Nikolina Gogić (16) i Gabrijel Marin (19) u šibenskom predgrađu Ražina poginuli su na pruzi, kada je na njih naletio vlak. Upoznali su se prije tri mjeseca u klubu Aurora, njenim roditeljima bilo je drago što ju je on uvijek pratio do kuće, a prijatelji su sigurni da nisu počinili samoubojstvo
Točno u 22.20 28-godišnji strojovođa pokrenuo je motore vlaka broj 5828 sa željezničkog kolodvora u Šibeniku u smjeru Perkovića. Nije mu trebalo dugo da ubrza. Do pet minuta udaljenih Ražina, šibenskog predgrađa, već je razvio brzinu od 60 kilometara na sat. Tu je, kao što na tome mjestu svi strojovođe rade, zbog padine i oštrog lijevog zavoja, izbacio iz brzine i nastavio se kretati po inerciji. Noć nije bila pretjerano mračna, vlak je klizio po šinama, nije bilo nikakva razloga za zaustavljanje. Osim…
U posljednji čas primijetio je dvoje mladih koji su zagrljeni prelazili prugu. Uzalud im je pokušao signalizirati svoj dolazak. Palio je svjetla, stiskao pištavu trubu. Bilo je prekasno. Dvije minute nakon toga, u 22.27, mirnu siječanjsku noć proparale su sirene interventnih službi. Kola Hitne pomoći jurile su do Ražina nakon dojave o naletu vlaka na dvoje ljudi. Na žalost, nije im bilo spasa. Preminuli su na mjestu događaja, a liječnici nisu mogli ništa nego konstatirati smrt.
‘Neke slike blijede kako dani prolaze, onima koji vrijede vrijeme ništa ne može. Još si uvijek ista u mome sjećanju, vidimo se noćas ponovno u snu’.
Ti stihovi rock skupine Opća opasnost još uvijek odjekuju u glavi prijatelja 16-godišnje Nikoline Gogić i 19-godišnjeg Gabrijela Marina, koji su oboje bili upravo ludi za Općom opasnosti. Život mladog, zaljubljenog para pred kojim je bila budućnost 6. siječnja, malo iza 22 sata i 20 minuta naglo je ugašen.
Sve je počelo ljetos kada se Nikolina s društvom zabavljala u Primoštenu, u popularnom noćnom klubu Aurora koji pohode mladi iz cijele regije. Nikolinini roditelji, Ranko i Dragana Gogić, imali su puno povjerenje u svoju kćer. U šibenskoj Medicinsko-kemijskoj školi nizala je same petice, zbog čega su im nastavnici rekli da nema nikakva smisla što dolaze na informacije jer je Nikolina primjer odličnog učenika. Otac Ranko svejedno je uporno dolazio, samo kako bi čuo te riječi iz usta razrednice Antonije Žaje. Silno se ponosio svojom kćeri. Zato je i imao povjerenja u nju da će znati izabrati svoje društvo, kao i da će se uvijek vratiti kući u dogovoreno vrijeme. Uostalom, nije imao razloga za brigu jer je uvijek dolazio po nju automobilom, a nekad i po njezino društvo.
Te noći Nikolina je upoznala tri godine starijeg Gabrijela. Radio je kao kuhar u Konavlima, u jednom hotelu. Na prvu joj se svidio. Dijelili su iste interese – veliku, nevjerojatnu ljubav prema splitskom nogometnom klubu Hajduk, nogometu uopće, te glazbi. Razmijenili su imena i nastavili se družiti preko Facebooka, a ubrzo se razvila i ljubav.
Nikolinini roditelji ni u jednom joj trenutku nisu branili vezu s Gabrijelom. Kad god bi on dolazio u Šibenik, razgovarali su s njim i vidjeli da se radi o ozbiljnom mladiću koji ne bi naudio ni mravu. Bilo im je drago što je Nikolina u dobrom društvu, a posebno im se svidjelo što je Gabrijel Nikolinu uvijek, bez iznimke, dopratio do kućnih vrata kako joj se nešto ne bi dogodilo. Uostalom, htio je provesti što više vremena s njom, jer su se toliko rijetko mogli viđati. Konavle su od Šibenika, naime, udaljene nekoliko sati vožnje autobusom, no mladiću ni to nije bilo teško kako bi vidio svoju Bebu, kako je zvao Nikolinu.
Njezina najbolja prijateljica Patricija Alat kroz suze nam priča kako je mladi Gabrijel, kojeg je zvala bratom, jednom prilikom od svoje kuharske plaće izdvojio 1500 kuna samo kako bi se na nekoliko dana smjestio u jednom jeftinijem šibenskom hotelu.
– Rekao je da mu nije žao ni kune, samo ako je može zagrliti i poljubiti – priča.
Osim ljubavi prema Hajduku i glazbi, dvoje mladih dijelilo je i poglede na svijet. Kada bi se vidjeli, satima bi šetali i pričali, ili se družili s Nikolininim društvom u jednom šibenskom kafiću. Svoju vezu objavili su i na Facebooku, gdje su postavljali fotografije svojih omiljenih nogometaša, a gorljiva navijačica Nina komentirala je karijere proslavljenih Hajdukovaca.
Iako se nisu mogli vidjeti svakog dana, Gabrijel je, priča nam šibensko društvo, barem jednom mjesečno svratio na nekoliko dana. Drugim danima provodili bi sate i sate na Facebooku, dopisivali se ili vodili duge telefonske razgovore. Bili su nezrazdvojni.
Onda je Gabrijel jednog dana Nikolinu ganuo do suza. Negdje joj je kupio veliki, kockasti prsten sa znakom Hajduka. Presretna mlada torcidašica toliko je zavoljela taj prsten da se od njega nije razdvajala, uvijek ga je nosila.
Patricija Alat s Nikolinom je dijelila klupu u 2.c. razredu Medicinsko-kemijske škole. Upoznali su se prvog dana škole, kada je Patricija pozvala Nikolinu da joj se pridruži u trećoj klupi, sredina. Otada su bile velike prijateljice, dijelile dobro i zlo i nije bilo toga što jedna o drugoj nisu znale.
– Bila je predivna osoba, uvijek spremna pomoći, a takav je bio i on. Čim sam ga upoznala, vidjela sam da je to jedno nevjerojatno biće, zračio je nekom toplinom. Oboje su bili ludi za nogometom, a ona je uz Hajduk voljela i španjolski Real Madrid. Imala je njihov dres. Ne mogu se smiriti i ne mogu vjerovati da je nema – ispričala nam je 16-godišnjakinja otirući suze koje su nezaustavljivo kapale niz njeno lice. Bolno joj se bilo prisjetiti kako je Gabrijel uvijek tepao svojoj Bebi, govoreći joj “vidi ovih smiješnih obrašćića”.
– Najgore im se bilo rastati. Dopratio bi je do kuće, a onda bi još pola sata razgovarali, nikako je nije puštao da ode doma. Jednom prilikom ona je trebala na autobus do kuće. Rastali su se, poljubili i otišli svatko u svom smjeru. No, Gabrijel nije izdržao. Potrčao je natrag za njom, zagrlio je i onda su se pozdravljali još dvadesetak minuta – priča Patricija.
Nedavno su bili na koncertu Opće opasnosti. Trebala je i ona s njima, no zbog smrtnog slučaja u obitelji nije mogla otići. Zato se cijelo društvo dogovorilo da će ove subote (jučer) zajedno u noćni izlazak.
Izvor: Jutarnji list
