U ponedjeljak se Josipović sastaje s predsjednicima osam država iz okruženja, a Van Rompuy ide u Beograd i Prištinu. To su jasni dokazi što EU očekuje od Hrvatske kao nove članice
Prvi radni dan, ponedjeljak, kao predsjednik jedne države članice Europske unije predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović počet će sastankom s predsjednicima osam država iz okruženja. Uz predsjednika Slovenije Boruta Pahora tu će biti svi predsjednici država bivše Jugoslavije i Albanije. Ideja tog skupa je da Hrvatska, zajedno sa Slovenijom, pomogne državama regije na njihovu putu prema članstvu u EU koji je uvjetovan regionalnom suradnjom i dobrosusjedskim odnosima.
Isti dan, odmah nakon proslave pristupa Hrvatske u EU, prvi čovjek Europske unije, predsjednik Europskog vijeća Herman Van Rompuy iz Zagreba će se uputiti u Beograd i Prištinu, glavne gradove dviju država koje nemaju normalne odnose ali su, uz pomoć EU, počele proces normalizacije koji bi trebao voditi do međusobnog priznanja prije članstva u EU. Kako je rekao Van Rompuy u Bruxellesu u petak, nakon što je hrvatskim pjenušcem nazdravio našem ulasku u EU, tim posjetom želi poslati poruku da je Europskoj uniji stabilnost regije i budućnost svih država zapadnog Balkana u EU i dalje cilj.
Josipovićeva inicijativa kao i put Hermana Van Rompuya iz Zagreba za Beograd i Prištinu jasan su dokaz što EU očekuje od Hrvatske kao nove članice i što Hrvatska namjerava učiniti kako bi pomogla regiji. Van Rompuy je i premijeru Milanoviću u Bruxellesu poručio da se od Hrvatske očekuje pomoć susjedima regije, a hrvatski je premijer jasno dao do znanja da je Hrvatska spremna pomoći, ali iskustvom a ne tutorstvom.
Kako Hrvatska može pomoći? Prije svega iskustvom. Ulazak Hrvatske u EU čin je koji je sam po sebi važan za regiju. Važan jer zbog dviju poruka koje šalje. Prva je poruka nade i ohrabrenja da je proširenje i dalje moguće, bez obzira na krizu u EU, te da će one države koje su spremne ispuniti uvjete ući u EU. Druga poruka je neka vrsta upozorenja da proširenje, iako se nastavlja, nije više automatsko, nije više geostrateški politički proces već je znatno teži i dulji nego ranije. Hrvatska je to osjetila na svojoj koži. Sve što su u EU smatrali “naučenim lekcijama iz prošlog proširenja” pokušali su ispraviti u pregovorima s Hrvatskom. Uveli su mjerila za otvaranje poglavlja i postali stroži u kriterijima za njihovo zatvaranje. Hrvatsko iskustvo može koristiti i sadašnjim kandidatima i potencijalnim kandidatima za članstvo. Slovenija, Mađarska, Češka i druge države pregovore o članstvu zaključili su davne 2002. godine, znači prije 11 godina. Srbija ih, recimo, još nije niti otvorila, a otvorit će ih tek početkom 2014. godine. A pregovori sa skupinom država koje su ušle u punopravno članstvo u EU 2004. godine te Rumunjskom i Bugarskom koje su ušle 2007. bili su drugačiji. Zato će države regije imati što učiti od Hrvatske. Tko misli da je proces pregovora lagan, neka upita Vladimira Drobnjaka, hrvatskoga glavnog pregovarača koji je vodio naše pregovore s EU.
Inicijativa Ive Josipovića o sastanku s predsjednicima regije, koja bi se trebala pretvoriti u inicijativu za sastankom na vrhu jednom godišnje, nadovezuje se na još jednu zajedničku inicijativu Hrvatske i Slovenije. Tadašnja predsjednica Vlade Jadranka Kosor s tadašnjim slovenskim premijerom Borutom Pahorom, danas predsjednikom susjedne Slovenije, lansirali su Brdo proces summitom na Brdu kod Kranja. Još je Hrvatska, kao simboličnu ali značajnu pomoć, državama regije dala prijevod zajedničke pravne stečevine EU na hrvatski jezik. Radi se o stotinu tisuća stranica koje nije lako prevesti.
Osim pružanja pomoći kroz savjete i konzultacije Hrvatska će i u EU, kako su naši političari najavili, biti glas više za regiju. Zalagat će se za nastavak proširenja prema toj regiji jer je u hrvatskom interesu da ima stabilno susjedstvo. Već se sada najavljuje da će Hrvatska, zajedno sa Slovenijom, Austrijom i nekim drugim EU državama, stvoriti neku neformalnu skupinu u EU koja će se unutar Unije zalagati za proširenje. Kako je ovo pitanje sve manje popularno u EU, pogotovo u starijim državama članicama, još jedan glas u korist proširenja, hrvatski, dobro će doći.
Ulaskom u EU Hrvatska na neki način napušta regiju. Sada ćemo trgovinu s državama regije, način prelaska granice i mnoge druge stvari rješavati u okviru odnosa Europske unije s njima. Ulazak u EU zauvijek će ukinuti dilemu koja je stalno visila kao predrasuda među mnogima u Hrvatskoj – da nas EU, inzistiranjem na regionalnoj suradnji, želi držati izvan EU i gurati u neke balkanske integracije. Sjetimo se samo kako je tadašnji šef oporbe Ivo Sanader kritizirao održavanje summita u Zagrebu 2000. godine, kada je i započeo put regije prema članstvu u EU, i kada su prosvjednici protiv tog summita donijeli na prosvjede guske, optužujući tadašnju Račanovu vladu da srlja “kao guske u magli”. Kad god bi neka država zaustavila naš napredak tijekom pregovaračkog procesa za članstvo u EU, odmah bi se pojavile sumnje da nas žele blokirati kako bi čekali druge iz regije te da nas drže kao taoca regije. Sada smo se tog kompleksa Balkana konačno riješili, kao što su ga se odavno riješili naši susjedi Slovenci.
No Hrvatska je zemljopisno tu gdje jest, iako je članica Europske unije. Ona je punopravna članica EU, ali ne bježi s Balkana. Zapravo, na početku će joj nedostajati mogućnost trgovine s balkanskim državama koju je imala kao dio regionalne slobodne trgovine. Ne ide nam u prilog niti stroži nadzor granice prema Bosni i Hercegovini, kao i neke druge EU regulative kojih se moramo pridržavati.
Hrvatska ne bježi s Balkana, ona odlazi formalno iz onih regionalnih asocijacija koje nisu kompatibilne s članstvom u EU, ali će politika prema regiji i dalje ostati jedan od najvažnijih nacionalnih interesa. Na neki način odlaskom s Balkana Hrvatska dobiva mogućnost pomoći još više regiji. Našim smo se članstvom u EU još više približili susjedima. Bosna i Hercegovina te Crna Gora sada su prvi put postale susjedi Europske unije, što je na neki način i svojevrsno približavanje Europskoj uniji. Hrvatska sada ima dvostruku ulogu – da približi regiju Europskoj uniji i obrnuto, da EU približi regiji. Uloga je to koju je, ako je suditi prema inicijativama kakva je ova predsjednika Josipovića, Hrvatska spremna preuzeti.
Izvor: Jutarnji list
