibora brine neizvjesnost prodaje. – Odmah bi potpisao da ću sve pomidore isporučiti jednom kupcu po cijeni od tri kune. Kada prispije naš pomidor veletrgovci uvezu Bog te pitaj odakle i naš pomidor ne samo da plaćaju ispod svake cijene, već ga neće niti kupovati. Nadam se da će ulaskom u EU za nas seljake nastupiti bolje vrijeme. Nije u pitanju poticaj jer smatram da svaki ozbiljan proizvođač može biti i bez poticaja, već će se postrožiti uvoz. Nije nama problem uvoz iz EU, već uvoz s istoka. Roba s istoka je sumnjive kakvoće i lošija od naše. Kupac su je prisiljen kupovati jer kraj nje naša ne može u velike trgovačke centre. I što smo dobili osim zadovoljnog trgovca. Proizvođači napuštaju proizvodnju i propadaju, a potrošači konzumiraju skupu robu lošije kakvoće. Lako za mene ja još nekoliko godina pa gotovo, ali što će raditi i od čega živjeti mladi.
Ostavljam Mirka u njegovom poslu i mislima i krećem dalje.
Presadnice kuma Ante
Moram svratiti u Suhovare kod Ante Lulića. Ante je cijeli dan u poslu bez obzira na vremenske prilike i neprilike. Danas ću ga sigurno iznenaditi gdje sjedi u konobi i gušta u odmoru. Ali malo sutra. Ante niti danas bez obzira što kiša lije kao iz kabla ne miruje. Zatekao sam ga u plasteniku gdje obavlja pripreme za proizvodnju presadnica povrća. – Brzo će doći vrijeme sjetve presadnica, a u međuvremenu treba obaviti veliki dio poslova koji su u zaostatku zbog kiše. Ukoliko će se čekati svi poslovi će se stisnuti u kratko vrijeme i tko to sve može tada urediti.
Sjetva presadnica započet će krajem veljače. Za proizvodnju presadnica treba oko 50 do 60 dana. Kako je sadnja ljetnog povrća krajem travnja ima još dovoljno vremena da se uradi sve što je potrebno da presadnice budu što kvalitetnije. Bez kvalitetnih presadnica nema niti dobrog krajnjeg proizvoda. U vrijeme presađivanja presadnica mora biti visoka oko 15 centimetara, promjera iznad jednog centimetra i bogata na lišću. Uz Antu sve sam naučio o kvalitetnim presadnicama, a i ponešto i o drugom. Jer, kako ga svi zovu, kum Ante je najmlađi ravnokotarski ženik. Nedavno je navršio 62 godine, a oženio se je s nepunih petnaest godina.
Izvor: Zadarski list
