Blagdan je Tijelova, koji se zadnjih deset godina u Hrvatskoj obilježava i kao državni praznik. Svečano euharistijsko slavlje u katedrali Svete Stošije predvodio je nadbiskup zadarski Želimir Puljić. Nakon mise u euharistijskoj procesiji od katedrale do crkve Svetog Šime nošen je Sveti sakrament
Veliku svetkovinu Tijelovo, u katoličkom kalendaru, slavimo u četvrtak nakon Presvetoga Trojstva. Pun naziv te svetkovine zapravo je: Presveto Tijelo i Krv Kristova. Na Tijelovo Crkva se zaustavlja na misteriju Velikog četvrtka, osobito na misteriju Svete ili Posljednje večere. Isus se tu poklanja svojima, cijeloj svojoj Crkvi, kao zalogaj kruha i gutljaj pića.
Isus poklanja, grešnim ljudima, svoje tijelo – kao kruh i svoju krv– kao piće. Eto, zašto naziv Tijelovo. U nekim našim krajevima taj se dan zove i Brašančevo. (Brašno pšenično: potrebno je za kruh, za hranu čovjeka, a brašno je potrebno i za hostiju – Kristovu duhovnu hranu). Na Posljednjoj večeri Isus je ustanovio Euharistiju. Kroz stoljeća i tisućljeća, u svakoj novoj generaciji, ostvaruje s njima „communio-pričest.“
U pričesti Krist ostvaruje s njima, (s nama), zajedništvo – između sebe i njih, svoga nebeskoga Oca i Duha Svetoga, a također i zajedništvo svih vjernika u Crkvi. Dajući sebe u zalogaju svetoga kruha, on i nas želi „pretvoriti“ u sebe: da postanemo, jedan drugomu, jedni drugima kao „zalogaj kruha.“ U tom istom daru kruha i vina, Isus ostvaruje i obnavlja žrtvu na križu – svoju križevnu ljubav Velikoga petka koju je, u razlomljenom kruhu i razdijeljenom vinu, naznačio već na Svetoj večeri.
U tom istom daru Isus Krist ostvaruje, za svaki novi trenutak svoje Crkve, svoju čudesnu prisutnost i blizinu: „Ja sam s vama – Emanuel – u sve dane do svršetka svijeta“ (Mt 28,20). Misterij Tijelova još je svestraniji.
Na Tijelovo Crkva, njezini vjernici, izlaze na ulicu, u procesiju. U tijelovskoj procesiji pronosimo Sveti sakrament svojim gradom i selom: kroz mjesto gdje živimo, radimo, trpimo, veselimo se i tugujemo. Pronosim Sveti sakrament kroz cijeli svemir. Crkva mu je “podnebesje”, Oltar je snaga, a Tamjan, miris što se nebu diže.
Izvor: HRT Zadar
