Đana Atanasovska i Ivica Šitum otkrivaju kako novac prikupljen u humanitarnim akcijama lako može postati predmet zloporabe. I kako i najplementija akcija, zbog propusta u propisima i kontroli, može dobiti ružan završetak
Jedna od najpotresnijih i priča koja je dirnula srca cijele Hrvatske dobila je ružan obrat. Novac koji su prikupili deseci tisuća dirnutih građana i koji nažalost nije spasio Noru Šitum, djevojčicu koja je oboljela i proljetos preminula od akutne limfoblastične leukemije, odjednom je postao tema za sebe.
Nakon posljednjih događaja s roditeljima Nore Šitum i Udruge Hrabro dijete, koja je bila organizator humanitarne akcije za Noru i na čiji su račun sjedale donacije, građani Hrvatske, dijaspora i svi ljudi koji su velikodušno od svojih usta izdvojili za skupo Norino liječenje u SAD-u, pitaju se tko i kako na kraju koristi donirani novac.
Podsjetimo, roditelji preminule djevojčice, majka Đana Atanasovska i otac Ivica Šitum , prije nekoliko dana prozvali su Udrugu Hrabro dijete da ne posluje transparentno te da njima, nadležnim institucijama, ni javnosti nije podastrla novčano stanje, s bankovnim izvodima koji pokazuju uplate i isplate po računu. Iz Udruge su, pak, odgovorili da je sve po zakonu, da bi onda nakon medijskih napisa nadležno Državno odvjetništvo najavilo pokretanje istrage.
Početak problema
Budući da nije rijedak slučaj da za trajanja određene humanitarne akcije, korisnik akcije, odnosno osoba kojoj je potrebna pomoć, izgubi životnu bitku, javnost se pita što se događa s preostalim novcem na računu? Tko na njega polaže pravo? Slovo zakona rastumačio je odvjetnik Dejan Španović. On kaže da je prema Zakonu o humanitarnoj pomoći organizator humanitarne akcije (u slučaju malodobne Nore to je Udruga Hrabro dijete), obavezan od nadležnog državnog ureda u županiji dobiti suglasnost o provođenju akcije, potom prijaviti početak i kraj trajanja akcije. Potom je, u roku od 30 dana od dana formalnog završetka akcije (u konkretnom slučaju bio je to 9. veljače ove godine), udruga dužna nadležnom uredu podnijeti financijsko izvješće o prikupljenim sredstvima tijekom akcije. Nadalje, kaže Španović, udruga je dužna prikupljena sredstva dodijeliti korisniku akcije i tu je zakonska odredba nedvojbena i jasna.
“Taj novac postaje imovina korisnika akcije. Pa i u nedostatku zakonske odredbe jasno je bila izražena volja građana da se pomogne određenoj osobi, odnosno da se donira za liječenje određene osobe pa su prema tome primljene donacije postale Norina vlastita imovina, za njezina života, a u trenutku njezine smrti nasljedstvo njezinih roditelja kao zakonskih nasljednika”, tumači odvjetnik.
Prema Zakonu o humanitarnoj pomoći, nastavlja Španović, fizička osoba ne može biti organizator humanitarne akcije usmjerene na prikupljanje pomoći za potrebe sebe ili članova svoje obitelji, nego to može biti druga pravna ili fizička osoba.
“U slučaju Nore, njezini roditelji su novac prikupljen na svoj račun uplatili u korist pravne osobe – Udruge Hrabro dijete Nova Gradiška, koja je dobila potrebnu suglasnost. Nadalje, prema Zakonu o humanitarnoj pomoći, Udruga je bila dužna otvoriti zaseban račun na koji bi se uplaćivale donacije za korisnika, u ovom slučaju za Noru. Zbog hitnosti postupanja, međutim, Ured državne uprave, nadležan za davanje suglasnosti, a to je u slučaju malodobne Nore bio Ured državne uprave u Brodsko-posavskoj županiji jer je Udruga Hrabro dijete registrirana u Novoj Gradiški, iznimno je dopustio da se koristi postojeći račun Udruge Hrabro dijete”, kaže Španović.
Ali, treba istaknuti, ako korisnik umre, kao što se to na žalost dogodilo s malenom Norom, njezina vlastita imovina ulazi u režim ostavine i postaje imovina njezinih nasljednika s kojom oni mogu raspolagati kao sa svojom vlastitom imovinom, ističe odvjetnik.
Norini roditelji, kako znamo, odlučili su osnovati Zakladu Nora Šitum i u nju prenijeti prikupljene donacije na koje polažu pravo. Osnivanje zaklade dugotrajan je proces, u postupku se donose tri zasebna rješenja. Rad zaklada propisuje Zakon o zakladama i fundacijama. Svaka zaklada mora imati statut koji utvrđuje zakladnu svrhu, u konkretnom slučaju svrha bi bila gradnja objekta za smještaj roditelja oboljele djece koja dolaze u Zagreb na liječenje, tzv. Norina kuća. Statut Zaklade Nora Šitum utvrđuje da su zakladna sredstva namijenjena za dvije stvari: stvoriti smještaj za djecu oboljelu od malignih bolesti i članove njihovih obitelji koji žive izvan Zagreba, a liječe se u Zagrebu, i drugo, pružiti financijsku pomoć osobama oboljelih od malignih bolesti i članovima njihovih obitelji.
Sami odlučuju
“Tri momenta su bitna: sredstva koja su prikupljena u humanitarnoj akciji za malu Noru i nalaze se na računu Udruge postala su imovina nasljednika, u ovom slučaju Norinih roditelja. Drugo, volja roditelja je osnovati zakladu Nora Šitum i ta sredstva unijeti u imovinu Zaklade radi ostvarenja zakladne svrhe utvrđene statutom. I treće, ne samo da je zakladna svrha gradnja objekta, nego će se sredstva davati za pomoć oboljelima od malignih bolesti”, kaže odvjetnik Španović. Osim Zakona o humanitarnoj pomoći i podzakonskih akata, udruge podliježu još jednom zakonu, to je Zakon o udrugama. One su, kao neprofitne organizacije, dužne dostavljati izvješća, sukladno Uredbi o računovodstvu neprofitnih organizacija, i to na dvije adrese: Državnom uredu za reviziju i instituciji ovlaštenoj za obradu podataka za potrebe Ministarstva financija. Njima moraju ustupiti račun prihoda i rashoda, tumači odvjetnik. Dodaje da uredbe donose ministarstva ili Vlada na svojoj sjednici.
Iako je zakon jasan, zbog brojnih skandala, građani opravdano postavljaju pitanje tko kontrolira rad udruga i tijek novca koji su oni velikodušno donirali. Izgube li građani povjerenje u humanitarne akcije, osoba kojoj je potrebna pomoć gubi šansu za liječenje koje si sama ne može priuštiti. Puno je tu gubitnika, slaže se i odvjetnik Španović. Postavlja se pitanje tko kod nas sankcionira netransparentan rad udruga. Naime, Ministarstvo uprave već je jednom izišlo s podatkom da je u Hrvatskoj registrirano oko 50.000 neprofitnih udruga koje obave godišnji promet od nekih četiri i pol milijarde kuna, a da od te brojke samo njih 10.000 podnosi tražena izvješća.
Izvor: Jutarnji list
