Tvornica kruha u Zadru mogla bi se naći u velikim problemima nakon što ju je jedan od bivših djelatnika odlučio tužiti Državnom inspektoratu zbog niza prekršaja u pitanju radničkih prava, ali i zbog izbjegavanje plaćanja poreza. Kako tvrdi Zvonko Mijić, bivši djelatnik te tvrtke, Državni inspektorat uputio je na temelju njegove prijave i obavljenog nadzora optužni prijedlog, te su i Mijiću savjetovali da to učini. On će bivšeg poslodavca i sudski tužiti.
− Radio sam u navedenoj tvrtki od 1. svibnja 2012. do 31. ožujka 2013., ali mi u radnoj knjižici nije upisan cjelokupni odrađeni radni staž. U listopadu prošle godine promijenjeno mi je radno mjesto a da nisam dobio novi ugovor. Tako sam, radeći bez ugovora, praktički taj mjesec radio na crno. Bez ugovora mi nije isplaćena plaća na tekući račun, kao i svim ostalim radnicima, nego sam plaću dobio u dvije isplate na blagajni poduzeća. Na moj upit prokuristici i zamjenici predsjednika Uprave zašto to tako treba biti, dobio sam odgovor da mi u slučaju isplate plaće na tekući račun moraju platiti doprinose − tvrdi Zvonko Mijić iz Zadra.
Kaže da je o tome razgovarao s još nekoliko odgovornih osoba u poduzeću, počevši od glavnog tehnologa, preko voditelja prodaje, pa sve do direktorice prodaje. Umjesto da plaću za listopad dobije u studenom, dobio ju je tek u prosincu. Problem je bio u obračunu radnih sati jer nije bila napravljena lista radnih sati. Na kraju je sate obračunao direktor proizvodnje koji je bio odsutan iz tvrtke, rekao je Mijić te nastavio:
− Novi ugovor dobio sam tek 9. studenoga, tako da mi čitav listopad (uvećano za osam dana studenog) nije priznat u radni staž. Isto tako, nije mi uplaćeno osnovno mirovinsko osiguranje i ono vezano uz kapitaliziranu štednju u drugom stupu, kao ni socijalno osiguranje, jer sam preko sebe, kao nositelj osiguranja, imao dvoje djece. Sljedeći ugovor dobio sam 8. prosinca i vrijedio je do 31. prosinca 2012., ali početkom 2013. godine agonija s ugovorima se nastavila. Novi nisam dobio ni u siječnju ni u veljači, nego tek 1. ožujka i vrijedio mi je do 31. ožujka. Tada su me upoznali s odlukom Uprave da namjeravaju smanjiti broj zaposlenih i na udaru smo prvi bili mi koji radimo na određeno. Tada sam odlučio da više neću šutjeti zbog svih drugih radnika koji su se nalazili u mojoj situaciji − ističe Mijić.
Kompletirajući predmet sa svim relevantnim dokazima, Državnom odvjetništvu u Zadru podnio je prijavu protiv Tvornice kruha d.d. Zadar, kao i protiv odgovornih osoba, radi naknade štete po svim navodima prijave.
− Na temelju moje predstavke, Državni je inspektorat u dva navrata u travnju ove godine proveo inspekcijski nadzor. Svojim radom kao zaposlenik nisam ni u čemu naštetio Tvornici kruha jer sam sve svoje radne zadatke i obveze izvršavao uredno i odgovorno. Radniku se u Tvornici kruha vrlo jednostavno zna odbiti stimulacija, kako to oni znaju reći, zbog neučinkovitosti, pa čak i onda kada se u ljetnim mjesecima radi u pojačanom radnom režimu. Apsurd je i u tome što se za uplatu godišnjeg odmora traži otvaranje žiroračuna, umjesto da se uplata izvrši na tekući račun zaposlenika na koji su se uplaćivale i plaće. Razlog? Izbjeglo bi se plaćanje poreza državi, što Upravi ne ide u korist. Porez smo obvezni plaćati svi bez razlike − zaključuje Mijić, uvjeren da će sudska rasprava u mnogo čemu objasniti sve njegove navode.
Nekoliko smo puta pokušali telefonski kontaktirati s predsjednikom Uprave Tvornice kruha Josipom Bošnjakom, ali bez uspjeha. U tvrtki su nam najprije obećali prenijeti naš poziv, da bi nam nakon nekoliko dana, kada smo opet nazvali, rekli “kako direktor iz Zagreba stigne na svega dva dana i nema vremena sve obaviti”, ali i “da nam ionako nemaju što reći o konkretnom slučaju, u kojemu je Tvornica kruha sigurno u pravu”. Na koji su način u pravu, nisu nam objasnili.
Sanitarne knjižice
− Nakon obavljenog pregleda u ustanovi za javno zdravstvo, dobio sam sanitarnu knjižicu koja je vrijedila šest mjeseci, ali u prosincu, nakon što mi je istekla, nitko me nije upućivao na njezinu obnovu, a sam se nisam mogao uputiti na pregled bez unaprijed uplaćenog novčanog iznosa koji ide na trošak poduzeća. I u tome nisam bio jedini − kaže Mijić.
Izvor: Slobodna Dalmacija