Nakon što je Županijski sud u Zagrebu jučer odbacio tužbu HUP-ove Udruge humanitarnog razminiranja protiv štrajka, pirotehničari su i danas nastavili prosvjedovati. Štrajkaju već tjedan dana, a pomaka nema. Pirotehničari ne pristaju na uvjete iz starih kolektivnih ugovora. Kažu kako im je presuda prema kojoj je potvrđeno njihovo pravo na štrajk dala još volje i morala da izdrže i dalje. Poslodavce pitaju: “Zašto vama paše ovakva situacija?”.
“Prema nama su poslodavci do sad išli s kombinacijom različitih metoda – nešto su molili, nešto su prijetili. Evo, zadnja stvar koju govore je da prema zakonu imaju pravo otpustiti 50 posto štrajkaša. To je varka. Mi jedva čekamo da naprave taj potez, jedva čekamo da se u to upuste”, poručuju iz Novog sindikata.
Nije samo kolektivni ugovor bolna točka. Česta su i kršenja radničkih prava, a predsjednik Samostalnog sindikata za razminiranje Stjepan Tadić naveo je samo neke od primjera. “Od toga da se plaće neredovito isplaćuju, kasne po nekoliko mjeseci. Terenski dodaci nisu se isplatili od prošle godine. nepoštivanje godišnjeg odmora, nemogućnost korištenja starog godišnjeg odmora. da budem iskren, ima toliko toga da to ne mogu ni nabrojati”, ističe Tadić.
Ako treba, pirotehničari su spremni i na štrajk glađu. Pozvali su predstavnike Vlade da dođu u njihov kamp na trg Franje Tuđmana i iz prve ruke se upoznaju sa stanjem u humanitarnom razminiranju. “Ovi dečki neće posustati. U kampu ostaju dok im se ne ispune njihovi zahtjevi”, istaknuo je glavni tajnik Novog sindikata Tomislav Kiš. “Stvar je vrlo jednostavna. Nema kolektivnog ugovora, nema sredstava, nema razminiranja, točka”, poručio je Kiš i zaradio pljesak pirotehničara štrajkaša.
Savez samostalnih sindikata Hrvatske, na čelu s Mladenom Novoselom, dao je podršku štrajku pirotehničara: “Ovi radnici ovdje nisu obični radnici. Ovo su pirotehničari, ovo su ljudi koji rade najhumaniji posao u Republici Hrvatskoj. Oni osiguravaju sigurnost hrvatskih građana. Oni čiste ono što su neki zli ljudi posijali na tlo naše Lijepe naše. Ovo nisu obični radnici, ovdje se ne radi o nekim običnim pravima, ne radi se o nekim ekstremnim plaćama koje traže kroz kolektivni ugovor, traže samo pravednu raspodjelu novca koji ide najviše u džepove onih koji novac raspoređuju, a oni koji svakodnevno riskiraju svoje živote i egzistencije svojih obitelji, da bi hrvatski građani imali sigurnost, oni od toga dobivaju najmanje. To tako više neće ići”.
“Očito je da poslodavci idu taktikom iscrpljivanja, ali ovi ljudi neće odustati”, nadodao je Novosel te dodao kako ovu priču treba što prije okončati.
“Ulazimo svakodnevno u minska polja razmišljajući o svojoj obitelji. Hoćemo li im se vratiti iz tog minskog polja?”
Sandra se prije 5 godina počela baviti humanitarnim razminiranjem. Po struci je upravni referent. Kako nije mogla naći posao u struci, odlučila se na posao pirotehničara jer je tada kaže bio relativno dobro plaćen. Sada je taj posao ispod svakog dostojanstva, žali se Sandra: “Ulazimo svakodnevno u minska polja razmišljajući o svojoj obitelji. Hoćemo li im se vratiti iz tog minskog polja?”.
Sandra je jedna od 300-tinjak pirotehničara koji osmi dan štrajkaju tražeći ono što im pripada – kolektivni ugovor koji će jamčiti njihova materijalna prava.
Mnogi u svom poslu mogu napraviti grešku i istu ispraviti. Pirotehničari mogu pogriješiti samo jednom. A najveća pogreška je kad svoj posao shvate kao rutinu, upozorava Sandra. “Mi ne razmišljamo o tome što ćemo raditi za jedan dan, tjedan, mjesec. Naša svakodnevna misao je prije odlaska na teren – je li mi ovo zadnja kava u životu, gledam li svoju obitelj posljednji put”, kaže.
“Znači kao ti sad sjedneš u svoju kancelariju za svoj stol i ideš si popiti kavu. Toga u ovom poslu ne smije biti. Meni je najbitnije kad ulazim u minsko polje, pogledati onu tablu na kojoj piše – Opasnost, mine. Svakodnevno kad ulazim u polje pogledam u nju, to si stavim u glavu i onda tek ulazim”, navela je.
Život na kocki za 2.200 kuna mjesečno
Njezin kolega Branko Popović pirotehničar je 13 godina. Prije toga bio je u specijalnoj policiji, vojsci, no niti jedna opasna situacija u kojoj se našao kao vojnik ne može se mjeriti s onim što proživljava svaki put kad dolazi na minski sumnjivo područje. Za taj posao u zadnje dvije godine dobiva plaću od 2.200 kuna.
“Taj posao nije opasan isključivo zbog tih mina. Opasan je jer nas tjeraju da žurimo s kvadratima kako bi zaradili novac. Jedan dan pirotehničara na terenu izgleda tako što prvo trimerom pokosimo travu koja 20 godina raste. Kad se to pokosi, onda tek pregledamo detektorom, jer se drugačije ne može stići taj tempo koji je potreban”, priča.
Najgore od svega je, dodaje Branko, kad svjedočiš pogibiji svog kolege na terenu. A dosad je ih poginulo 60, nekoliko stotina ih je ostalo trajnim invalidima. Žalosno je, dodaje Branko, što među štrajkašima nema onih pirotehničara koji su još gore plaćeni, jer im njihove firme to ne dopuštaju. Također, dodaje, plaće nisu iste za sve pirotehničare.
“Pirotehničari HCR-a i Mungosa imaju vrhunske plaće, no i dalje se bune, štrajkaju i pomažu nama. Recimo pirotehničari HCR-a su pet puta manje izloženi nego mi. Oni imaju 16 tisuća bruto, mi na papiru imamo 12 tisuća. A znaš li kad sam zadnji put dobio 12 na papiru? Prije dvije godine”, priča Branko.
“Od jedne ratne operacije su napravili tržišnu utakmicu”
Za tu situaciju krivi su isključivo poslodavci, koji iz natječaja u natječaj spuštaju cijenu razminiranja po kvadratu, ispričao nam je Mladen Jukić, koji se razminiranjem bavi već 15 godina.
“Hrvatske šume u svom planu za razminiranje izdvajaju 10 kuna. Poslodavci dođu na natječaj i rade za 4-5 kuna. Hrvatske šume sljedeće godine u plan stavljaju da će za razminiranje potrošiti po kvadratu 5 kuna. Oni su od jedne ratne operacije napravili tržišnu utakmicu”, upozorava Jukić.
Poslodavci prijete otkazima i zatvaranjem tvrtki
Tristotinjak pirotehničara u štrajku je od 26. lipnja. Traže novi kolektivni ugovor i dogovor oko plaća. Kažu da im poslodavac za 22 dana rada u minskom polju nudi maksimalno 8 tisuća kuna. Oni traže barem 9 tisuća. No, ni jučerašnji pregovori oko tih zahtjeva nisu uspjeli, potvrdio nam je sindikalni povjerenik Stjepan Tadić.
Otkako su u štrajku, pirotehničari vrijeme uglavnom provode u velikom šatoru na Trgu Franje Tuđmana u Zagrebu. Tamo su danas novinarima odlučili ispričati svoju priču. “Novinarima će do daljnjega biti otvorena vrata našeg kampa. Možete nam postavljati pitanja jer želimo hrvatsku javnost obavijestiti o stanju u hrvatskom razminiranju iz očiju onih koji rade taj posao”, rekao je Tadić.
Pirotehničari podsjećaju da je na poslovima humanitarnog razminiranja dosad poginulo 60 njihovih kolega, a nekoliko stotina ih je završilo kao trajni invalidi. U štrajk su krenuli jer još nije potpisan novi kolektivni ugovor, nakon što im je stari istekao krajem listopada prošle godine.
Njihovi poslodavci, okupljeni u HUP-ovoj Udruzi humanitarnog razminiranja, poručuju da, s obzirom na manjak sredstava, nisu u mogućnosti povećati im plaće, jer bi u protivnom morali otpustiti radnike pa čak i gasiti tvrtke.
Izvor: Index.hr
