‘Kolakušić? Taj ne bi smio nositi sudačku mantiju. Peče li ga savjest što je radnicima oduzeo posao?’
Kao i obično, ministar financija Slavko Linić i posljednjeg radnog dana prije odlaska na godišnji odmor došao je na posao prvi, već u sedam sati ujutro. Premda obavlja golem posao i svakodnevno rješava stotine problema, iako je meta mnogih napada i optužbi, Linić se unatoč svemu doima svježe i odmorno, dobrog je raspoloženja. Na pitanja odgovara s puno energije i emocija, pa nas je zanimalo koliko njegovo svakodnevno izgaranje na poslu utječe na njegovo pomalo narušeno zdravlje. Linić je odgovorio kako on sve radi srcem i da zbog toga ponekad zna biti grub i oštar, ali da njegova šećerna bolest nije posljedica iscrpljivanja na poslu, nego loše i neredovite prehrane. No, budući da će sljedeći tjedan provesti krstareći po Jadranu na jednoj brodici, siguran je da će se jako dobro hraniti i odmoriti, tako da će, na užas svojih protivnika, obnovljenom snagom prionuti poslu, posebice provođenju novih reformi.
Deficit je u prvih šest mjeseci već premašio planiranih 10 milijardi kuna za ovu godinu. Je li rebalans koji slijedi posljedica vaše krive procjene ili realnost s kojom se moramo suočiti?
Rebalans je posljedica odluke da ove godine saniramo gubitke u zdravstvu, a to proračunom nismo predvidjeli. U prvom polugodištu već smo isplatili dodatne tri milijarde kuna za plaćanje dugova bolnica te dugova ljekarnama i taj iznos sada manjka u proračunu. Taj iznos moramo pokriti i zato ćemo morati ići u rebalans. Mislim da kod ostalih izdataka neće biti povećanja i da ćemo ih uspjeti održati u predviđenim okvirima. Što se pak tiče prihodovne strane, tu vodimo bitku kako bismo uspješnije naplaćivali dospjele obveze, koje, kao što vidite, mnogi izbjegavaju. Ako u tomu uspijemo, mogli bismo ostati na planiranih 3,0 posto deficita, odnosno 3,4 posto ako se uzme deficit ukupne države. Prema tome, evidentno je da izostanak gospodarskog rasta neće imati većeg negativnog utjecaja na prihode.
Veći dio javnosti je protiv monetizacije autocesta, oporba se protivi prodaji Croatia osiguranja i HPB-a, lokalne zajednice su protiv investicija kao što je golf na Srđu. Istovremeno, sindikati i zaposleni očekuju da im se neće uskratiti niti jedna privilegija. Kako je u takvoj situaciji moguće osigurati normalno funkcioniranje države?
– Ja bih dodao još jednu traumu, koja se zove privatni sektor. Privatni sektor je u zadnjih pet godina uništio svoj kapital ulažući novac u nekretninski biznis, koji svuda u svijetu nosi gubitke. Tisuće i tisuće izgrađenih kvadrata poslovnih i stambenih prostora, beskorisna zemljišta koja su kupovana očekujući da će njihova vrijednost rasti sada stoje, ne pretvaraju se u projekte i u njih nitko ne želi ulagati. Privatni sektor je zbog krize potpuno financijski nesposoban i nije u mogućnosti sam se oporaviti, a kamoli da krene u jačanje proizvodnje i investicije. To znači da se mi možemo na poticajnom dijelu angažirati i smanjiti poreze, ali privatni je sektor bez kapitala i nije u mogućnosti pokrenuti gospodarski rast. A bez privatnog sektora i njegova doprinosa povećanju kapitala ne možemo očekivati veći priljev u državni proračun. Kad sve to zbrojimo, zaista je upitno razumije li netko u Hrvatskoj da ćemo krajem godine prijeći 190 milijardi kuna duga koji nosi 12 milijardi kamata, koje treba osigurati u proračunu.
Dakle, trebamo se zadužiti.
– Budući da nemamo niti kune za plaćanje tih kamata, jasno je da se moramo zaduživati. U protivnom šaljete poruku svim kreditorima i onima koji prate Hrvatsku da ste zemlja koja neće biti u stanju servisirati svoje dugove. Mi moramo pokazati da znamo i da imamo politiku kako ćemo vraćati dugove, ali onda se pojavi akademski građanin i sindikalni vođa Vilim Ribić, koji poručuje da ne treba vraćati dugove, nego se možemo i dalje zaduživati. Još donedavno političari su uvjeravali građane da ne treba smanjivati plaće, da valja smanjiti PDV i što više trošiti, a da će na kraju sve to umjesto nas netko izvana platiti. Isto je i u tvrtkama. Poduzetnici su se ponašali po principu zadužit ću se, što me briga, neka to kasnije država rješava. Više od 44,7 milijardi kuna bila je najviša granica registriranih neplaćenih računa. Uostalom, slična je situacija i s mnogim kućnim budžetima. Građani su se zaduživali iznad svojih mogućnosti, pa sada imamo krizu zbog švicarca, ali i zbog toga što su mnogi krivo procijenili mogu li od svojih primanja vraćati kredite. Svi smo se, od države do pojedinaca, našli u situaciji da smo postali prezaduženi. Mentalitet da ne trebamo voditi računa o dugovima nemoguće je promijeniti preko noći. Kao što vidite, to nije jednostavno niti u Portugalu ili u Grčkoj.
Procjenjuje se da hrvatski sustav ne podnosi nagle i teške rezove, a bez njih ćemo teško izaći iz krize.
– Kada bi Vlada imala podršku civilnih udruga, tu mislim i na sindikate i poslodavce, jakih političkih opozicijskih stranaka i kad bi tu bilo više razumijevanja za poteze koji se moraju povući, tada bi rezovi išli brže. Zbog stravičnog otpora Vlada će usporeno provoditi reforme, a to znači i da će cijena promjena biti veća. Ali, reforme će se ipak provoditi. Unatoč tome što se u ovih godinu i pol suprotstavljalo bilo kakvim promjenama. Ako idete u restrukturiranje željeznice, otpori, ako idete u promjene u Hrvatskim cestama i Autocestama, opet otpori, isto je s Croatia Airlinesom. Nažalost, još se mnogi ne mire s tim da više nitko ne može živjeti na račun poreznih obveznika. Do sada je bilo normalno kupiti avion na račun poreznih obveznika. Bilo je normalno davati plaće za nerad. Sve je to bilo normalno. HDZ se hvalio enormnim novcem koje je potrošio u poljoprivredi i željeznici, a na kraju se pokazalo da je uzalud potrošen, a u mnogim slučajevima i zloupotrebljen. Ova Vlada želi promijeniti stanje i u tomu će uspjeti bez obzira na to koliko će biti jaki otpori.
Prati li vaša nastojanja monetarna politika?
– Prati. U prošloj godini smo s Hrvatskom narodnom bankom dogovorili otpuštanje obveznih rezervi i dobili smo gotovo šest milijardi kuna za financiranje raznih projekata. Iako smo najveći dio uspjeli upumpati u privredu, ni do danas nismo sve potrošili. Što se tiče monetarne politike, nije problem što nema dovoljno kapitala za financiranje. Dapače, banke imaju potrebnog kapitala i njegova je cijena pala. Ostao je problem tečaja, za koji danas vidimo da ustvari nije problem. Polako smo išli na smanjenje parafiskalnih nameta, zdravstvenih doprinosa, sve u želji da spustimo cijenu kapitala. Bitno je da eliminiramo nelojalnu konkurenciju koja se temelji na švercu i neplaćanju poreza, tako da se barem u Hrvatskoj mogu ostvariti uštede, dobit i generalno bolji rezultati da bi se nadoknadile slabosti koje imamo u izvozu. Nažalost, rezultata takve politike još nema puno jer brodogradilišta, primjerice, ne mogu naći posao iako smo ih privatizirali. Niti je tko voljan uložiti u kapital Petrokemiju ili Dioki. Zbog pogrešne politike HDZ-a i Sanadera prema Ini i plinskom biznisu uništili smo sve tvrtke koje su se željele baviti plinom ili plastikom. Sve su nagomilale gubitke jer su se HDZ i Sanader odrekli prava da država prodaje plin gospodarstvu po povoljnijim cijenama. Sve su nam te odluke odnijele milijarde kuna i tisuće radnih mjesta.
Spomenuli ste zdravstveni doprinos koji je pridonio minusu zdravstva. Je li novih pet milijardi kuna kojima će se pokriti minusi u zdravstvu i zadnja šansa zdravstvenom sustavu?
– Smanjenje zdravstvenog doprinosa je manjak u državnom proračunu. Svaka institucija u minusu podnijela je prijedlog Vladi za sanaciju i izabrana su sanacijska vijeća. U taj proces izravno su uključena ministarstva financija i zdravstva te HZZO. Ozbiljno se analizira rad svake zdravstvene ustanove. Do kraja godine bit će niz reformi – između ostalog, želimo dio nezdravstvenih aktivnosti, od pripreme hrane, vešeraja, do kućnih majstora i čuvara, maknuti iz zdravstvenog sustava i dati ga privatnom sektoru. S druge strane, želimo procijeniti sposobnost pojedinih bolnica da ne posluju s gubicima, da se ponašaju racionalnije i efikasnije, pa i da se međusobno povezuju. Sve to ozbiljno radimo i prvi će se rezultati vidjeti do kraja godine. Samim time zaustavit ćemo daljnje gomilanje gubitaka.
Izvor: Jutarnji list
