Često se kaže da puno puta izrečena laž s vremenom postane istina, a slično je i s povijesnim pretjerivanjima i “nabrijavanjima” nekih činjenica. Tako je nedavno uvaženi redovni profesor Sveučilišta u Zadru dr. sc. Pavuša Vežić na tribini Matice hrvatske govorio i o starosti Zadra, za koji se u posljednje vrijeme sve češće spominje mišljenje da postoji 3000 godina.
Zadar ipak postoji “samo” 2000 godina, rekao je prof. Vežić, čudeći se otkud se uopće i kako ”pribrojila” ta još jedna tisuća godina.
− Umjesto pitanja kako sam došao do starosti Zadra od 2000 godina, trebalo bi se zapitati kako su došli do otkrića o 3000 godina oni koji to govore, odakle njima taj podatak? To bi bilo pravo pitanje − kazao je dr. Vežić i nastavio:
− Na području našega grada postojalo je nekakvo naselje, ali o tom naselju mi jako malo znamo, bolje bi bilo reći da više ne znamo nego znamo, osim same činjenice da je naselje postojalo. Međutim, kakvu je fizionomiju to naselje imalo, je li bilo veće ili manje, je li bilo utvrđeno nekakvim zidinama ili nije, je li imalo neki hram… o cijelom nizu pitanja uopće ne možemo odgovoriti. Budući da ne znamo fizičku strukturu toga naselja, tako ne znamo ni njegovu društvenu strukturu.
– Prema tome, na temelju čega možemo govoriti da je to bio grad? Ali možemo govoriti da je to bilo naselje. Naselje je prije 3000 godina zaista postojalo na području grada Zadra. S Rimskim Carstvom Zadar postaje rimska kolonija, počinje se graditi po gradskoj, urbanoj fizionomiji, zidinama, pravilnim ulicama, Forumom, s hramom, cijelim nizom elemenata koji grad čine gradom u fizičkom smislu riječi.
– Taj grad u to vrijeme dobiva i svoje magistrate, dobiva svoju gradsku upravu, gradske institucije, pravne i vjerske, i on tada postaje i društvena gradska struktura. Dobri mentori Takvih, možda dobronamjernih, ali znanstveno neutemeljenih interpretacija nekih dijelova naše povijesti ili nekih njezinih fragmenata ima koliko god hoćete − ističe Vežić.
− Često se znanstvenici bez dovoljno pravno i povijesno utemeljenih izvora natežu oko datacije neke građevine, pa ispada ako je neka građevina starija, da je ona time i vrjednija, a ona je zapravo vrijedna po svojem arhitektonskom obliku, a ne po tome je li iz 9., 10. ili 11. stoljeća. Nekada se znaju brkati kvantitativni i kvalitativni razlozi i vrijednosne činjenice − upozorio je dr. Vežić.
− Takvih ”podataka” u našoj povijesti ima, no srećom, ima i ljudi koji imaju kritički odnos prema svemu tome i koji zastupaju kritičku valorizaciju stvari. Mi smo odgojeni od dobrih mentora, a kad kažem “mi”, pri tome mislim na svoje kolege, studente, učenike.
– Odgajani smo, recimo izravno, od profesora Ive Petriciolija, posredno Nade Klaić, cijeloga kruga modernih suvremenih proučavatelja naše povijesti umjetnosti i same povijesti, i čini mi se da se zapravo dobiva na vrijednosti ako neke sumnjive navode, ma koliko su nam dragi, isključimo iz prave interpretacije povijesti, a da se vežemo uz neupitno dokazane. Mislim da time samo dobivamo, a nimalo ne gubimo − zaključuje dr. sc. Pavuša Vežić.
Oktavijan August i krsni list Zadra kao grada
“Znamo i precizno kad je nastao grad Zadar, bilo je to u vrijeme cara Oktavijana Augusta. Postoji jedan natpis, koji je izložen u Arheološkome muzeju, za njega se odavno zna i ja vam sada ništa novo ne otkrivam, kojim je uklesano da je Oktavijan August ‘Parens coloniae’ ili osnivač kolonije.
Na zdencu koji se nalazio na rimskome Forumu imamo i uklesano ime jednog njegova visokopozicioniranog činovnika. To je bio prokonzul provincije Ilirik Tamfil Vala, ali očito s velikim zaduženjem da u tom vremenu − a to je otprilike bilo između 28. i 25. godine u 1. stoljeću prije Krista − izgrađuje ovaj grad. Ja bih rekao da je to vrijeme zapravo “krsni list” Zadra kao grada u pravom smislu riječi.”
Porušeni stupovi
Profesor Vežić govorio je na predavanju i o porušenim stupovima na Forumu, za koje neki misle da su srušeni u savezničkim bombardiranjima Zadra.
− Porušeni su davno prije, ne za savezničkog bombardiranja, kako se netočno drži. Uklonjeni su da bi se vidio prije zaklonjeni Sv. Donat, kako bi se pokazali rimski pločnici ispred crkve u skladu s tadašnjim talijanskim stavom: gdje su rimski pločici, tu je Rim. Tada je razoren čitav kompleks zgrada, ali i jedno cijelo krilo Svetog Donata.
Izvor: Slobodna Dalmacija
