Konflikti i problemi s privatizacijom oštetili su međunarodni imidž Hrvatske u prvom desetljeću nakon proglašenja nezavisnosti, stoji u velikoj studiji američkog sveučilišta Princeton na temu povijesti korupcije u Hrvatskoj i pokušaja da se ona u potpunosti iskorijeni iz društva. Nakon promjene vlasti 2000. godine, Hrvatska se fokusirala na ispunjavanje uvjeta za pristupanje Europskoj uniji, a jedan od glavnih uvjeta bilo je iskorjenjivanje korupcije. Kako stoji u studiji Princetona, glavnu ulogu u rješavanju tog problema imao je USKOK, koji je do 2012. godine dosegao uspješnost u rješavanju sudskih postupaka vezanih uz korupciju od čak 95 posto.
Prva ideja o osnivanju USKOK-a stigla je od nekadašnjeg dekana Pravnog fakulteta u Zagrebu prof. Josipa Kregara, koji kaže da je korupcije manjih razmjera bilo i za vrijeme socijalističke Jugoslavije: “Bilo je normalno da ljudi uzimaju mala mita, međutim, rizik korupcije uglavnom je bio vrlo nizak”, citira Princeton Kregara.
Probleme s korupcijom Hrvatska je naslijedila još iz razdoblja Austro-ugarske, kada je, kako kaže povjesničar Tvrtko Jakovina, naslijedila zakone i norme ali i birokratski sustav u kojem je korupcija bila postojana, no ipak pod kontrolom. Slična se situacija nastavila i u vrijeme Jugoslavije – siva ekonomija, nepotizam i sitna korupcija postale su karakteristika balkanskih i mediteranskih zemalja.
Domovinski rat – nova prilika za jačanje korupcije
Početak rata u Hrvatskoj 1991. godine i tranzicija iz komunizma otvorili su vrata jačanju korupcije u zemlji. Rat je uvelike osiromašio hrvatsko gospodarstvo i ekonomiju, turizam i trgovinske odnose s drugim zemljama regije, što je dodatno poticalo na jačanje kriminala i otvorilo vrata ratnom profiterstvu.
Razdoblje nakon završetka rata, odnosno nakon 1995. godine, Ivo Banac naziva razdobljem “kriminalne privatizacije”. Predsjednik Franjo Tuđman pozvao je 200 obitelji da predvode proces privatizacije u Hrvatskoj i pomognu potaknuti ekonomski razvoj, a kao nagradu su dobili vrijedne pogodnosti i imovinu.
Kregar napominje kako je tada postalo vidljivo da je korupcija sveprisutna među svim slojevima društva u Hrvatskoj te da se nije radilo o izoliranim incidentima, dok Banac napominje da je tada bilo mnogo mogućnosti za krađu – za one koji su imali dobre veze.
Do promjene dolazi u siječnju 2000. godine, nakon što je umro Franjo Tuđman, a njegova stranka izgubila izbore. Zajedno s novom koalicijom na vlasti, uslijedila je i liberalizacija nakon koje su mediji i civilna društva počeli propitivati korupciju. Prema Kregaru, u političkim je krugovima još uvijek postojao snažan otpor svim pokušajima da se korupcija istražuje.
Novi premijer Ivica Račan povjerio je 2002. Kregaru da predvodi vijeće koje je napravilo nacionalnu strategiju za borbu protiv korupcije. To je značilo da je u Hrvatskoj po prvi put problem korupcije prepoznat i javno i politički.
Umjesto tigra – mačkica
Zakon o USKOK-u donesen je 2001. godine, ali je trebalo mnogo vremena da institucija počne funkcionirati na pravi način. U prvih godinu dana postojanja dva puta joj je smijenjen čelnik, a nije imala gotovo nikakve resurse. “U početku je USKOK imao samo ravnatelja, tajnika i fikus”, rekao je Zorislav Petrović, bivšeg čelnika Transparency Internationala.
U prvih nekoliko godina rada USKOK je pokrenuo svega nekoliko slučajeva protiv osoba osumnjičenih za korupciju, a stopa uspješnosti na suđenjima bila je zanemariva. Novi preokret i poticaj stigao je 2003. godine, kada je Hrvatska podnijela zahtjev za članstvo u EU. Stvari su se napokon počele mijenjati, u USKOK su se počela slijevati značajnija financijska sredstva, a dodatni poticaj predstavljalo je i početak pregovora s EU.
Ključni trenutak dogodio se, prema studiji Princetona, 2005. godine, kada su krenuli i službeni pregovori između Hrvatske i EU. Javnosti, ali i međunarodnoj zajednici, postalo je jasno da je korupcija u Hrvatskoj i dalje veliki problem.
Agencija je počela dobivati sve više savjetodavne pomoći izvana, a uspostavljena je i bolja suradnja s nevladinim udrugama i medijima. 2008. godine je u sklopu Ministarstva unutrašnjih poslova utemeljena komplementarna policija PNUSKOK koja je imala šest odjela: za organizirani kriminal, droge, gospodarski kriminal i korupciju, analizu kriminalističkih podataka, kriminalističke istrage i posebne kriminalne aktivnosti. Formirani su i komplementarni sudovi.
Od Maestra do Sanadera
U studiji Princetona navodi se i nekoliko velikih antikorupcijskih slučajeva na kojima je radio USKOK. Prvi od njih, Maestro, pokrenut je 2006. godine. Pod istragom se našao Hrvatski privatizacijski fond. Njegov čelnik Josip Matanović osuđen je na 11 godina zatvora, Nakon toga broj slučajeva je rastao, kao i ugled USKOK-a.
Ipak, najvažniji i najveći slučaj koji je USKOK pokrenuo bio je onaj protiv bivšeg premijera Ive Sanadera. USKOK je 2010. podignuo optužnicu protiv njega, njegovih suradnika i samog HDZ-a u poznatom slučaju Fimi media. Korupcijski skandali konačno su pridonijeli porazu HDZ-a na izborima 2011.
Među važnim USKOK-ovim slučajevima posebno se ističu Gruntovec u kojem je 26 ljudi optuženo za davanje i primanje mita, operacija Index u kojoj je istraživana korupcija na fakultetima te Dijagnoza u kojoj su optuženi uglavnom medicinski djelatnici zbog izdavanja lažnih nalaza za vojne mirovine.
Tajne Bajićevog uspjeha
Kregar smatra da za uspjeh USKOK-a i Mladena Bajića postoje tri ključna razloga: to što zna što političari misle o njemu, a reputacija i kompetencija omogućili mu da zadrži podršku i ipak ostane izvan političkih utjecaja, to što ima dobre odnose s medijima i što ima obilje dosjea. “Nitko ne bi volio otkriti što Bajić ima”, rekao je Kregar.
Hrvati više vjeruju institucijama
Ispitivanje iz 2010. pokazalo je da čak 81 posto ljudi vjeruje da je većina javnih službenika korumpirana, što je porast u odnosu na 2004. kada se tako izjasnilo 72 posto Hrvata. No stručnjaci ističu da je taj dojam prirodna posljedica istraga.
Ipak, raste povjerenje u institucije Hrvatske. 2010. godine 33 posto ljudi imalo je dosta povjerenja u pravosuđe, a 58 posto u policiju dok je 2004. pravosuđu vjerovalo 25 posto, a policiji 54 posto. Policija je postala druga institucija iza vojske u koju građani najviše vjeruju.
A što nakon ulaska u EU?
Što će se dogoditi s USKOK-om i borbom protiv korupcije nakon ulaska u EU – ostaje nepoznanica. Dok jedni smatraju da će se borba nastaviti čak i većim intenzitetom, drugi sumnjaju u takav ishod. Treći, pak, smatraju da je USKOK danas sve teže kontrolirati.
“Hrvatska prolazi kroz svojevrsnu katarzu. Nakon što smo prošli ova suđenja ništa slično više se neće ponoviti u Hrvatskoj. Bar ne tih razmjera”, smatra Cvitan. Što budućnost donosi, još nitko ne zna.
Izvor: Index.hr
