Arsenal je polupun, da kažemo optimistično, dočekao nastup zagrebačkog benda Pips, Chips & Videoclips, odnosno Pipse. Došli su u Zadar predstaviti svoj najnoviji studijski uradak, album Walt, pa su s istoimenom pjesmom oko 22 sata i 30 minuta i otvorili koncert.
Dvosatna svirka koja je uslijedila mogla bi se gotovo kirurškom preciznošću razdvojiti na dva dijela. U prvom je bend svirao stvari s gorespomenutog novog albuma, a u drugom one stare stvari koje su “naložile” publiku.
– Evo, došli smo nakon petnaest godina, nije to malo, kazao je, između ostalog, Ripper pred sam kraj koncerta. To je jedino što smo, unatoč velikom trudu, uspjeli razumjeti, uzevši u obzor Ripperovo poslovično omiljeno mrmljanje na mikrofon i relativno glasnu buku koju je proizvodio ostatak benda.
Uglavnom, sudeći po reakcijama publike iz prvih redova, Ripper se sa emocijama osvrnuo na Zadar koji je bendu, kako je nekidan izjavio u intervjuu za naš list, bio uz Zagreb najbitniji koncertni grad u devedesetima.
Ripper i društvo u bendu, u kojem nijedan član osim njega nije iz originalne postave, održali su dobar, muzički korektan koncert pred publikom u kojoj je bilo onih koji Pipse jednostavno vole, paše im njihova muzika, riječi pjesama…
Rippera neki baš jako ne vole, a neki ga baš jako vole. Rijetki, pak, u njegovim tekstovima ne mogu pronaći barem jedan stih koji će mu se svidjeti i dojma smo kako je baš u tekstovima, dosta više nego u glazbi, većina “težine” stvaralaštva Pipsa.
Upravo stoga ne čudi to da je većina publike kao hipnotizirana uronila u romantiku kada je bend počeo svirati starije pjesme, posebno pjesmu Narko. “Ja sanjajući uvijek idem tebi”, stih ponavljan taman dovoljno puta da postaje vrsta mantre, mnoge je “natjerao” na zagrljaje i poljupce.
Bend je dva puta izlazio na bis. Na prvom su izveli pjesme Gume na kotačima i 2×2, a koncert su završili pjesmom Na putu prema dole.
Ripper, koji se, koliko sam vidjela, nijednom nije nasmijao (i to je samo po sebi i očekivano i smiješno), na hrvatskoj estradi predstavlja uspomenu na sretni Zagreb. Mnogi bivši zagrebački studenti vole utonuti u stihove u kojima se, primjerice, kaže “Ja sam prokleti kralj Zapruđa i Utrina”. Valjalo bi ovaj koncert ponoviti u ljetnom izdanju, negdje na otvorenom.
Izvor: Zadarski list/ZDanas
Foto: Stipe SURAĆ
