Konceptualni umjetnik Siniša Labrović “čitao” je Vladana Desnicu, paleći istovremeno listove knjige u svojim rukama, osvijetljen tek prigušenom svjetlošću plamena, dok je Bojana Radulović odjenula kostim sa samo dva otvora – oralnim i vaginalnim
Četvrti dan filmskog i umjetničkog festivala “Zimsko ljetovanje”, u organizaciji Centra za mirovne studije održanog u Kuli Stojana Jankovića u Islamu Grčkom, jučer zaključenog, obilježili su performansi Alena i Nenada Sinkauza, I. M. Klifa, Miroslava Piškulića, Vlaste Delimar, Milana Božića, Milijane Babić, Bojane Radulović, Siniše Labrovića, Borisa Kadina i Brune Isakovića.
Uvrstivši na svoj umjetnički itinerar Islam Grčki nakon Zagreba, Ljubljane, Beograda, Skoplja, Bresta, Portlanda i Caena, navedeni su umjetnici naglasili univerzalnost svojih umjetničkih poruka.
Događanje je bilo na više razina krajnje nekonvencionalno, počevši od bajkovitog prostora obnovljene Kule Stojana Jankovića, tišine prohladne noći zadarskog zaleđa, profila publike, “regrutiranih” iz uglavnom progresivnih, liberalnih, umjetničkih organizacija i pojedinaca, pa do neformalne interakcije na relaciji umjetnik-promatrač.
Performansi su izvođeni jedan za drugim ili istovremeno, na nekoliko lokacija, pa su prisutni mogli sami izabrati što će gledati, koliko dugo i na koji način participirati u događanju. Dok je, primjerice, konceptualni umjetnik Siniša Labrović “čitao” Vladana Desnicu, paleći istovremeno listove knjige u svojim rukama, osvijetljen tek prigušenom svjetlošću plamena, performansom društveno angažiranog karaktera, suptilnom i britkom kritikom suvremenog života, svakodnevice i kulture medija, u prostoru do, nekolicina je mladih ljudi zajedno s umjetnicom Miljanom Babić, gradila kule od karata. U dvorištu se, pak, kuhao objed, performans Hrvoja Cokarića: Gladno tele – razlaganje priče o Mojsiju, Aaronu i zlatnom teletu, incidentu iz Starog zavjeta.
Upečatljiv je bio i performans Bojane Radulović “Air Doll”, gdje je tijelo autorice poslužilo kao rekvizit, položeno u prostoru kojim vlada sterilna atmosfera. Izolirana u prostoru s jako osvijetljenim bijelim zidovima, odjevena u lateks kombinezon sa samo dva tjelesna otvora: oralnim i vaginalnim, što podsjeća na lutku na napuhavanje, “Air Doll” se bavi pitanjima zloporabe seksualnosti u cilju postizanja privremenog rasterećenja, ali i ljudskim nastojanjem postizanja bilo kakvog oblika sjedinjenja s onim drugim.
Izvor: Zadarski list
