“Slučaj Prpić” otvorio je raspravu među poduzetnicima treba li ostati i nastaviti raditi u Hrvatskoj ili poslovanje preseliti u inozemstvo.
“Slučaj Prpić” otvorio je raspravu među poduzetnicima treba li ostati i nastaviti raditi u Hrvatskoj ili poslovanje preseliti u inozemstvo.
Dok izumitelj električnih vozila i osnivač tvrtke Rimac Automobili, Mate Rimac, kaže da mu je cilj ostati u Hrvatskoj i otvoriti što više radnih mjesta te razviti nove projekte, osnivač i direktor tvrtke Bioplanet Bike Krešimir Budinski je rekao da odlazi u Njemačku zato što je u Hrvatskoj naišao na velike probleme u poslovanju.
Pročitajte što o toj temi kažu ostali naši već etablirani poduzetnici…
Damir Ljutić, Dva Plus:
“Mislim da se poduzetnik mora suočiti s problemima, nije lako raditi, teško je i komplicirano i jasno je da sustav treba srediti. No poduzetnik mora poznavati zakone, a usto treba, naravno, imati i znanja, sposobnosti i volje. Teško je bilo i prije, prisjetimo se devedesetih godina. Činjenica je da kompetencija nedostaje na svim razinama. No vjerujem da će biti bolje.
Smatram da nema potrebe odmah reagirati i govoriti da treba otići nastaviti poslovanje izvan zemlje. Ne podržavam takve stavove. Moja je tvrtka, primjerice, radila vani uspješno, ali ostajemo ovdje jer se danas i iz ureda u Zagrebu može raditi za vanjsko tržište.”
Davor Bruketa:
“Ne bih selio poslovanje izvan Hrvatske. Prilika smo imali, i danas imamo urede izvan zemlje uz ovaj u Hrvatskoj, ali ostajemo tu. Ja osobno nikad ne bih izjavio i poručio nekome da ne ulaže u našu zemlju. Zasad nisam osjetio nikakve probleme s državom. A da sam ih i imao, prvo bih ih pokušao riješiti, a ne odmah najavio odlazak. Poduzetničku i ulagačku klimu treba jačati. Ali isto tako smatram da se svatko mora pobrinuti za sebe i ne čekati da netko drugi nešto za vas učini.”
Ivan Bračić, PIP Pčelarstvo:
“Mislim da mi je obveza progovoriti o propustima koje je osjetila i moja tvrtka od birokratskih kočnica, propisa i antipoduzetničke klime. Primjerice, u pogonu često nestaje struje zbog čega trpi proces proizvodnje, a u obrazloženju HEP-a koje sam dobio piše da nema smisla investirati u trafostanicu jer je potrošnja u mom području premala.
Veterinarska inspekcija utvrdila je prošle godine da neki proizvođači od kojih otkupljujemo nisu u registru Ministarstva poljoprivrede, a kazna je bila zabrana izvoza od mjesec dana. Da nisam bio uporan, zabrana bi trajala i tri mjeseca, a nama je izvoz trećina prihoda. Imao sam problem i s novim Zakonom o zdravstvenim tvrdnjama, a ne sviđa mi se ni Zakon o predstečajnim nagodbama jer opet stradavaju mali. Samo želim da se uredi pravosuđe i makne siva zona i tako možemo vratiti zaposlenost. To bi bilo bolje nego da se Ministarstvo potporama igra Djeda Mraza. Ipak, konzervativna sam osoba i ništa me ne bi natjeralo da poslovanje selim izvan Hrvatske.”
Branko Roglić:
“Imam puno problema s državom, ali ne zagovaram zato stajalište da odmah treba nastaviti poslovanje isključivo izvan zemlje. I sad imam tvrtke u inozemstvu, poslovao sam u 17 zemalja, ali nigdje nisam imao toliko problema s poreznom inspekcijom kao što to imam u Hrvatskoj.
Mislim da bi se netko trebao pozabaviti provjerom Porezne uprave i njihove nesposobnosti. Primjerice, u mom slučaju jedan porezni inspektor oštetio je državu za više od 600 tisuća kuna, koliko mi je država morala platiti kamate za tužbu koja je odbijena na sudu plus milijun kuna koje mi je država trebala prije platiti. Po meni bi taj poreznik trebao odgovarati. Ali bi trebalo objaviti i imena svih onih koji su izgubili sporove protiv poduzetnika. Bilo je neobično što je nakon odbijanja prvostupanjskog suda drugostupanjski prihvatio žalbu te je vratio prvostupanjskom koji je svoje rješenje prepisao, zbog čega sam se opet žalio i dobio spor. Nakon toga je porezna inspekcija došla u sve moje tvrtke. Još živimo u socijalizmu i svatko tko je poduzetnik gleda se kao neprijatelj. Dakle, poduzetnička klima je loša. Ali ostajem u Hrvatskoj i želim da se situacija popravi.”
Izvor: Večernji list
