Neven Dobrović, bivši predsjednik Uprave Dalmatinske banke, pristao je ispričati za Slobodnu Dalmaciju kako se i zbog čega našao u središtu istrage 1996. iza čijeg je pokretanja, kako tvrdi, stajala ondašnja vrhuška zadarskoga HDZ-a.
Gospodine Dobroviću, jeste li čuli što je gradonačelnik Vrančić izjavio o Ivi Biliću i “slučaju Dalmatinska banka”?
− Jesam, pročitao sam. Ali nikakvog pritvora nije bilo, to je izmišljotina! Cijelu je stvar zakuhala tadašnja politika u Zadru koja je pod svaku cijenu htjela smijeniti vodstvo Dalmatinske banke.
Tko je to? O kojim je ljudima riječ?
− Imam ozbiljnih indicija o tome, ali bio bih neozbiljan da spominjem imena na temelju toga.
A po čemu ste znali da je “politika zakuhala”?
− Po reakciji policije bio sam siguran da su radili po nalogu jer su neke dokumente jednostavno iskidali i uništili, a na temelju tih dokumenata nas je istražni sudac pustio kući. Nakon što je vidio da su ti dokumenti nestali, uvidio je da je sve to obična kuhinja i odmah nas pustio.
Zašto je “politika” htjela mijenjati vodstvo Banke?
− Nismo slušali politiku! Upravo zato smo i izbjegli probleme ostalih hrvatskih banaka koje je država poslije sanirala. Bez utjecaja politike, mi smo uredno poslovali i širili se diljem zemlje, ali politika je htjela staviti svoju šapu na Banku, u čijoj Upravi nije bilo ni jednog člana HDZ-a pa nisu imali utjecaja. Zato je trebalo naći razlog da se pomete Uprava Banke i našli su ga u tome da je Banka navodno opljačkala TIZ, što je fenomenalna glupost. Osim što se radilo o velikoj gluposti, postojala je i velika zla namjera, jer je istina sasvim drukčija.
Što je istina?
− Istina je ovo: Dalmatinska banka, “Tankerkomerc, “Lavčević” i jedno slovensko poduzeće osnovali su TIZ ne bi li se nastavila proizvodnja, o čemu je izrađen i elaborat. TIZ je preuzeo obveze i osnovna sredstva nekadašnjeg “Borisa Kidriča”, odobrili smo nove kredite i nabavili opremu. Kad je napravljena procjena osnovnih sredstava, pojavila se golema razlika, koja je financijski proknjižena u korist osnivačkog uloga osnivača TIZ-a.
Kako je TIZ poslije otišao u stečaj, nitko od toga nije imao nikakve koristi, pa ni Banka koja je izgubila čak i osnivačka sredstva. Nije bilo odobravanja kredita koji nije isplaćen, a najbolji je dokaz to što je Banka dali friški novac da bi TIZ uopće bio osnovan.
Zašto je donesena odluka o privatizaciji TIZ-a?
− To je bila glupa inicijativa osnivača TIZ-a, i to zbog pritiska i navodne zabrinutosti jer “radnici ne mogu kupiti dionice”. I tada sam govorio da je to glupost i apsurd, jer kako poduzeće s poznatim vlasnicima i udjelima može ići u privatizaciju. Na kraju su radnicima omogućili kupnju dionica, ali poduzeće je otišlo u stečaj, a Hrvatski fond za privatizaciju naknadno je ustvrdio da TIZ nije ni trebao ići u privatizaciju.
Tko je bio istražni sudac?
− Antun Klišmanić, koji je poslije bio predsjednik Županijskog suda. Ja sam četiri ili pet puta bio na razgovorima s policajcima i nikada nisam bio priveden, nego sam svaki put tamo otišao sam objašnjavati im da u tome nema ništa. Posljednji su nas put, koliko se sjećam, pozvali u osam ujutro na blagdan svetog Krševana 1996. godine, na Dan grada Zadra, a Klišmanić nas je pustio kući oko 21 sat.
Rekli ste da je policija neke dokumente uništila. O kakvim je dokumentima riječ?
− Ako se dobro sjećam, Klišmanić nas je pitao: “Zašto ste to radili?”, a mi smo odgovorili: “Zato što je Poslovni odbor Banke donio takvu odluku.” Budući da te odluke nije bilo u dokumentaciji, Klišmanić je potom pitao: “Gdje je ta odluka?”, a ja sam odgovorio da sam je dva puta dao policiji! To je potvrdio i naš odvjetnik Vladimir Mikolčević (danas v.d. predsjednika Županijskog suda u Zadru, op. a.), pa nam je Klišmanić, shvaćajući da se radi o kuhinji, samo kazao: “Doviđenja.” Bila je to politička insinuacija HDZ-a.
A od tada do danas?
− Istražni sudac oslobodio nas je, “slučaj” koji se htjelo pod svaku cijenu proizvesti neslavno je završen i od tada me više nitko nije zvao ni na kakav razgovor o tome. To što je sada učinio gradonačelnik Vrančić ja shvaćam kao običnu predizbornu kampanju, on je to učinio u predizborne svrhe.
Izvor: SD
