Mikuliću i Sapunaru predao sam milijun kuna da budem ‘prijatelj HAC-a’. Od tada sam dobivao poslove bez natječaja. Od 2005. svi izvođači morali su plaćati ‘prijateljstvo’

Svima je i do sada bilo jasno da nešto nije valjalo u Hrvatskim autocestama, bilo je jasno i da su proračunska sredsta zbog enormnih skakanja cijena radova na pojedinim dionicama curila na sve strane. Otvaranjem istrage u aferi HAC vezanoj za izvlačenje novca preko Igora Premilovca i njegove češke tvrtke Remorker, počela se otkrivati i šira slika iznutra. Počeo se slagati mozaik poslovanja HAC-a koji nema veze s tržišnim uvjetima natjecanja, već se prevenstveno bazirao na “dogovorima” s izvođačima radova. Pritom je kao svojevrstan standard postavljeno međusobno nagrađivanje, kako onih koji odlučuju o dodijeli poslova, tako i onih koji pristaju na takve uvjete. A sve na teret državnog proračuna, odnosno svih nas.

U istrazi u kojoj je trag izvučenog novca već “pregazio” bivše šefove HAC-a, Josipa Sapunara, Milivoja Mikulića i Stjepka Bobana, odveo u Remetinec bivšeg državnog tajnika Zdravka Livakovića i praktično doveo pred vrata njegova prijašnjeg šefa, resornog ministra Božidara Kalmete, vrlo sadržajan iskaz dao je javnosti dobro poznati osječki poduzetnik Drago Tadić.

Tadić je istražiteljima detaljno govorio o tome kako je kao direktor Osijek Koteksa surađivao sa šefovima HAC-a i opisao je uvjete te suradnje. Zbog toga je dobio i parcijalni imunitet, tzv. oprosnicu, odnosno pisanu izjavu glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića da ga neće progoniti za djela o kojima je govorio u ovom slučaju.

Tadić je istražiteljima iznio vrlo zanimljiv podatak. Svi uhićeni u aferi, osim Kalmete, redovito su se “družili” u privatnoj vikendici Josipa Sapunara u Petrčanima kod Zadra.

‘Radiš, a ne doprinosiš’

– Znam da su se svake subote u Zadru održavali sastanci kojima su prisustvovali Kalmeta, Mikulić, Livaković, Sapunar i Boban. Ne znam što je bilo na tim sastancima, sam znam da je Boban svake subote odlazio u Zadar. Sastanci su se održavali kod Josipa Sapunara u Petrčanima – ispričao je Tadić.

Prema Tadićevu iskazu, od 2005. godine izvođači radova morali su plaćati “prijateljstvo s HAC-om”, ako su željeli nastaviti suradnju, dobivati poslove, ali i da bi im HAC redovito plaćao za izvršene radove po ranijim ugovorima. Opisao je kako je HAC uvijek koncem godine usporavao s plaćanjima, kako ne bi nastao deficit u proračunu. Izvođači bi zbog toga u zadnjem kvartalu prestali ispostavljati situacije. Osijek Koteks tako je koncem 2005. nakupio desetke milijuna kuna neispostavljenih situacija što je tvrtku dovelo u probleme.

– Zbog tog problema obratio sam se Josipu Sapunaru. Kada sam mu rekao za probleme u naplati, da Osijek Koteks pritišću dobavljači, da treba platiti plaće, on mi je doslovno rekao: “Nisi prijatelj firme. Radiš, a ne doprinosiš” – ustvrdio je Tadić napominjući da do tada nije morao plaćati za suradnju s HAC-om. Zbog Sapunarovih riječi shvatio je da će od tada morati plaćati i pristao je.

– Pet dana nakon mog pristanka pojavio se Milivoj Mikulić koji mi je na isti način dao do znanja da Osijek Koteks mora platiti za to što izvodi radove za HAC. Ja sam tada izvukao keš iz Osijek Koteksa i platio Mikuliću i Sapunaru… Skupio sam milijun kuna i taj novac isplatio Mikuliću i Sapunaru.

Posao za rotor Čepin

To je bilo negdje 2006. kada sam svojim automobilom došao pred restoran Trnjanka u Zagrebu, gdje sam iz svog auta prebacio trobu s milijun kuna u auto u kojemu su sjedili Sapunar i Mikulić. Nije bilo nikakve komunikacije s njima. Za neku posebnu priču nije bilo ni potrebe, jer je bilo jasno što trebam učiniti. Tada sam ja postao prijatelj firme – ispričao je Tadić. Nakon toga, dodao je, Osijek Koteks više nije imao problema s naplatom, inženjeri ih više nisu zezali, sitaucije koje su ispostavljali odmah su se ovjeravale i nije trebalo čekati tjednima kao ranije. Posao je tekao glatko.

Tadić je priznao da su šefovi HAC-a zbog “prijateljstva” pogodovali Osijek Koteksu da bez natječaja dobije posao izvođenja građevinskih radova na kružnom toku Čepin.

– Među nama građevinarima pričalo se da su svi izvođači radova, koji su imali sklopljene ugovore s HAC-om kao naručiteljem, pjedinim osobama iz HAC -a plaćali proviziju. Mi direktori firmi izvođača pričali smo o tome. Konkretno su o tome govorili Kezele iz Vijadukta, Žderić iz Konstruktora i Rade Pilipović iz Hidroelektre. Pilipović se čak Kalmeti i Livakoviću otvoreno bunio zbog kašnjenja u plaćanju i provizija koje su morali plaćati radi faktoringa, jer su putem faktoringa uzimali novac za redovno poslovanje kada im je HAC kasnio s plaćanjem. Od domaćih firmi se jedino nije žalila Skladgradnja – naveo je Tadić ustvrdivši da zna da je i austrijski Strabag, koji je najviše zaradio od HAC-a, plaćao za “prijateljstvo s HAC-om”. Kazao je kako je Strabag bio privilegiran od strane Sapunara i Mikulića te da se unaprijed točno znalo da će posao za izgradnju Gaženice dobiti ta tvrtka. To zna, dodao je Tadić, od Livakovića.

Tadić se posebno osvrnuo na pritiske vezane uz Skladgradnju. Prema njegovim riječima, Mikulić ga je tražio da Skladgradnju ubace u njihov konzorcij na mjesto Kamen Ingrada koji je tada otišao u stečaj. No, konzorcij u kojemu je bio Osijek Koteks odupro se Mikulićevim pristiscima i to nisu učinili.

Ulazak Skladgradnje

– Inače, meni je Livaković rekao da je Kalmeta naredio da se Žužule, odnosno firmu Skladgradnja uvede u posao s HAC-om… Poznato mi je da su Kalmeta i Livaković blisko surađivali i stekao sam dojam da je Kalmeta znao sve što se dešavalo u HAC-u – naglasio je svjedok Tadić.

Tadić je potvrdio da je Osijek Koteks odustao od slanja ponude za Kalmetinu, spojnu cestu između izlaza s autoceste Zadar 2 i luke Gaženica, jer je to izravno od njega tražio Zdravko Livaković.

Zarada 150 milijuna

– Livaković me osobno telefonski nazvao i rekao da ne bi bilo dobro da nudimo Kalmetinu. Tu istu naredbu Livakovića meni je prenio Rade Pilipović kojemu je to rekao Mikulić. Znači, od nas je traženo da se ne javljamo na natječaj jer je sve unaprijed bilo dogovoreno. Svi koji su se do tad javili povukli su natječajnu dokumentaciju. Taj posao dobio je Vijadukt kojemu je to bilo i namijenjeno – kazao je Tadić napominjući da je Strabagova prateća ponuda bila samo “mazanje očiju”.

Prema njegovoj procijeni realna cijena za izgradnju Kalmetine bila je 400 do 450 milijuna kuna, kako je i bila početna vrijednost posla na natječaju. No, kasnije je ta cijena dosegla oko 650 milijuna kuna, pa Tadić zaključuje kako je zbog neosnovanog uvećanja cijene Vijaduktova čista zarada bila oko 150 milijuna kuna.

Tadiću, odnosno njegovu Osijek Koteks pripao je dio tog kolača, 12 milijuna kuna. No, ne tog posla, već je za nejavljanje na natječaj za Kalmetinu “obeštećen” u drugom poslu koji je HAC stajao dodatnih 12 milijuna kuna. Taj iznos preplaćen mu je, sukladno dogovoru sa Sapunarom i Mikulićem, prilikom izvođenja radova na dionici Rijeka Rupa.

Posao s Fimi-Medijom

– Praksa je bila da onaj tko se po nalogu povuče s natječaja dobije nešto drugo. To su svi znali, pa se o tome nije trebalo govoriti. Livaković je, obzirom na funkciju, ionako znao sve što se dešavalo u HAC-u, pa o tome nije trebalo posebno govoriti – naglasio je Tadić dodajući kako vantroškovnički radovi na dionici Rijeka Rupa koji su Osijek Koteksu plaćeni 12 milijuna kuna, zapravo nikad nisu izvedeni. U stvarnosti se, napomenuo je, nešto malo od tih radova znalo izvesti kako bi se prikrilo stvarno stanje i opravdala naknadno sačinjena dokumentacija.

Tadić je potvrdio i da je čelnicima HAC-a preko Remorkera isplatio 270.000 kuna, kao i da je Osijek Koteks morao isplaćivati novac i kroz suradnju s Fimi Medijom.

Za dvoranu u Mikulićevu selu: Dao sam 250.000 kuna

Za razliku od Sapunara, Mikulića i Livakovića, koji su, kako je ispričao, imali prema njemu konkretne zahtjeve, počevši od plaćnja prijateljstva s HAC-om do drugih “usluga”, Tadić je ustvrdio da Stjepko Boban, pa ni Kalmeta nikada nisu izravno od njega ništa tražili.

– Baban je moj prijatelj, poznajem ga od 1991. i od mene nikada ništa nije tražio, a je li išta mutio, ne bih stavio ruku u vatru. Znam da Boban nije volio Mikulića. Mikulić je od njega tražio kad su izvođeni radovi na zapadnoj obilaznici kod Osijeka, da mulja na nekim projektima, što je Boban odbio – izjavio je Tadić.

– U ime prijateljstva s HAC-om Mikulić je tražio da financiram projektiranje neke dvorane u njegovu selu kraj Imotskog. S računa Osijek Koteksa uplaćeno je na račun projektanata te dvorane 250.000 kuna. Na traženje Mikulića Osijek Koteks je platio i nekakvu donaciju crkvi – izjavio je Tadić.

Tko su ‘lički medvjedi’ koji su gradili Kalmetinu

Iako je Vijadukt dobio radove na Kalmetini zbog Livakovićeve intervencije, ta se tvrtka, ustvrdio je Drago Tadić u svom iskazu istražiteljima, nije ni pojavila na gradilištu.

– U konačnici su te radove na Kalmetini izvodile firme koje smo mi zvali lički konobari. Radilo se o manjim firmama koje su na neki način bile povezane s odgovornim osobama iz HAC-a i to konkretno s Mikulićem i Livakovićem. Na tom su poslu radili Dinarik, Knežević Coop koji je radio pod izravnim nadzorom Livakovića, KDiklo Kop kao firma od kuma od Gotovine, Gortan kojeg je gurao Livaković, Vodoinstalacija koja je bila firma od Kalmete i Jurjevića što se pričalo u građevinskim krugovima, ja konkretnih saznanja nemam, Palmir za koju tvrtku mi je poznato da je u pedeset postotnom vlasništvu Milivoja Mikulića. Mogu reći da su ti “lički konobari” najvjerojatnije isplaćivali proviziju Božidaru Kalmeti i Zdravku Livakoviću, a da je isplata išla preko tvrtke Dinarik Milivoja Mikulića. To mi je poznato iz priča koje su kružile među građevinarima – istaknuo je Drago Tadić.

Izvor: Jutarnji list