U jednom trenutku sudbina grada je “visjela”. Radilo se o detaljima. Sva moguća topnička oruđa neprijatelja, kalibara od 105 do 155 mm, djeluju po ovoj crti. Nastao je pakao. To su mogli istrpjeti samo ljudi odani svom gradu i domovini – Bruno Milin
Središnja proslava Dana obrane grada Zadra održana je jučer u Dračevcu Zadarskom. Zbog lošeg vremena, okupilo se nešto manje uzvanika i gostiju nego što je to bilo lani, ali je i ove godine na dostojanstven način obilježan 6. listopada, jedan od najdramatičnijih dana u povijesti Zadra. Prvi se tih dana sjetio zadarski gradonačelnik Božidar Kalmeta koji je zahvalio braniteljima, ali i svim Zadranima koji su ostali u gradu, i omogućili da grad živi. Zahvalio je na junačkoj žrtvi poginulih i njihovih sudrugova, na činjenici što baš u Dračevcu neprijatelj nije uspio u svojoj nakani da uđe u grad.
– Ta sinergija i potpora građana Zadra braniteljima na crti dali su snagu s kojom je Zadar obranjen. Ti dani bili su najsvijetliji u povijesti tri tisuće godina starog grada. Bili su to dani junaštva, hrabrosti i zajedništva jer je obrana Zadra bila i od izuzetne važnosti za obranu Hrvatske. Da je ovdje agresor dospio do mora, presjekao bi Hrvatsku na pola, rekao je između ostalog Božidar Kalmeta.
O vojnoj situaciji koja je prethodila napadu kazivao je gradski vijećnik Bruno Milin. Milin je podsjetio da se crta obrane grada rasprostirala od vojarne Šepurine pored Zatona, pa do brda Križ iz čijeg su pravca, 6. listopada 1991. oko 3 sata ujutro krenuli neprijatelji u osvajanje grada.
– Osim što je na njih navaljivao višestruko snažniji neprijatelj, branitelji su iza leđa imali oko 3.000 vojnika JNA blokiranih u kasarnama u gradu. No neprijatelj je pobijeđen na crti Križ-Dračevac-Ploče. U jednom trenutku do njih je došla obavijest da su hrvatski branitelji napustili Dračevac. Njihov zapovjednik kodnog naziva Mesing, javlja svojima da će u četiri sata poslije podne na Narodnom trgu u Zadru popiti kavu. E nećeš, rekli smo tad! Jedna grupa iz pješačke satnije 4. brigade kojom je zapovijedao Milan Perković se reorganizirala i vratila na Dračevac. Tenk koji je došao skoro do današnje crkve, staje u uskom prolazu i to ga je koštalo. Perkovićevi momci napravili su protuudar, a Željko Vujić je uspio pogoditi tenk i uništiti posadu u njemu, obnovio je sjećanja Bruno Milin.
Neposredno prije središnje svečanosti odana je počast poginulim hrvatskim braniteljima kod Središnjeg križa na Gradskom groblju u Zadru, na Spomeniku 3. imotske bojne na zadarskom Bulevaru, kod Križa na Ploči te kod spomen obilježja na Dračevcu. Za sve poginule održana je i sveta misa u crkvi sv. Petra na Ploči.
Izvor: Zadarski list
