Koliko god se, naime, za užance nadaleko znalo, uvijek dođu neki novi i nadobudni turisti kojima nitko ne kaže što će im se dogoditi budu li tamo stajali. Dobit će besplatno tuširanje kad se Mužika razdivlja i poprska ih iz mora od glave do pete
Četiri dana šušura na saljskoj fešti znanoj kao Užance su iza nas. Brod s posljednjim putnicima koji se u ponedjeljak popodne vraćaju na posao stigao je u Zadar u 13 sati jučer, a bio je pun kao i onaj koji je nenaspavane putnike već u šest ujutro vozio put Zadra i povratka u stvarnost.
Saljske užance su nakon nekoliko dugih godine opet dobile rock prizvuk bez kojeg su gubile identitet, ali i posjetitelje. Unatoč “šoku u zadnji čas”, odnosno pozivu menadžera Bare i Majki koji je javio da bend i frontmen ne dolaze, fešta je, možemo reći – potpuno uspjela.
Umjesto Majki na Salima su u subotu navečer, u špici fešte, svirali domaći Postolari koji su direkt s Terranea, gdje su ostali na odmoru dan nakon nastupa, došli na brod za Sali. Dobro su izgledali na pozornici, a vidljiv je bio i porast ljudi u publici koji znaju njihove pjesme napamet. Vole ih i na otocima i na kopnu.
Linčarnica je bila puna, ali i sva mjesta na rivi izvan obojenih linija koje se svake godine boje prije nedjelje. Cijelo misto i svi gosti spustili su se u porat kako bi na svoje oči vidjeli i na uši čuli trku tovarov i Tovareću mužiku.
I onda je krenulo. Trčali su tovari, trčali su natjecatelji. Pa su tovari stajali “kao u mjestu” ukopani, a natjecatelji su ih hranili mrkvama, pričali s njima, gurali ih – s različitim uspjehom. U konačnici je najbrži bio tovar imena Brusketa i njegov “prijatelj” u utrci Sebastijan Jagić, s tim da su tijekom cijele trke ova dvojica imali pratnju pulića koji je odmah osvojio publiku umiljatim izgledom, a po sredini utrke i trčanjem u suprotnom smjeru.
Tovareća mužika koju čine mladi Saljani, svi odreda s naušnicom na uhu i strogom zabranom pričanja, a ne daj Bože smijanja tijekom hoda, standardno je krenula od parapeta u dubinu porta i tamo – ušla u more. I opet su turisti pohrlili na sam rub da ih što bolje vide i čuju. I za nekoliko trenutaka bili – mokri.
Izvor: Zadarski list