fbpx

ZADARSKI PSIHO: Puna dva sata nožem, sjekirom i staklenom bocom nanosio nezamislive ozljede majci i baki

Zašto je 20-godišnji Lovre Mesnić ubio svoju 55-godišnju majku i 78-godišnju baku? Što se dogodilo tog petka prijepodne u obiteljskoj kući Mesnićevih na Bokanjcu, kada je svoje najbliže ukućane odlučio doslovce izmasakrirati do smrti? O čemu je razmišljao Lovre dok je puna dva sata nožem, sjekirom i staklenom bocom nanosio nezamislive ozljede majci i baki, piše Slobodna Dalmacija.

Zadarska policija u srijedu je demantirala da je Lovre majci odsjekao glavu i da je za mučenje koristio bušilicu, ali nam je neslužbeno potvrđeno da takav prizor nisu nikada vidjeli ni najiskusniji forenzičari u zadarskoj policiji. Kada je ušao u kuću Mesnićevih, jednom od inspektora s dugogodišnjim stažem na brojnim prizorištima ubojstva pozlilo je.

Nož zarinut u prsa

– Bilo je strašno – moglo se samo čuti od zadarskih policajaca koji ne žele govoriti o detaljima ovoga jezivog dvostrukog ubojstva. Nakon očeva poziva policiji, tijela žrtava pronađena su u sobi na katu kuće. Majka Rena Mesnić (55), primalja u zadarskoj Općoj bolnici, ležala je na jednom kraju sobe, a baka Nita Mesnić (78) na drugom kraju, obje izranjavane do neprepoznatljivosti. Baki je u prsima pronađen zarinut nož na koji je bila zakačena staklenka, a iz nosnica su joj virile dvije smotane novčanice.

Po glavi i tijelu imala je desetke otvorenih rana. Majka je ležala prekrivena krvlju s velikim ozljedama glave u koje je najvjerojatnije Lovro postavio mobitel. Takva jeziva i istodobno bizarna slika dala je za povod istražiteljima da sumnjaju kako je Lovro svoj zločin “osmislio” kao kakav performans. Policija je, naime, na ulazu u sobu u kojoj su pronađena tijela pronašla obješene Lovrine privatne predmete i crteže, što ih je sve podsjećalo na neku vrstu horor izložbe. Na zidovima sobe gdje su pronađena tijela 20-godišnjak je sprejem ispisao grafite.

– To je bizarno i upućuje na težak oblik šizofrenije. Riječ je o kompletno krivom doživljavanju okoline i svoje uloge u toj okolini. No to su zasad samo pretpostavke jer teško je unaprijed govoriti o profilu osobe prije toksikoloških nalaza i psihijatrijskog vještačenja – kazao je splitki neuropsihijatar i sudski vještak Mijo Milas.

Iako se toksikološki nalazi još čekaju, u policiji sumnjaju da je Lovro u trenutku počinjenja zločina bio pod utjecajem opijata, najvjerojatnije psihoaktivnih droga, na što upućuje i reakcija njegova oca. Naime, noć prije ubojstva, otac je pozvao policiju jer su imali tešku svađu koju on sam nije mogao razriješiti. Prema onome što je rekao policiji, sumnjao je da mu je sin uzeo neko opojno sredstvo jer su mu oči bile neprirodne. Kada je policija došla, rečeno im je pak da Lovre spava.

– Ovdje nije riječ o ubojstvu na mah, afektu. Riječ je o masakru, odnosno kompletnoj konfuziji u počiniteljevoj glavi. Najvjerojatnije je riječ o dubokom psihotičnom, vjerojatno šizofrenom procesu, a je li možda uz to još bila prisutna i droga koja ga je aktivirala, to će se tek vidjeti. Ovo mi se čini previše maštovito i za LSD – procjena je splitskog psihijatra.

Policija je poslala na analizu više predmeta kojima je počinjeno ubojstvo, a spominju se kuhinjski nož, sjekira i staklena boca nataknuta na dršku noža. Dvadesetogodišnjak je uhićen nakon kraće potjere u blizini obiteljske kuće, gdje je, vidjevši brojne policijske automobile, pitao što se dogodilo. Prije toga je uzeo susjedov automobil kojim se dovezao do stana koji njegova obitelj unajmljuje na zadarskoj Relji. Par koji tamo stanuje zamolio je da se opere od krvi, a nakon toga je otišao kod svoga srednjoškolskog profesora u zadarskim Arbanasima gdje se također oprao od krvi. Nakon toga viđen je i kako ispija kavu na zadarskom Poluotoku.

Poremećaj ličnosti

– Uvijek je u pozadini poremećaj ličnosti. Jasno je da droga kod takvog poremećaja može biti okidač, no teško je govoriti o tome prije psihijatrijskog vještačenja. Postoje droge koje uklanjaju inhibitorne sustave u glavi za kontrolu ponašanja, a to su, osim alkohola, najčešće amfetamini i metamfetamin tzv. ice. Te vrste opijata uzrokuju distorziju percepcije.

Sam LSD ne izaziva takvu agresiju, a njegovo postojanje u krvi je gotovo nemoguće dokazati jer se uzima u nano količinama. Trebali bi postajati svjedoci koji će potvrditi da je 20-godišnjak baš to uzimao – kazao je zagrebački neuropsihijatar i stručnjak za droge Slavko Sakoman. Sam LSD, za kojeg neki od Lovrinih poznanika tvrde da ga je uzimao, može prouzročiti ekstremne, dugotrajne neuropsihijatrijske probleme, poput “flashbackova”, psihoza, teških depresija ili sindroma sličnih šizofreniji, pogotovo kod osoba koje češće koriste drogu.

Prema informacijama od njegovih poznanika, 20-godišnjak je znakove neuravnoteženosti počeo pokazivati prije ubojstva. Iako se i prije bavio crtanjem, njegove su slike počele bivati sve bizarnije…, piše Slobodna Dalmacija.

Slike zmija stavljao je na Facebook

Slikao je tijela bez udova, a samo dva dana prije tragedije na svojoj Facebook stranici ostavio je pismo u kojem govori o problemima u obitelji te nemogućnosti nošenja sa svakodnevnim problemima. U Zadar se vratio nedavno, nakon što je u Zagrebu prekinuo studij građevinarstva koji je upisao uz plaćanje. Studiranje mu nije dobro išlo, a u Zagrebu je obolio i od teškog oblika Chronove bolesti. Prije odlaska u Zagreb bio je odličan učenik matematičke gimnazije, te se aktivno bavio sportom. Bio je poseban ljubitelj zmija s kojim je pozirao na fotografijama na Facebooku. Prema informacijama iz zadarskoga Županijskog državnog odvjetništva, trenutačno je u istražnom pritvoru zatvora u Zadru, a kada će se i gdje psihijatrijski vještačiti, još nije poznato. Na ispitivanju kod suca, uz odvjetnika Antu Krajinu, koji mu je dodijeljen po službenoj dužnosti, branio se šutnjom.

Ostatak života provest će na psihijatriji?

Ako na vještačenju bude proglašen neuračunljivim, mogao bi ostatak života provesti na psihijatriji. U slučaju neuračunljivosti kazneno djelo ne postoji, a počinitelj se upućuje na psihijatrijsko liječenje. Svakih godinu dana taj se smještaj kontrolira, a osobu se vještači, te se donosi odluka ili o uvjetnom otpustu ili daljnjem prisilnom smještaju. Prisilni smještaj može najdulje trajati onoliko godina koliku bi zatvorsku kaznu optuženik dobio za počinjeno kazneno djelo.

Izvor: Jutarnji list/Z.B.