Drago Maček, broker Iceberga, Goran Vukasović, bivši direktor Brodosplita, Ante Luetić, financijski direktor splitskog škvera te Mateo Tramontana, direktor Brodotrogira i još četiri suradnika na izradi training ship koncepta Ivica Donkov, Ivan Cesarac, Danijel Nikolić i Hrvoje Matovinović nisu počinili kazneno djelo zloporabe položaja i ovlasti te pranja 4,7 milijuna dolara, koliko je iz Brodosplita isplaćeno na račun tvrtke McArthur u Volksbanci u Grazu, zaključilo je danas sudsko vijeće Županijskog suda u Splitu pod predsjedanjem suca Zorana Kežića.
Austrija alarmirala Hrvatsku
Nepravomoćni je to rasplet afere Wessels, koja je digla hrvatsku javnost na noge u ožujku 2006. godine kada su austrijske vlasti obavijestile Hrvatsku o sumnjivoj uplati novca koji je iz Splita preko Cipra sjeo na račun u Grazu i kojim je raspolagao Drago Maček.
Splitski Županijski sud: Nema dokaza!
Sudsko vijeće je detaljno proučivši predmet sa 7.500 tisuća stranica te saslušavši 50-ak svjedoka, uključujući i bivše članove Nadzornog odbora Brodosplita iz doba sklapanja posla, donijelo zaključak da optuženicima nije dokazano kazneno djelo za koje su se teretili, pojasnio je sudac Kežić, istaknuvši kako sud sudi temeljem dokaza i činjenica.
Suprotno navodima tužiteljice Marine Matušan, koja je u završnoj riječi navela kako je famozni training ship koncept čista fikcija smišljen da se opravda isplata 4,7 milijuna dolara, odnosno, milijun i pol dolara po brodu plus brokerska provizija, sudac Kežić smatra da se radilo o sasvim legalnom poslu i isplati, koja je inače sadržana u pobočnim pismima “naslonjenim” na temeljni ugovor.
“Novac koji je Brodosplit isplatio u Austriju preko Cipra pripada brodovlasniku”
Četiri panamax tankera ugovorena su za 50 i pol milijuna dolara po brodu, dok je 1,5 milijuna dolara po brodu isplaćeno povrh te cijene te tako predstavlja novac brodovlasnika, tj. Reinharda Wesselsa, koji je s njim mogao raspolagati kako želi, zaključio je sudac Kežić.
Presudom je srušio temeljnu tezu Državnog odvjetništva da su Vukasović i Luetić na traženje Mačeka zajednički i dogovorno postupali u cilju da se iz Brodosplita izvuče 4,7 milijuna dolara.
“Nijedan dokaz ne postoji u prilog postojanja takvog dogovara. Svjedoci su naveli da Maček nije sudjelovao u pregovorima oko cijene broda”, kazao je sudac Kežić.
“Iznos transparentan, svi su znali za cijenu”
Podsjetio je i na “benefite”, koje je tadašnja Uprava škvera na čelu s Vukasovićem implementirala u ugovore, a odnose se na kliznu skalu čelika, valutnu klauzulu te 50 posto plaćanja u prvoj rati, a 50 posto nakon predaje broda.
“Ugovori nisu bili štetni, cijena od 50 i pol milijuna dolara iskalkulirana je tijekom pregovora. Iznos je bio transparentan, svi su za njega znali”, kazao je Kežić.
Debeljak traži novac, HDZ-ova Uprava smatrala da Brodosplit nije oštećen
Pobočna pisma sklopljena na inzistiranje vlasnika brodova nisu bila tajna te su sa njima upoznati članovi Nadzornog odbora, a ustanovilo se i da je brokerska provizija od 1,9 posto standardna i u okvirima uobičajenog poslovanja. Kako smo već nagovijestili, sud nije utvrdio ni da su u trenutku sklapanja ugovora s Wesselsom postojale bolje ponude Marinvesta i Scorpia.
“Training ship koncept prezentiran je kao ideja vlasnika broda da se ugrade preinake za školovanje kadeta. Optužba ga je smatrala fikcijom sračunatom da se prikrije trag novca od škvera do McArthura koji je sklopio ugovor s optuženicima za pranje novca. Wessels je s idejom upoznao uski krug ljudi te pojasnio da će projekt najlakše financirati povratom od 1,5 milijuna dolara po brodu. Prvo javno spominjanje TCS-a nalazimo u fakturi od 19. siječnja 2006. godine, puno prije kaznene prijave”, obrazložio je sudac Kežić.
Podsjetio je kako su svi govorili u prilog ugovora. Vukasovićev nasljednik na mjestu šefa škvera, Domagoj Klarić u lipnju 2007. godine podnio je sudu očitovanje kako se Brodosplit ne smatra oštećenim, no zato je nova Uprava Tomislava Debeljaka promijenila taj stav te su sudu poslali dopis da se Brodosplit smatra oštećenim.
Izvor: Index.hr
