Niknule su kao gljive poslije kiše, u vrijeme kada je država zabranila pušenje u restoranima i kada se svjetska kriza odrazila ravno na džep hrvatskih građana, osiromašenih ali još uvijek željnih druženja, zabave, dobre spize i kapljice. Sada ih je u Zadarskoj županiji, po jednim procjenama, više od 40, a po drugim i više od 60. U Zadru im je barem dvadesetak, a ostale su po okolnim mjestima i Ravnim kotarima.
Rade u cijelosti ilegalno, krše sve zakone vezane za obrtničku i ugostiteljsku djelatnost, javna su tajna, u njima večeri provode sasvim obični građani, ali i lokalni dužnosnici – obnašatelji javnih funkcija, političari, gospodarstvenici – pa i poreznici i inspektori raznih vrsta. Njihovo vrijeme baš sad dolazi – vrijeme božićnih domjenaka, ručkova i večera pred Božić i Novu godinu, koje organiziraju mnoga poduzeća, i javna i privatna, doba je kad neregistrirane konobe, ili „konobe“, teško mogu udovoljiti svim narudžbama i kada njihovi domaćini – vlasnici nadopunjuju zaradu od ranijih proslava rođendana, djevojačkih i momačkih večeri, kršenja i intimnih druženja raznih vrsta.
Financijski gubitak
Pojava o kojoj je ovdje riječ postala je bolna, nelojalna konkurencija legalnim, dakle registriranim ugostiteljskim objektima koji u Zadru i okolici u zimskom razdoblju uglavnom bilježe financijski gubitak kojeg, pak, teškom mukom, nadoknađuju u turističkoj sezoni.
– Ilegalno ugostiteljstvo ili, kako vi kažete, konobe „na crno“, su nam nelojalna konkurencija, i cijenom i načinom rada, ali mi se kao registrirani ugostitelji ne možemo, ili ne znamo, protiv te pojave boriti – rekao nam je Božidar Vedrić, poznati zadarski ugostitelj, vlasnik restorana Bruscheta i predsjednik podcehovske grupe restoratera pri zadarskoj Obrtničkoj komori.
Robert Kovačević, predsjednih Ceha ugostitelja Zadra pri istoj komori, vlasnik kafića “Brasil”, malo zna o sveprisutnoj pojavi nelegalnih konoba, valjda i zato što se sam ne bavi u svom lokalu hranom, ali se čudi popunjenosti tih lokala:
– Takve konobe nisu nimalo jeftinije nego registrirani, javni restorani i ne razumijem ljude koji će radije otići u neku prčvarnicu, a ne u neki od sjajnih zadarskih restorana. Problem neregstriranih djelatnosti mi na Poluotoku više vidimo ljeti kada se u vrijeme najbolje sezone, i pogotovo na gradskim feštama, pojave razno razni tipovi koji u tih nekoliko dana žele zaraditi nešto novca na brzinu.
– Mi smo kao Ceh uspostavili suradnju s gradom Zadrom da se pri dodjeljivanju najma ili koncesija na javnim površinama prvenstevno vodi računa o postojećim ugostiteljima koji rade cijelu godinu i teško preživljavaju cijelu godinu, a ne da se, kao u Noći punog miseca, primjerice, prednost daje nekakvim KUD-ovima koji su zapravo došli tu zaraditi nabrzinu. Problem o kojem vi govorite vrlo je sličan, tu se očito krše svi zakoni vezani za ovu djelatnost, pa očekujem da nadležne inspekcije odrade svoj posao – rekao je Kovačević.
Gdje su inspektori
Drugi zadarski ugostitelji s kojima smo razgovarali o ovoj temi na prvu su bili revoltirani nelegalnom tajnom konkrencijom, ali istovremeno, poštujući liniju nezamjeranja, o toj pojavi ne žele javno govoriti.
– Kod njim nema fiskala, nema sanitartnih kontrola, cijene određuju po dogovoru – od 70 do 150 kn po osobi plus piće, ovisno što spremaju i što se dogovore s grupom gostiju, i baš sad u prosincu, bit će svi puni ko šipak, a mi ćemo zjapiti prazni – rekao nam je jedan poznati zadarski ugostitelj koji nije htio da mu navedemo ime.
Nadležni šute
Tragajući za tim tko je nadležan za poštovanje i provedbu Zakona o zabrani i speečavanju neregistriranih djelatnosti, a slijedeći upute iz Državnog inspektorata, dopis s objašnjenjem ove teme i pitanjima poslali smo Ministarstvu obrta i poduzetništva RH koje je prvo nadležno za provođenje ovog zakona. Odgovor nismo dobili.
Izvor: SD
