Odavno reprezentacija nije tako rezultatski dominantno došla u četvrtfinale. S prvog mjesta u skupini (ispred domaćina i branitelja naslova), sa sedam uzastopnih pobjeda, čime je izjednačila rekord star baš 18 godina, otkada datira posljednja medalja
Prije 12 godina Hrvatska je u četvrtfinalu Europskog prvenstva u Istanbulu vodila protiv Turske 19 razlike krajem treće četvrtine. Izgubila je u produžetku. Četiri godine kasnije u Beogradu dogodio se Luigi Lamonica. Nakon produžetka u polufinale su otišli Španjolci, a Talijan još i danas dijeli pravdu po košarkaškim terenima. Godine 2007. u četvrtfinalu u Madridu slavila je Litva 74:72, s tim da je Zoran Planinić promašio dva bacanja u posljednjoj sekundi. Prije četiri godine u Poljskoj Hrvatska je protiv Slovenije vodila 15 razlike manje od dvadeset sekundi prije poluvremena, da bi na veliki odmor otišla sa samo +8 i u nastavku izgubila 67:65. Četiri četvrtfinala europskih prvenstava, četiri različita scenarija, četiri nesretna poraza Hrvatske. A bilo je tu još toga, poput poraza u osmini finala Svjetskog prvenstva u Turskoj 2010. od Srbije za pola koša.
Prošli Eurobasket u Litvi, kada se dotaklo dno najgorim plasmanom u povijesti, bio je samo nastavak tih frustracija. Dugih osamnaest godina Hrvatska nije došla u priliku da se bori za medalju, a reprezentacija je bila samo ogledalo očajnog stanja košarke u našoj zemlji, uzrokovanog najviše lošim radom saveza. Sport, koji je nekada bio jedan od najpopularnijih i omiljenijih, već je godinama na marginama interesa javnosti, a kada bi se i pojavio, najčešće je bio ruglo.
Hrvatska ima sve
Ova generacija hrvatskih košarkaša ima priliku ispisati povijest i možda promijeniti budućnost. Odavno naša reprezentacija nije tako rezultatski dominantno došla u četvrtfinale. S prvog mjesta u skupini (ispred domaćina i branitelja naslova), sa sedam uzastopnih pobjeda, čime je izjednačila rekord star baš 18 godina, otkada datira posljednja medalja. K tomu, izabranici Jasmina Repeše u više su navrata pokazali karakter i zato su nagrađeni i dozom sreće, koja nam je toliko nedostajala. Nakon neuvjerljivog pripremnog razdoblja i debakla protiv Španjolske u prvom kolu (40 poena u 40 minuta!), mnogi su digli ruke. Ali stigao je Tomićev pobjednički koš protiv Gruzije pa još jedna gusta pobjeda protiv Poljske, zatim veliki trijumf protiv Slovenije u produžetku, koji je otvorio mnoga vrata. Uslijedile su dvije najuvjerljivije pobjede, protiv Češke za ulaz u drugi krug i Finske na otvaranju istoga. Svladani su i neugodni Talijani pa otpisani Grci u još jednoj drami.
Hrvatska se i u očima inozemne javnosti prometnula u jednog od glavnih favorita za medalju. Ima najveći pozitivan niz i jedina je sa samo jednim porazom. Ne briljira, ali igra vrlo čvrsto. Ima sjajnog lidera Bogdanovića i još mnogo rezerve u nekim igračima, koji do sada nisu pružali igre na svojoj kvalitativnoj razini. Ali svi su se maksimalno borili, držali kao momčad, podržavali i tako su izborili sve pobjede. Dugo nije vladala takva atmosfera u i oko reprezentacije. Vratili su se i navijači. Na tribinama ih je protiv Italije u Ljubljani bilo gotovo šest tisuća, a u Celju su također napravili pravu domaćinsku atmosferu. Poklopilo se da je takvo prvenstvo, na kojemu će Hrvatska svojim igrama napokon privući publiku, baš u najbližem susjedstvu. Odjednom svi žele na košarku, planiraju se putovanja, traže ulaznice.
Otvorena vrata snova
I sada dolazimo do četvrtfinala. Utakmice istine. Utakmice, koja zbog svega onoga što se događalo na proteklim prvenstvima, nosi poseban psihološki uteg. Iako se čini da ovaj put ništa ne može zaustaviti Hrvatsku na putu do polufinala. Jer osim dobre igre, gomile samopouzdanja i podrške s tribina, protivnik je, bez podcjenjivanja, najslabiji do sada. Ima Ukrajina svoju kvalitetu, uostalom, samo je jednu utakmicu na prvenstvu odigrala iznimno loše (poraz od Latvije 34 razlike), no ipak je riječ o momčadi koja se tu našla i s velikom dozom sreće. Jer da Latvija u posljednjem kolu nije izgubila od već otpisane Belgije, Ukrajina bi sada bila kući.
Činjenica da je pobijedila Srbiju i pružila dobar otpor Francuskoj i Litvi poziva na oprez, ali realno, Hrvatska je dobila najlakšeg protivnika. Što ne znači da će imat lagan posao, ali ako odigra na tragu dosadašnjih igara, ne bi trebala imati problema. I ne treba se bojati. Ni protivnika, ni prokletstva četvrtfinala, niti ičega drugoga. Treba razmišljati samo kako pobijediti i napokon napraviti toliko željeni iskorak. Koji bi značio mnogo toga. Prije svega, borbu za medalju na velikom natjecanju. Zatim plasman na Svjetsko prvenstvo sljedeće godine u Španjolskoj. A što je možda i najvažnije, dao bi nadu u bolje sutra hrvatske košarke. Prekompleksno je to pitanje da bi ga jedna pobjeda mogla riješiti, ali ovi igrači imaju veliku priliku napraviti nešto, o čemu su mnogi njihovi prethodnici sanjali. Vratiti Hrvatima košarku.
Izvor: Zadarski list
