Još nije vrijeme za analizu sezone Puntamičana, jer je u sportu sve uvijek moguće i treba vjerovati do kraja, no ako i završi neuspjehom, kako se čini, teško im se, za razliku od prošle sezone, može što zamjeriti. Napravili su koliko su mogli i došli nadomak ostvarenja cilja, za što im nije mnogo nedostajalo
U Sonik Puntamici pomirili su se s tim da će i sljedeće sezone nastupati u A-2 ligi jug, odnosno da nisu uspjeli u ostvarenju glavnog ovosezonskog cilja, povratka u prvoligaško društvo. Nakon poraza od 12 razlike na Baldekinu, četiri kola prije kraja pali su na drugo mjesto, zbog lošije koš razlike u međusobnim dvobojima sa Šibenčanima. Kako je od početka lige jasno da ni jedni ni drugi praktički nemaju od koga izgubiti, te da će o prvom mjestu i putniku u kvalifikacije za A-1 ligu odlučivati izravni okršaji, tako je i sada jako teško očekivati da Šibenik u posljednje četiri utakmice može negdje prosuti bodove. To su u izjavama nakon susreta jasno dali do znanja i Marko Žorž i Pero Perić, trener i sportski direktor Puntamičana. Oni svoj posao (Poličnik kući, Metković i Trogir u gostima, te Kaštela kući) trebaju odraditi maksimalno do kraja, te sačuvati minimalnu nadu da ih eventualni kiks Šibenčana može vratiti na vrh tablice, na kojemu su bili sve do prošlog kola. Ipak, realno su vrlo male šanse da sastav Jeronima Šarina izgubi jednu od posljednje četiri utakmice, kod Trogira i Solina ili kući od Kaštela i Cetine.
Kobna bacanja
Nada umire posljednja, no svima je jasno da je Sonik prošli vikend propustio veliku priliku za ekspresni povratak u A-1 ligu, što je svima u klubu bila velika želja, nakon prošlogodišnjeg neočekivanog ispadanja. Kada se uzme u obzir svih 80 minuta između Šibenika i Sonika, 40 u Jazinama i 40 na Baldekinu, mora se priznati da su “narančasti” zasluženo na prvom mjestu. Prva utakmica u Zadru bila je kud i kamo rezultatski neizvjesnija od druge, a Puntamičani su do plus osam došli tek u posljednjim sekundama i to nesvakidašnjom tricom sa svoje polovice igrališta. Na Baldekinu su, pak, domaći, u dugo neviđenoj atmosferi u toj dvorani, kontrolirali susret od prve minute. Gosti su samo dvaput na početku imali minimalnu prednost od pola koša i to zahvaljujući tricama, koje su bile njihovo najjače oružje, ali nije bilo moguće držati visok šuterski rang cijelu utakmicu. Šibenik je željenih +8 dostigao već u prvoj četvrtini, a do poluvremena je otišao na +12. U tom su razdoblju gosti šutirali slobodna bacanja 3-11 (ukupno 10-21), što u kombinaciji sa nekim neopreznostima, poput Čakarunovog poništenja Petanijeve trice na isteku prve četvrtine, jer je dirao loptu nakon zvuka sirene, nije moglo biti dovoljno za držanje egala. To je omogućilo domaćima da ipak igraju s manje pritiska, nego što bi to bilo u slučaju da moraju dostizati razliku.
Borili se do kraja
Dakako, i s minusom od 12 razlike je Sonik bio još u potpunosti u igri, jer bi bio zadovoljan i s porazom do osam poena. No u trećoj četvrtini se, uz odličnog razigravača Martina Junakovića, šuterski razigralo još nekoliko domaćih igrača pa je njihova prednost nastavila rasti sve do najvećih +22 na početku posljednje dionice. Gosti su i dalje živjeli uglavnom na tricama, dok su se pod košem teško nosili s iskustvom Ivana Grgata, koji se pokazao ključnom akvizicijom Šibenčana u zimskom prijelaznom roku. Ipak, nisu se Puntamičani predavali do posljednjeg trenutka. Vrlo brzo su se vratili na 14 razlike, kada je na semaforu ostalo još više od pet i pol minuta, ali nikako nisu uspijevali ozbiljnije zaprijetiti i natjerati protivniku vodu u uši. Dvije minute prije kraja bili su i na -12, a Mladen Gligora je promašio tricu iz kuta za mogućih minus devet. Šibenčani su u završnici uspjeli pogoditi dovoljno slobodnih bacanja da im pobjeda željenom razlikom ne dođe pod znak pitanja pa je više od tisuću navijača moglo početi slaviti, vjerujući da je ovo ključan korak prema povratku u prvoligaški rang kluba, koji se smatra nasljednikom nekadašnje Šibenke. Što se Puntamičana tiče, još nije vrijeme za analizu sezone, jer u sportu je uvijek sve moguće i treba vjerovati do kraja, no ako i završi neuspjehom, kako se čini, teško im se, za razliku od prošle sezone, može što zamjeriti. Napravili su koliko su mogli i došli nadomak ostvarenja cilja, za što im nije mnogo nedostajalo. Šibenik je u ovu sezonu uložio dosta i zasluženo je na vrhu, a Sonik se mora nastaviti boriti da se što prije vrati u A-1 ligu. Jer stabilan prvoligaš, kakav je niz godina bio klub s Puntamike, je itekako potreban zadarskoj košarci.
Poraz nakon 44 pobjede u A-2 ligi
Puntamičani su do utakmice u Šibeniku u A-2 ligi – jug imali sjajan niz od 44 uzastopne pobjede. U sezoni 2004./05. zadarski je sastav bio prvak lige bez poraza (26 utakmica), a prije dvoboja na Baldekinu Sonik je upisao maksimalnih 18 pobjeda.
Izvor: ZL
