Reno Sinovčić, kontroverzni zadarski poduzetnik, upregnuo je kompletnu mašineriju svoje medijske kuće Vox ne bi li se predstavio kao žrtva zadarske Porezne uprave koja je, prema Sinovčićevom tumačenju, pokušala upropastiti njegovo poslovanje.
Sinovčićevi mediji istovremeno žestoko napadaju Stoju Mučaji, šeficu Porezne uprave u Zadru, kao i zadarske novinare i lokalne političare koji se usuđuju javno progovoriti o njegovom biznisu. Povod ovakve ofenzive je predstečajna nagodba Voxa, koju je nedavno odobrio Trgovački sud u Zadru.
Sinovčiću je u predstečajnoj nagodbi oprošteno 53 milijuna kuna dugovanja, od čega 5,6 milijuna otpada na porezni dug. Postoje, međutim, osnovani razlozi za sumnju da je dobar dio dugovanja Sinovčićevog Voxa, iskazanih u predstečajnoj nagodbi, zapravo fiktivan.
Uvjereni su u to Indexovi izvori iz zadarske Porezne uprave, koja je bila protiv otpisa dugova Sinovčićeve firme. Šefica zadarske porezne Mučaji, koju Sinovčić na javnoj televiziji naziva psihički bolesnom i zločestom osobom, dok je njegovi mediji bez konkretnih dokaza prozivaju za navodne kriminalne radnje, o svim je nepravilnostima koje se vežu za predstečajnu nagodbu Voxa informirala središnji ured Porezne uprave u Zagrebu, Ministarstvo financija i Financijsku agenciju (Fina), te zatražila provođenje nadzora.
Nagodbu odobrilo vijeće koje imenuje Linić
Usprkos svemu navedenom, Trgovački sud u Zadru Sinovčiću je odobrio predstečajnu nagodbu, koja uključuje otpis čak 70 posto nakupljenih dugovanja. Porezna uprava, kako područni ured u Zadru tako i središnji ured u Zagrebu, tome se protivila, ali zeleno svijetlo dalo je nagodbeno vijeće u kojem su sjedili Suzana Budišćak Kupčinec, Jasna Mulalić i Elizabeta Banić.
Prema Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, upravo predsjednik tročlanog nagodbenog vijeća (u ovom slučaju Budišćak Kupčinec) zadužen je za vođenje postupka predstečajne nagodbe. Predsjednika i članove vijeća, kako stoji u zakonu, imenuje ministar financija Slavko Linić. U Linićevom Ministarstvu financija glavni čovjek za predstečajne nagodbe je njegov pomoćnik Branko Šegon.
Sinovčić i Šegon poznaju se još od devedesetih godina prošlog stoljeća, kada je Linićev sadašnji pomoćnik bio direktor zadarske tvrtke Nautilus u vlasništvu Zdenka Zrilića, višegodišnjeg savjetnika Hypo banke čije se ime u spisima austrijskih istražitelja spominje u sklopu afere Hypo. Za Zrilića je Šegon tada vodio pregovore oko privatizacije Zadranke, u kojima su sudjelovali i Sinovčić i Zvonimir Nižić zvani Grof, suosnivač Sinovčićevog Voxa, kojeg sa Šegonom veže i članstvo u Udruženju malih hotelijera.
Odakle se pojavilo 40 milijuna duga?
Da je predstečajna nagodba Voxa izrazito sumnjiva pokazuje i sljedeći podatak, javno dostupan u dokumentaciji objavljenoj na stranicama Fine: u postupku nagodbe vjerovnici Voxa prijavili su 36 milijuna kuna dugova, ali priznat je ukupni dug od 77 milijuna kuna. Tako dolazimo do zakonskih nelogičnosti o kojima je javno progovorio sudac Mislav Kolakušić, a kojeg je ministar Linić žestoko napao kada je Kolakušić doveo u pitanje ustavnost institucije predstečajne nagodbe.
Naime, do otpisa dugova u predstečajnoj nagodbi dolazi ako se s time složi dvije trećine vjerovnika. No, zakon ostavlja prostora za malverzacije, s obzirom da dužnik sam utvrđuje tražbine i da to nitko ne kontrolira. Nepostojeći vjerovnici tako dolaze u poziciju da mogu nadglasati stvarne vjerovnike i osigurati otpis dugova, a u zadarskoj Poreznoj upravi vjeruju da se upravo to dogodilo u slučaju Voxa.
Najviše sumnje izaziva dug Voxa prema Daliboru Zebiću, Sinovčićevom prijatelju i bivšem treneru NK Zadra. U dokumentaciji stoji da je Sinovčićev Vox Zebiću dužan 21 milijuna kuna, iako nije sasvim jasno kako je to potraživanje nastalo. Pokušali smo to doznati od samog Zebića, koji nam je u kratkom telefonskom razgovoru rekao da se radi o poslovnim odnosima koje ne želi komentirati.
Zadarska Porezna uprava, međutim, ima razloga vjerovati da je Sinovčić na Zebića prebacio potraživanja koja je sam, kao privatna osoba, imao prema Voxu temeljem navodnih pozajmica koje je dao svojoj firmi. Indexovi izvori iz Porezne uprave u Zadru vjeruju kako je Sinovčić to učinio da u postupku predstečajne nagodbe ne bi morao objašnjavati kako je i na koji način došlo do dugovanja Voxa prema njemu osobno, a koja su tada iznosila 18 milijuna kuna.
Zriliću dužni i Šegon i Sinovčić
Nadalje, među vjerovnicima Voxa su i Nogometni klub Zadar, koji je već godinama Sinovčićeva igračka, a koji potražuje pet milijuna kuna, te Zrilićeve firme Nautilus i Tehno koje zajedno potražuju oko 14 milijuna kuna. Zrilićeva firma Tehno poslovno je povezana i sa Šegonovom firmom Facta vera, koja je zbog HBOR-ovog kredita predmet istrage Uskoka i Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa.
Zrilićev Tehno posudio je Šegonovoj Facta veri 11,1 milijuna kuna. Razvidno je to iz dokumenta kojeg je objavio HRT, a koji dovodi u pitanje vjerodostojnost financijskih izvješća koje je Facta vera predala HBOR-u i na osnovu kojih joj je odobreno 31 milijun kuna kredita. S obzirom da je to ujedno i najveći iznos pozajmice kojeg je Facta vera dobila, sumnja se da su Šegonovi novac od Zrilićeve firme koristili kako bi svoju tvrtku prikazali likvidnijom nego što doista jeste.
Svakako treba napomenuti kako je jedan od uvjeta za pokretanje predstečajne nagodbe provođenje neovisne revizije u firmi koja je nagodbu zatražila. Revizorska kuća Repos iz Zagreba provela je reviziju financijskih izvještaja Voxa na dan 31. ožujka 2013. godine i zaključila da ti izvještaji realno i objektivno prikazuju Voxovu financijsku bilancu. Iako je na stranicama Fine objavljen samo zaključak revizije, bez dodatnog elaborata, Index doznaje da u izvješćima koja su revidirana nije bilo uknjiženo Zebićevo potraživanje, kao ni potraživanje Zrilićevog Tehna.
Ministarstvo financija i Poreznu upravu pitali smo hoće li, s obzirom da im je iz Porezne uprave Zadar ukazano na moguće nepravilnosti, provoditi nadzor predstečajne nagodbe koja je omogućena Sinovčićevom Voxu. Odgovore još nismo dobili.
Igre oko vlasništva
Da bi se priča o Sinovčićevom Voxu stavila u puni kontekst, nužno je osvrnuti se i na kronologiju predstečajne nagodbe. Rješenje o otvaranju predstečajne nagodbe na stranicama Fine nosi nadnevak od 9. srpnja 2013. godine.
Dva dana kasnije, 11. srpnja, Dalibor Zebić u sudskom registru upisan je kao osnivač firme Vox centar d.o.o. s temeljnim kapitalom od 22,4 milijuna kuna. Do tada je kao osnivač te firme u sudski registar bio upisan Sinovčićev Vox d.o.o. Drugim riječima, Sinovčić je firmu vrijednu više od 22 milijuna kuna prepisao na Zebića, iako je u njoj ostao direktor i jedini član uprave.
To nije jedina promjena kroz koju je Vox prošao za vrijeme predstečajne nagodbe. Sedam dana kasnije nakon što je Vox centar prebačen na Zebića, 18. srpnja 2013. godine, firma Vox d.o.o. prebačena je na Sinovčićevu kćerku Renatu Sinovčić. Kao osnivači Voxa do tada su se u registru vodili Reno Sinovčić i Zvonimir Nižić. Zabilježbu otvaranje predstečajne nagodbe sutkinja Trgovačkog suda u Zadru Ardena Bajlo unijela je 23. kolovoza iste godine.
Sinovčić nije uopće smio raspolagati imovinom
Ista ta sutkinja donijela je i odluku o upisu novih vlasnika firmi Vox d.o.o. i Vox centar d.o.o. iako to zapravo nije smjela napraviti. Zbog ovrhe zadarskog poduzetnika Marijana Miletića, koji je Sinovčiću 2004. godine posudio pola milijuna eura, Sinovčić je dobio sudsku zabranu raspolaganja svojim poslovnim udjelima u Voxu.
Sutkinja Bajlo je početkom kolovoza 2013. godine u izjavi za Zadarski list objasnila da joj se potkrala “bezazlena greškica” zbog koje nitko neće biti oštećen.
“U tijeku je postupak novog upisa plombe. Kad se ona provede, a to će biti najkasnije do polovice sljedećeg tjedna, sve će biti vraćeno u prvobitno stanje tako da ni za koga neće biti štete”, tvrdila je Bajlo prije gotovo šest mjeseci. Vlasnički udjeli u prvobitno stanje, međutim, još nisu vraćeni; dobrim dijelom imovine Sinovčićevog Voxa raspolaže tvrtka Vox centar Dalibora Zebića.
“Moja zabilježba to prati, ali kako u tvrtki više nema ni zgrade ni tvrtke Vox centar, pitanje je koliko to sada sve skupa vrijedi”, kaže za Index Marijan Miletić, čija je ovrha u međuvremenu završila na Općinskom sudu u Pagu gdje, kako kaže, skuplja prašinu.
Ispada da je sutkinja Bajlo ovom odlukom Sinovčiću prilično pripomogla. Ne samo da je ovo kreativno zaobilaženje Miletićeve plombe otežalo ovrhu nad Sinovčićevom imovinom, već je i omogućilo Voxu predstečajnu nagodbu, s obzirom da se Sinovčić u toj firmi više ne vodi kao vlasnik već samo kao direktor.
Za kraj, kako bi zaokružili cijelu priču, navest ćemo još samo jedan, prilično indikativan podatak: brat sutkinje Ardene Bajlo je zadarski odvjetnik Franko Kotlar, čiji se ured nalazi u poslovnoj zgradi u vlasništvu Zdenka Zrilića, a koji je Zrilića nedavno zastupao u privatnoj tužbi protiv Vlade Šestana zbog famozne fotomontaže “Zadarska posljednja večera”.
