U petak 14. lipnja, Roko Brala dobio je uporabnu dozvolu za svoju novu benzinsku pumpu kod Supernove. Ovo ne bi bila neka vijest da poznati posedarski poduzetnik nije samo četiri dana ranije s te iste (ali zatvorene) pumpe prozvao gradski ured za izdavanje dozvola da mu namjerno ne žele izdati dozvolu jer su, kaže, pod utjecajem Zdenka Zrilića, vlasnika konkurentske Granit pumpe, ali i Zdravka Livakovića čiji duh, izgleda, nikad nije prestao lebdjeti nad gradskim vodama…
Izmišljeni razlozi
Gospodine Brala, dobili ste dozvolu praktički dan prije isteka zakonskog roka. Još u ponedjeljak, kad ste tvrdili da ne postoji nijedan zakonski razlog da vam se dozvola ne izda, Marija Pavlović-Palčok izjavila je kako ste joj obećali donijeti još dozvolu iz 2008. godine, koju ste kasnije mijenjali, ali niste donijeli. Što se dogodilo od ponedjeljka do petka?
– Nije se dogodilo ništa. Niti je u međuvremenu itko od mene išta tražio, niti sam ja ikome nosio ikakve papire. U petak su me jednostavno nazvali iz ureda Marije Pavlović-Palčok i rekli da mogu doći po uporabnu dozvolu. Ono što nisam mogao dobiti u ponedjeljak, dobio sam u petak, a u međuvremenu se ništa po pitanju papira nije promijenilo. E sad, zašto su od mene tražili dozvolu iz 2008. godine po kojoj ništa nije rađeno ni građeno, pitajte Mariju Pavlović i predsjednika komisije za tehnički pregled Gordana Lovrinova koji se, nakon što je osobno potpisao da su svi tehnički nedostaci otklonjeni i izvedeni u skladu sa zakonom, naknadno “sjetio” da bi mogao tražiti izvanredni tehnički pregled!? Zašto? Po kojem to zakonu? Pa to je isto kao da vas kod prelaska carine, uz pasoš i osobnu, pitaju: a gdje vam je stara osobna.
Pa recite onda u čemu se tu zapravo radi? Traže vam dozvole za koje znaju da ne vrijede, izmišljaju tehničke preglede nakon što su ih obavili… Je li u pitanju nesposobnost i neznanje ili reket i korupcija?
– Mislim da je ključno pitanje tko je Lovrinova “stiska” da traži dodatni tehnički pregled i što bi se na takvom pregledu otkrilo. Lovrin očito nije imao svoju volju pa je počeo izmišljati razloge samo da se meni ne izda dozvola. Da to nisu napravili u roku 30 dana, zatražio bih nadzor ministarstva nad izdanim dozvolama za moju pumpu i pumpu tvrtke “Granit pumpa”, a ja bih dobio rješenje koje bi mi zamijenilo uporabnu dozvolu. Ali da opet nisu svi u administraciji jednaki, reći ću i ovo. U petak, nakon što sam dobio uporabnu dozvolu, zatražio sam minimalne tehničke uvjete od nadležnog ureda Državne uprave. U roku tri sata vremena, pazite, tri sata, gospođa Pinčić je izašla na teren, sastavila izvještaj i izdala nam minimalne uvjete. Pazite, za tri sata, a ovima u Gradu je trebalo 25 dana samo da potpišu uporabnu dozvolu!
Put do zakonitosti
Što ste iz svega ovoga naučili? Je li vam se kao poslovnom čovjeku pametno tako javno zamjerati ljudima kao što su Zdenko Zrilić i Zdravko Livaković?
– Netko se i takvima mora zamjeriti, ako to znači put do zakonitosti. Da bih dobio svoje papire zamjerit ću se i crnom vragu! Uložio sam gotovo 2,8 milijuna eura svog novca, previše je to da bi se netko sa mnom igrao. Ja nisam radio protiv nikoga, a oni jesu protiv mene. Žele graditi pumpu odmah pored moje iako znaju da imaju nelegalne uvjete. Isti ljudi koji su meni zaustavljali dozvole potpisnici su i te nelegalne dozvole. To znaju oni i ja, ali i još neke institucije. Ali zbog toga njima nisu tražili ekstra komisije, nego su im odmah izdali papire.
Pritom sam naučio dvije stvari. Prvo, neću više nikada investirati u Zadar! Drugo, svima koji misle ulagati u Zadar reći ću da to ne čine ni za ludu glavu, jer je to čisti gubitak vremena i novca! Pa zna se da od Zadra svatko bježi. Zna se da ovdje institucije ne rade svoj posao, nego njima upravljaju parainstitucije koje diktiraju kako će se i što raditi u gradu. Tko njih “drži”, tko ih “štiti”, ne znam. Ali sada vam je valjda jasno zašto su “Lukoil” i “Zagorski metalac” odustali od moje pumpe.
Izvor: Slobodna Dalmacija
