Niti za jednu tvrtku ne postoji svježa procjena koliko ona vrijedi i koliko novca bi Vlada mogla dobiti
U roku od dva mjeseca u privatizaciju idu sve četiri pomorske luke (Rijeka, Ploče, Zadar, Šibenik), zatim Hrvatska lutrija, Croatia Airlines, Narodne novine, riječna luka Vukovar i Petrokemija – izjavio je u ponedjeljak za Globus predstojnik Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom (DUUDI) i jedan od najbližih suradnika premijera Zorana Milanovića Mladen Pejnović. U Vladi ovu rasprodaju nazivaju “Drugi krug privatizacije”. Kako doznajemo, Pejnović je s nekoliko ministara već postigao dogovor o nastavku privatizacije, piše novi Globus.
Tako su mu zeleno svjetlo za njegovu akciju dali ministar pomorstva, prometa i infrastrukture Siniša Hajdaš Dončić i ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak.
Drugi krug privatizacije trebao bi biti podijeljen u dvije faze.
U prvoj će se privatizirati gore navedenih devet poduzeća.
U drugoj fazi koja bi trebala uslijediti iduće godine taj obujam će narasti. Privatnim ulagačima tada se namjerava ponuditi još 19 kompanija. Prema Globusovim informacijama, riječ je o Hrvatskoj pošti, ACI-ju, Jadroliniji, sedam zračnih luka (Osijek, Pula, Rijeka, Zadar, Split, Dubrovnik, Zagreb), tu je i Imunološki zavod, Croatia banka, APIS, Brijuni, Brodarski institut, Hrvatska brodogradnja – Jadranbrod, Club Adriatic, Park Prevlaka i Zrakoplovno-tehnički centar Velika Gorica.
Dakle, Milanovićeva Vlada usuglasila je da u godinu dana djelomično ili potpuno privatizira ukupno 28 hrvatskih državnih tvrtki.
Dok ministar financija Slavko Linić otvoreno najavljuje kako će svake godine zbog pada prihoda proračuna rasti deficit, teško je ne promatrati drugi krug privatizacije kao golemu i paničnu rasprodaju s ciljem krpanja rupa u proračunu.
Pejnović, koji bi trebao upravljati ovom totalnom rasprodajom, kaže kako ne treba na ovu privatizaciju gledati isključivo kao rasprodaju.
“Mi zapravo ne želimo samo prodati državne tvrtke kako bismo dobili svježi novac. Ma ne. Cilj je kod svake privatizacije stvoriti jedan razvojni element. Dakle, poanta je da kupac svakog državnog poduzeća ili strateški partner Vlade donese nove ideje i investicije u to poduzeće koje bi trebalo samo rasti”, objašnjava Pejnović.
Za sve te kompanije Vlada bi prvo trebala objaviti poziv za iskazivanje interesa kako bi uopće doznala je li itko zainteresiran za državnu imovinu. Jedan Globusov sugovornik otkriva kako Vlada ovog trenutka zapravo nema nikakvu procjenu koliko bi se moglo zaraditi prodajom ili djelomičnom privatizacijom svih 28 državnih poduzeća. Zapravo, niti za jednu tvrtku ne postoji svježa procjena koliko ona vrijedi i koliko novca bi Vlada mogla dobiti.
Najbolji je primjer u korist ovog argumenta nedavna najava prodaje Zračne luke Osijek za koju se zainteresirao indonezijski milijarder i vlasnik kompanije Global Putra International Sumadi Kusuma. Iako je taj biznismen sa suradnicima posjetio Zračnu luku Osijek kako bi se uvjerio u njezin kapacitet, nitko u Vladi nam nije znao reći ni okvirnu cijenu koju bi mogli tražiti za jedini slavonski aerodrom.
Dio stručnjaka pribojava se da bi zapravo drugim krugom privatizacije mogao dominirati model “daj što daš”.
No, jedan od sudionika procesa privatizacije kaže da to nije točno, prenosi Globus.
Izvor: Jutarnji list
