Dokle god gradske vlasti ne shvate da Zadru treba jedan sajamski prostor gdje će ljudi trgovati raznim potrepštinama, od onih kućnih, pa do rabljenih automobila, i to bez straha od raznih inspekcija, carine i policije, do tada ćemo imati ovakve neorganizirane i poluilegalne sajmove kao što je ovaj na prostoru stare Mehanizacije, uglas nam govore posjetitelji nedjeljnog sajma rabljenih automobila u Zadru.
– Ma dobro je nama i ovdje, tu ima veliko parkiralište, na putu je i ljudi svrate. Danas nije baš neko vrijeme, pa je i ljudi manje, ali zna ovuda nedjeljom proći i po tisuću-dvije ljudi, govori nam Davor Stipić koji na samozvanom zadarskom sajmu pokušava prodati po koji svoj eksponat. A kod Davora, zadarskog antikvara s Bokanjca ima svega, od starih načvi (okruglih pekarskih lopata), do vagira, plugova i starih drvenih bačvi, za koje je, kaže Davor, posebno emotivno vezan. Tu su i stari prekrivači od vune, tzv. biljci, te razni predmeti koji su davno istisnuti iz domaćinstava, i koji više ničemu ne služe, osim kao podsjetnik na neka stara, usporenija vremena kada se sve nekako radilo s dušom. U Davorom kombiju zamijetili smo i jednu staru, secesijsku škrinju te drvenu kolijevku. Pitamo ga proda li se što od toga?
– Nema vam od ovoga kruva. Danas se prodaje samo ono što se može pojesti. Ovo što ja nudim je za dušu, a u ovim kriznim vremenima nitko više za dušu ne mari. Duša je u krizi uvijek u pozadini, sjetno će Davor koji usprkos svemu svake nedjelje dođe kod Mehanizacije, izloži svoje starine, a sve u nadi da će ipak netko zaviriti i kupiti barem nešto.
Izvor: Zadarski list/ZDanas