fbpx

Islandski predsjednik: Banke se ne razlikuju od drugih firmi, treba dopustiti da bankrotiraju

Island je 2008. zbog financijske krize bio pred gospodarskim kolapsom. Od tada se zemlja nevjerojatno dobro oporavila jer – radi sve ono što ne rade države pogođene krizom u ostalom dijelu Europske unije.

Ta je država postala simbolom otpora protiv globalnih mjera rješavanja gospodarske krize i svoju je riješio – sam. Nekoliko godina nakon sloma međunarodne su institucije priznale da je Island bio pravu kada je odbio državnim novcem sanirati dugove banaka.

Deutsche Welle je objavio intervju s islandskim predsjednikom Olafurom Grimssonom koji je tijekom Foruma u Davosu vodio novinar Andreas Beker.

DW: Prije nekoliko godina je Island imao velikih gospodarskih problema. Sada je zemlji mnogo bolje. Kako je došlo do te promjene?

Olafur Grimsson: Dva su glavna razloga što sada imamo rastuće gospodarstvo i relativno nisku nezaposlenost. Prvo, rano smo primijetili da nije riječ samo o financijskoj ili gospodarskoj krizi. To je bila i duboka politička, socijalna kriza, pa čak i kriza sudstva. Zato smo u svim tim područjima proveli reforme. Htjeli smo više pravde i promjenu mehanizama odlučivanja. I drugo, nismo se pridržavali tradicionalnih recepata za suočavanje s gospodarskom krizom.

DW: Vi, na primjer, niste spasili banke.

Olafur Grimsson: Točno, dopustili smo da banke propadnu. Često sam se pitao zašto se ponašamo tako kao da su banke sveta mjesta modernoga gospodarstva? Po čemu se banke razlikuju od firmi iz drugih djelatnosti? To su privatne firme – ako prave velike greške, moraju i bankrotirati. U suprotnom se bankama signalizira da mogu poslovati s velikim rizicima – ako imaju uspjeha, nagrađuju se kraljevski, ako nemaju uspjeha, porezni obveznici plaćaju račun. Osim toga, uveli smo i kontrole za transakciju kapitala, a s obzirom na to da smo htjeli zaštititi naš socijalni sustav, nismo uveli niz mjera, na koje su se sada obavezale pojedine zemlje u Europi.

DW: Ali Island je poseban slučaj – zemlja je mala i može sama odlučivati vlastitoj valuti jer nije članica eurozone.

Olafur Grimsson: Naravno da nam je pomoglo što je kruna devalvirala – to je bilo ispravno. Ali druge aspekte – sudjelovanje građana u socijalnim i političkim reformama, ’puštanje’ banaka da bankrotiraju – sve to smo mogli činiti i da smo bili član eurozone.

DW: Bi li njemačka kancelarka Angela Merkel, šefica MMF-a Christine Lagarde i svi drugi krizni menadžeri trebali učiti na primjeru Islanda?

Olafur Grimsson: “Iskustvo Islanda bi zaista moglo biti signal za sve ostale zemlje, da ponovo razmisle o odlukama u posljednjih 30 godina. Reakcija MMF-a je vrlo interesantna. Prije godinu i pol završen je antikrizni program MMF-a za Island. Na jednoj oproštajnoj konferenciji predstavnici MMF-a su priznali da su mnogo naučili iz iskustava u Islandu.

DW: Vjerujete li da je i kancelarka Merkel promijenila pogled na stvari?

Olafur Grimsson: U osnovi ne komentiram politiku drugih zemalja. Mogu samo opisati naše iskustvo, naše poteškoće, naša rješenja i naš oporavak. Drugi onda moraju odlučiti mogu li iz toga nešto naučiti. Island jest mala zemlja, ali to ne igra nikakvu ulogu, Island je visokorazvijena zapadna zemlja s modernom demokracijom i ekonomijom. Otuda se isplati preispitati sadašnja antikrizna politika koja je u Europi prouzrokovala mnoge probleme.

DW: Hoće li Island pristupiti EU i eurozoni?

Olafur Grimsson: O tome se dugo raspravlja u mojoj zemlji, najčešće je velika većina protiv toga. Kada su naše banke bankrotirale, neko vrijeme smo mislili da bi bilo bolje da smo članica eurozone. Danas, četiri godine kasnije, znamo da to nije točno. Pogledajte Grenland, Island, Veliku Britaniju, Norvešku, Dansku i Švedsku – sve one nisu uvele euro. Većina država na sjeveru odlučila se za drugačiji put, i njima je tako.

Izvor: index.hr