Pokušaj vlasnika većine poslovnih prostora u prvom dijelu Trgovinskog centra na Relji da preuzmu kontrolu nad financijama i zajedničkim poslovima robne kuće, po svemu sudeći, još će mjesecima biti vruća zadarska tema. Dvije se grupacije bore za prostor koji je proteklih nekoliko godina drastično izgubio na svojoj vrijednosti.
Zanimljivo je kako je intenzivno propadanje počelo otvaranjem Supernove, a da u međuvremenu nije povučen ni jedan značajan potez koji bi usporio proces zatvaranja prodajnih prostora u objektu na Relji. Robnih kuća je u Zadru, naravno, previše, no ipak je znakovito kako jedan na rubu grada može odlično raditi, a da drugi, onaj u centru, sve više nazaduje.
Supernova
Jedan od važnih razloga krije se u tome što je Supernova u vlasništvu samo jednog vlasnika, austrijskog holdinga specijaliziranog za ovakve poslove, a Trgovinski centar je jedan vlasnički, upravljački i konceptualni košmar. Prva faza Trgovinskog centra podijeljena je na čak 205 vlasničkih etažnih dijelova, a drugi dio, onaj noviji, pripada Arsenal holdingsu i Erste banci koja je dala kredit za njegovu gradnju.
Čini se da sad taj prvotni kredit od 27,3 milijuna eura polako guši novu fazu Trgovinskog, jer se izgleda nije uspijevao vraćati iz sve lošijeg poslovanja i novog dijela. Zato je u kolovozu prošle godine Trgovinski centar Faza 2 digao još jedan kredit od 830 tisuća eura, također od Erste banke. A kao rezerva za plaćanje se, sudeći po podacima koje iznose predstavnici vlasnika prvog dijela centra, koristi i njihov novac koji je trebao biti usmjeren za druge stvari.
Zara
Zadrani tako na otvorenoj sceni sada mogu promatrati kako ekipa oko Arsenal holdingsa, Ilirije i sljednika nekadašnje Zadranke, dakle obitelj Tudorović, pa Goran Medić, a po svemu sudeći i Zdenko Zrilić, nastoje održati kontrolu nad cijelim sustavom iako je formalno riječ o dvjema cjelinama.
S druge strane je ispred 130 udruženih vlasnika isturen Darko Pahlić, a među brojnim uključenim među većima je Alen Perić, koji je od nekadašnjeg glavnog čovjeka za dovršenje Trgovinskog Darka Lončarića i njegova Adria centra otkupio značajan dio prostora, a od većih tu je i Tiho Knežević.
A zanimljivo je da su tvrtke iz sustava Zvonimira Nižića Grofa koje imaju prostor u Trgovinskom bile za raskidanje ugovora s dosadašnjim upraviteljem, ali nisu bile za Zara nekretninu. Zara nekretnina je inače izabrana kao jedan od tri ponuđača, ako uspije preuzeti poslove upravljanja, imat će samo godinu dana da se pokaže koliko vrijedi.
Direktora te tvrtke Milana Bakovića inače prati glas ne baš pouzdanog poslovnog čovjeka zbog poslova u Njemačkoj. Trgovinski centar d.o.o. zasad je svisoka odbacio mogućnost da odstupi, no pitanje je što će biti kad netko od nadležnih institucija kojima su dostavljene kaznene prijave poduzme neke korake.
Hoće li se u međuvremenu pokazati je li uistinu cilj sadašnjeg vođenja robnom kućom na Relji istiskivanje malih vlasnika da bi se potom sve to prodalo nekom trećem, pokazat će idući mjeseci.
[stextbox id=”okvir” caption=”Malim vlasnicima uništena imovina” image=”null”]
Među više od stotinu vlasnika prostora u Trgovinskom centru najveći dio je takvih koji su svoju životnu ušteđevinu uložili u kupnju poslovnog prostora. Kupovali su prostor od nekadašnje Industrogradnje, koja je nestala, za četiri-pet tisuća eura po četvornome metru, a sad za to ne bi mogli dobiti ni četvrtinu uloženog.
Ima među njima nekadašnjih malih trgovaca, pomoraca, ljudi koji su se nadali da će od najamnine ili neke male trgovine moći normalno živjeti, a sad im prostori zjape prazni. A sad im uprava Trgovinskog centra ne priznaje da su vlasnici jer u nekim slučajevima nije u zemljišnim knjigama to provedeno iako imaju ugovore o kupnji i redovno su plaćali pričuvu, struju, komunalije i sve ostalo.
[/stextbox]
[stextbox id=”okvir” caption=”Grad je samo nijemi promatrač” image=”null”]
Sukob vlasnika oko Trgovinskog centra dosta sliči na sukob malih i velikih dioničara u nekoj tvrtki (jer i dioničari su vlasnici). U ovom slučaju zanimljiva je i pozicija gradske uprave koja s cijelom pričom sada formalno nema ništa.
Otvaranje robnih kuća dobro dođe za naplatu komunalnog doprinosa, redovito ubiranje komunalne naknade, a sve ostalo gradske vlasti nije briga. Za gradski bi proračun po tome najbolje bilo da se svake godine otvore dva-tri ovakva šoping-centra, a kako će sve to funkcionirati i kako će grad izgledati, to bi trebao misliti netko drugi.
[/stextbox]
Izvor: Slobodna Dalmacija
