Ja sam oduvijek bio slobodan – rekao je u subotu umirovljeni general Ante Gotovina upitan nakon izložbe Sloboda u povodu godišnjice donošenja oslobađajuće presude u Den Haagu, kako se osjeća na slobodi i je li mu godina dana brzo prošla.
– Hvala Narodnom muzeju i ravnateljici Renati Peroš, županu Stipi Zriliću i Zadarskoj županiji, gradonačelniku Božidaru Kalmeti i Gradu Zadru. Sretan sam što sam s vama i što smo zajedno. Imamo lijepi dan – rekao je general Gotovina.
U Kneževu palaču na izložbu organiziranu u njegovu čast stigao je dobro raspoložen sa suprugom Dunjom Gotovina, kćerkom Anom i sinom Antom, u pratnji prijatelja brigadira u mirovini Željka Dilbera, okružen članovima Udruge veterana specijalne policije, pozdravljen stiskom ruke brojnih građana.
Vidjelo se još jednom koliku popularnost uživa u narodu umirovljeni general, kojemu niti malo karizmu nije umanjila činjenica da se uporno uzdržava od politike i politiziranja bilo koje vrste. Baš naprotiv! U Zadru se susreo i izgrlio s brojnim suborcima, a dočekali su ga osim gradonačelnika i župana brojni sudionici političkog i društvenog života Zadra.
Osim izložbe fotografija Zvonka Kucelina i Željka Karavide s dočeka generala Gotovine 24. studenoga 2012. godine na Dan Grada Zadra i slika međunarodne likovne kolonije s motivima slobode hrvatskih generala i Domovinskog rata, održan je prigodan glazbeni program u kojemu je sudjelovala klapa Munita, a upriličena je čak i modna revija učenica Škole primjenjene umjetnosti i dizajna.
General nije želio držati nikakve govore osim par riječi upućenih nakon svečanosti na inzistiranje novinara, a suzdržani od bilo kakvih javnih istupa ostali su i članovi njegove obitelji. Zato su organizatori bili puni riječi hvale i dojmova o prvoj godini nakon oslobađajuće presude generalima.
– Jako sam emotivno vezana za taj događaj. Za mene je oslobađajuća presuda generalima uz Oluju bila najveći događaj u mom životu. I najsretniji. Simbol onoga što jesam i čemu se težilo, za svih nas koji znamo što je Domovina. Hvala vam generale Gotovina još jednom – rekla je u suzama, drhtavim glasom, ravnateljica Narodnog muzeja Renata Peroš kojom je potom general Gotovina prišao, zagrlio je i poljubio.
Nakon dokumentarnog filma Leonarda Lisice o prvom dolasku generala Gotovine u Zadar nakon oslobađajuće presude, župan Stipe Zrilić istaknuo je kako su hrvatski generali poput Ante Gotovine pravednost Domovinskog rata trebali dokazivati kroz svoju patnju u Haagu.
– Svi smo prije godinu dana strepili što će se dogoditi s tim presudama i evo, hvala Bogu, presude su bile onakve kakve smo i očekivali. Bili smo uhićeni i sretni, a danas prolazi godinu dana od slobode naših generala, ali i općenito naše slobode i željeli smo to na prigodan način obilježiti, umjetničkim izražajem koji također nastaje kroz ljudsku slobodu.
Svatko ima pravo na svoju slobodu i mir pa tako i naši generali kojima želim slobodu i mir, onako kako to oni žele, kako sami izaberu – rekao je župan Zrilić koji je proglasio izložbu otvorenom.
Godina je dana otkako je general Ante Gotovina pravomoćno oslobođen i pušten na slobodu. Umjesto politici i sudjelovanju u javnom životu, general se posvetio ribama i brodovima.
Dok je bio u Haagu, u hrvatskoj javnosti nije bilo datuma koji se propuštao, generalu se na svaki način poručivalo da nije zaboravljen − dopisima, zajedničkim molitvama, bakljadama na obljetnicama oslobodilačkih akcija, fotografijama na trgovinama, plakatima uz prometnice, ogromnim oslikanim umjetničkim platnima s njegovim likom…
Svake se godine 12. listopada obilježavao generalov rođendan, u rodnim Pakoštanima ispisivala se velika čestitka i slala u Haag. Ove godine 12. listopada nitko nije ni spomenuo. Iako general svoj rođendan u domovini nije slavio od 2000. godine, prošlog mjeseca za rođendan nije želio nikakvo slavlje, poručivši čak i prijateljima da će ostati u krugu obitelji.
Branitelji na različite načine komentiraju njegovu šutnju. Zajednički je nazivnik svih komentara da bi svi bili “na nogama” i na najmanji generalov znak.
− Neka Škabrnja raste i napreduje, uz toplinu svojih ognjišta, pod zaštitom svetog Luke i na ponos svima nama − rekao je nedavno general Gotovina u Škabrnji, ne želeći ni tada komentirati ni jedan dnevnopolitički događaj.
Dobio je koncesiju na pomorskom dobru u općini Pakoštane na 20 godina, na tolikoj površini da godišnje može uzgajati 450 tona tuna, a njegova je tvrtka prijavljena za još cijeli niz djelatnosti − od turističkih usluga u nautičkom turizmu i iznajmljivanja plovila, do prerade ekološke hrane i poslovanja s nekretninama, te za promidžbu.
O Anti Gotovini više se znalo tijekom svih godina bijega, pritvora i suđenja, nego o njegovoj godini provedenoj na slobodi, koja je počela 16. studenog prošle godine. Javnost je pratila sve, od uhićenja 7. prosinca 2005. do svakog pojavljivanja na sudu, sramotne osuđujuće osude 2011. godine na 24 godine zatvora, do prošlogodišnje oslobađajuće presude.
Bilježilo se i da su ga 310 puta vozili iz pritvora na sud, da je njegov odvjetnički tim prikupio 1024 dokaza…
− Mnogi nisu shvatili da je duhovnost najvažnija komponenta u životu Ante Gotovine. On ne želi eksponiranje − kaže don Ivica Jurišić, zadarski svećenik koji je nekoliko puta godišnje odlazio u posjet Gotovini u Haag. Don Ivica je to skrivao od javnosti i u sudnici se “pokazao” tek na izricanju drugostupanjske presude.
− Gotovina me je pozivao u Haag, nisam se sam nametao. Bio sam mu župnik u Pakoštanima još od 1998. i ostali smo povezani. To mu je očigledno bilo važno. Naši razgovori u zatočeništvu, ispovijedi… − kazao je don Ivica Jurišić.
Don Ivica namjerava objaviti knjižicu sa zabilježenim razgovorima koje je vodio s Gotovinom. Dakako, tek dijelovima razgovora. Javnost, osobito braniteljska, sa zanimanjem će dočekati tu publikaciju, no neskriveno žele puno više od toga.
Čekaju da Gotovina iznese svoja sjećanja, da otvori srce i progovori o ratnim danima, da se više čuje njegov glas i da se ne ustručava reći stavove o događajima u društvu. Gotovina je, zapravo, vrlo razgovorljiv, no o temama poput maslinarstva, mora, ribarstva…
Dio života vezan uz rat i tamničenje u Haagu general je zauvijek ostavio iza sebe prije točno godinu dana, kad je posljednji put izišao kroz željezna vrata Scheveningena.
Izvor: Slobodna Dalmacija
