Vrijeme je za prave stvari. Hrvatska je u prvom krugu u Celju napravila vrlo dobar posao, ali ruku na srce, prolazak u drugi krug bilo je najmanje što se očekivalo od Jasmina Repeše i njegovih izabranika. Sljedeći cilj je plasman u četvrtfinale, za koje borba počinje danas utakmicom protiv neugodne Finske. Dobro je što Hrvatska ne kreće od nule, nego u novoformiranoj skupini već ima jednu pobjedu, koju je ostvarila u produžetku protiv Slovenije. Na istom bodovnom saldu su i Finci, te Slovenci i Španjolci, dok su jedini stopostotni Talijani, a bez bodova Grci. No, sve je u potpunosti otvoreno i bezbroj je mogućih scenarija, pogotovo na ovako izjednačenom natjecanju. Svaka utakmica može biti ključna, jer je moguće da jedna pobjeda bude dovoljna za prolaz dalje, ali i da dvije ne budu.

Zato je najbolji recept onaj, kojeg igrači i treneri uvijek ponavljaju – ići utakmicu po utakmicu. Hrvatska nipošto ne smije biti mislima na Italiji, s kojom igra u subotu ili Grčkoj, s kojom se sastaje u ponedjeljak, jer prvo treba pobijediti Finsku, što neće biti nimalo lako. Ipak, Repešina momčad je favorit i ima više razloga vjerovati da će nakon današnjeg okršaja ući u zonu prva četiri mjesta, koja vode u četvrtfinale. Imamo kvalitetnije igrače pa, unatoč svim problemima i širu rotaciju, forma nam je u uzlaznoj putanji, pobijedili smo jače protivnike i sigurno ćemo imati veću podršku s tribina. Osim toga, nikada nismo izgubili od Finske.

Hrvatska od početka priprema muku muči s ozljedama. Neki od otkaza reprezentativaca, koji su trebali biti unutra, uzrokovani su upravo zdravstvenim problemima, zatim se ozlijedio Tomas, a tijekom cijelog pripremnog razdoblja s ozljedom se borio i Žorić. Problema imaju i razigravači Ukić i Draper pa i Bogdanović, koji se k tomu i najviše troši u igri, te Simon, dok Tomića muči prehlada. Upravo je to jedan od razloga zašto su svi, počevši od izbornika, naglasili važnost dva dana odmora nakon prvoga kruga. Koliko su se u tom razdoblju uspjeli osvježiti i napuniti baterije, vidjet ćemo već danas.

Izvor: Zadarski list