Nakon dana u kojem je život izgubilo pet prosvjednika dogovoreno je primirje
Borba za Ukrajinu , koja se vodi između Rusije i Zapada već više od dva desetljeća, ušla je u svoju rušilačku fazu, opisuju posljednje događaje u Kijevu utjecajne moskovske Vedomosti. Naime, šezdesetog dana iscrpljujućih prosvjeda pale su i prve žrtve – poginulo je pet prosvjednika. Je li Ukrajina na pragu građanskog rata 22 godine nakon osamostaljenja?
U ovom trenutku i vlast i prosvjednici smatraju da je nastupio kritični trenutak kada bi se klatno političke situacije moglo prevaliti na jednu od suparničkih strana. Predsjednik Viktor Janukovič oslanja se na sirovu snagu specijalaca Berkuta te na “svoj” istok i jug zemlje gdje, prema istraživanjima, više od 30 posto ljudi podržava nasilno dokidanje europrosvjeda te skupljaju potpise za rusku intervenciju.
Oporbeni prosvjednici kojih je sve više – na posljednjem skupu prošli vikend okupilo ih se gotovo pola milijuna, a prosvjedi se šire diljem zemlje – smatraju da je došlo vrijeme da preuzmu inicijativu. Na zapadu Ukrajine, u Lavovu i Rovnu, prosvjednici zauzimaju gradske uprave i otkazuju poslušnost središnjoj vlasti.
Nakon što su pale žrtve a pregovori oporbenih čelnika s predsjednikom Janukovičem vrte se u krug, na svom narodnom vijeću prosvjednici su “smijenili” Janukoviča te Vitalija Klička proglasili privremenim predsjednikom.
On je u tom kaosu isplivao kao jedinstveni – iako ne na zadovoljstvo cijele oporbe – lider proeuropskih Ukrajinaca. Sukobi su se dogodili i u Donjecku, Janukovičevu bastionu. Za zapadu zemlje prosvjednici blokiraju ceste, a priprema se i opći štrajk upozorenja. Čini se da je trenutno opasna pat-pozicija: sukobi se šire, ali nitko nema snagu za prevagu.
No, sada, nakon smrtonosnog dana, Kličko i Janukovič su dogovorili kratko primirje. Iz Moskve su poručili da se neće petljati, ali nude ulogu posrednika između oporbe i vlasti, a pomoćnik premijera Medvedeva, Arkadija Dvorkovič, ističe da treba naći mirno rješenje.
– Ne možemo si priuštiti rat u zemlji kao što je Ukrajina – rekao je Dvorkovič. U prosincu je Rusija uplatila tri milijarde dolara Janukoviču, a sada s nestrpljenjem čeka još dvije milijarde.
No, Ukrajina je nepovratno podijeljena, a uz opasnost građanskog rata sve se više govori da bi ova situacija mogla kulminirati raspadom zemlje.
– Nas pritišću problemi tranzicije i nesretnog geografskog položaja, sanitarnog kordona, između Rusije i Europe. To nije naša prednost, nego naš križ na leđima i prokletstvo naše identifikacije, nacionalne podijeljenosti i ponekad opravdanog, a ponekad shizofrenog otpora prema bremenu prijašnjih, sadašnjih i budućih pritiska iz Rusije koja nas ne želi pustiti od sebe – objašnjava ukrajinski pisac Oleksandar Irvanec.
– Velika rijeka Dnjepar dijeli Ukrajinu popola, i to u doslovnom, mentalnom, nacionalnom, političkom, društvenom, kulturološkom, ideološkom i socijalnom smislu. Ukrajina se dijeli na lijevu i desnu obalu Dnjepra kao neki začarani krug u kojemu bauljamo i ne možemo naći izlaz – kaže Irvanec. Istočna Ukrajina je rusofonska, tamo ljudi o sebi misle kao “zamalo Rusima”.
Oni su nam dali predsjednika Janukoviča. Desna obala je ukrajinska, no tamo svoje ukrajinstvo dokazuju više time da “nisu Rusi”, nego da su Ukrajinci. Jedni Ukrajinci panično se boje Rusije, a drugima se u prestrašenim očima očitava užas: kako bez Rusa. Dio Ukrajinaca boji se Europe, ona im je nepoznata, dok im je Rusija nešto “naše”.
Ovisnost o Rusiji, i ekonomska i duhovna, te višestoljetna i carska i boljševička rusfikacija i asimilacija je očigledna. Oko 80 posto novina izlazi na ruskom, a dvije trećine deklariranih Ukrajinaca ruski smatra svojim “prvim jezikom”.
Izvor: JL
