Oponenti ideje o davanju autocesta u koncesiju postavljaju jednostavno pitanje – zar nismo dovoljno pametni da sami održavamo i upravljamo autocestama, već nam to treba raditi neki stranac?
Samo je 12 godina prošlo od trenutka kada je tadašnji premijer Ivica Račan javnosti objavio da se kreće u gradnju autoceste od Karlovca do Splita. Nacija je bila skeptična, ali ubrzo je shvatila da premijer misli ozbiljno. Strojevi su upaljeni i nisu zaustavljeni skoro 10 godina. U tih deset godina sagrađeno je oko 800 kilometara autocesta. U njihovu gradnju uloženo je oko 44 milijarde kuna. Nije poznato da je ijedna država u svijetu u tako kratkom vremenu uspjela sagraditi toliku mrežu autocesta. Autoceste su postale jedna od rijetkih stvari na koje su Hrvati jako ponosni. Samo 12 godina kasnije, Vlada namjerava te autoceste iskoristiti kako bi spasila državne financije. S obzirom na to da ne zna sama njima upravljati, što su riječi bivšeg potpredsjednika Vlade Radimira Čačića, angažirat će privatno koncesijsko društvo koje će to raditi sljedećih 30 do 50 godina, a zauzvrat bi trebala uprihoditi između 2,4 i 3,2 milijarde eura. No, to su tek procjene.
Već postoji koncesionar
Pravi iznos koncesijske naknade znat će se ukoliko negdje za godinu dana predstavnik Vlade potpiše koncesijski ugovor s koncesionarom. On će za taj novac dobiti 1024 kilometara postojećih autocesta i 30 kilometara onih koje se grade. Iz toga treba izuzeti Krčki most koji neće biti pod koncesijom. Također postoji opcija da koncesionar pod koncesiju dobije upravljanje i obilaznicama, čime bi se ukupna kilometraža dodatno povećala. Koncesionar će dobiti prometnice u jako dobrom stanju, tek nedavno sagrađene, i prvih godina neće morati puno ulagati u njihovo održavanje. O davanju autocesta u koncesiju razmišljala je i Vlada HDZ-a 2009. godine, ali je odustala. Tada se govorilo da bi u koncesiju mogle ići autoceste Zagreb – Lipovac i Zagreb – Goričan i procjenjivalo se da bi u 32 godine kroz koncesijsku naknadu država uprihodila oko milijardu eura.
Oponenti ideje o davanju autocesta u koncesiju postavljaju jednostavno pitanje – zar nismo dovoljno pametni da sami održavamo i upravljamo autocestama, već nam to treba raditi neki stranac? Aleksandar Čaklović, nekadašnji član Društva Autocesta Zagreb – Macelj i nekadašnji predsjednik Hrvatske udruge koncesionara autocesta, podsjeća da je već osnovana posebna tvrtka za održavanje i naplatu cestarina, HAC-ONC. “Ta tvrtka ima ekipirane i stručne ljude i strojeve i ne vidim nikakvog razloga da ne upravlja autocestama kao svaki drugi koncesionar.” S tom razlikom što bi novac od cestarina i ostali prihodi ostali državi, a ne nekom privatniku. Čaklović tako podsjeća kako je samo prošle godine prihod od cestarina Hrvatskih autocesta i Autoceste Rijeka – Zagreb iznosio 240 milijuna eura. Procjenjuje se da bi Hrvatska za 30 godina koncesije dobila 2,4 milijarde eura, pa se s malo matematike dolazi do podatka da će za 30 godina “iznajmljivanja“ država dobiti tek trećinu novca koji je mogla dobiti. No, ministar Siniša Hajdaš Dončić za Jutarnji list pojašnjava kako je realnost, na žalost, jako crna. Na pitanje zbog čega autoceste dajemo u koncesije, on otvoreno priznaje da su “prvenstveni razlog visoki anuiteti kredita koji dolaze na naplatu u idućem razdoblju, a koje tvrtke HAC i ARZ iz svojih prihoda ne mogu vraćati. Jednako tako, monetizaciji je cilj smanjenje javnog duga kroz rješavanje nepovoljnih kredita”. Dakle, koncesijskom naknadom želi se riješiti nepovoljnih kredita HAC-a i ARZ-a. Oni povoljni će ostati. Preostalim novcem riješit će se dio javnog duga kako bi Hrvatska mogla udovoljiti Mastriškim kriterijima. Koliki će dio novca od koncesijske naknade otići na autocestovne kredite, a koliko na ostali dio javnog duga, zasad nije poznato. No, prema planovima dio kredita HAC-a i ARZ-a koji ne bi bio isplaćen bio bi prebačen na državni proračun, a dio kredita HAC-a mogao bi se otplaćivati dijelom od naknade iz goriva.
I Francuska je to prošla
U Banskim dvorima tvrde kako monetizacija autocesta nije rasprodaja obiteljskog srebra već se na ovaj način žele otplatiti krediti koji su naslijeđeni i na taj način omogućiti da ostanemo vlasnici autocesta. Savjetnici, koje je Vlada angažirala za poslove monetizacije, u svojim zaključcima tvrde kako su u predistraživanjima tržišta potencijalnih investitora u koncesiju autocesta dobili vrlo pozitivan feed back, koji se temelji na činjenici da smo privlačni za investicije, da smo turistička zemlja, te da smo trenutno na tržištu jedini izrazili interes prema monetiziranju autocestovne infrastrukture te da je ona u vrlo optimalnim kilometrima za potencijalnog koncesionara. U Europskoj uniji je od oko 60-ak tisuća kilometara autocesta pod koncesijom tek oko 40 posto. Pritom je nešto više od polovice njih dano koncesionarima iz javnog sektora, dok privatni koncesionari imaju svega 17 posto odobrenih koncesija. To je najviše izraženo u Italiji i Portugalu. Prije nekoliko godina Francuska je privatizirala svoju mrežu autocesta u dužini od oko 8000 kilometara za 16 milijardi eura.
Izvor: Jutarnji list
