Gledajući scenu u kojoj se njemački pukovnik pita kako on može dopustiti da njegova djeca idu sa Židovima u školu sjetio sam se međimurskog slučaja kad su roditelji romskoj djeci zabranili ulaz u školu. To je razlog zašto ja svake godine idem po Hrvatskoj i govorim o užasima koje sam doživio kao dijete – da se ne bi ponovili, rekao je Lustig
Dvama Oscarima ovjenčani producent Branko Lustig u sklopu Festivala tolerancije jučer je došao u Zadar gdje je zadarskim osnovcima u Kazalištu lutaka pričao o svom iskustvu za vrijeme Holokausta. Na pitanje jedne djevojčice kako je uspio preživjeti taj užas, dok milijuni drugih nisu Lustig je jednostavno odgovorio kako je imao nevjerojatnu volju za životom.
– Iako sam imao tek deset godina želio sam svojim mučiteljima pokazati da sam jači od njih, želio sam živjeti. Iz dana u dan išao bih navečer leći, skidao vaške s tijela i čekao novi dan užasa, siguran da ću preživjeti. Želio sam opet vidjeti majku, Osijek, kino Uranija gdje sam pogledao svoje prve filmove. Imao sam nevjerojatnu želju za životom i to me je na kraju spasilo.
U sklopu festivala tolerancije u Kazalištu lutaka je prikazan igrani film “Nadarena djeca” (2011.) redatelja Markusa Rosemullera. Film govori o prijateljstvu troje djece, židovskog dječaka i djevojčice s djevojčicom Njemicom koji žive u Ukrajini i dijele zajedničku strast za glazbu. No početak rata mijenja njihov život, a njihovi snovi kako će postati svjetski poznati glazbenici nestaju odnošeni užasima rata. Film je snimljen u sjećanje na 1,5 milijun djece koji su izgubili život u koncentracijskim logorima.
– Gledajući ovaj film i scenu u kojoj se njemački pukovnik pita kako on može dopustiti da njegova djeca idu sa Židovima u školu sjetio sam se međimurskog slučaja kad su roditelji stali ispred škole zabranivši ulaz romskoj djeci. Iako se ovaj događaj dogodio sedamdeset godina nakon događaja opisanih u filmu on se ponovio – i to u Hrvatskoj. To je razlog zašto ja svake godine idem po Hrvatskoj i govorim o užasima koje sam doživio kao dijete – da se ne bi ponovili.
Branko Lustig se osvrnuo i na sve veći broj ekstremnih pokreta u Europi:
– U Mađarskoj, Slovačkoj, Latviji opet stupaju fašisti, u Rumunjskoj ubijaju Rome… Ja se jako dobro sjećam kako smo bježali iz Osijeka u Mađarsku, jer ovdje više nije bilo sigurno za nas. Ljudi su nas gledali s gađenjem, kao da smo paraziti. A zašto? Samo zato jer se nisam prezivao Horvatić, nego Lustig i jer sam bio Židov.
Izvor: ZL