fbpx

Tatari: Ukrajinski smo građani, nikada nećemo postati Putinovi podanici

Nakon dolaska Rusa Tatari su se povukli u svoje kuće i čekaju, Večernjakova reporterka Renata Rašović s Krima donosi njihovu priču.

Krimski tatari neće odšutjeti rusku invaziju na teritorij poluotoka. Njihova je poruka bila glasna i nedvomislena: njih više od deset tisuća, ima tome desetak dana da su izišli na ulice krimske prijestolnice Simferopola dižući glas protiv separatista – svih onih koji žele mijenjati kartu Ukrajine. Bila je to snažna demonstracija jedinstva ovog naroda koji broji više od 250 tisuća duša na Krimu, okupljenih u lojalnosti Kijevu.

Prvi smo na udaru

Danas, nakon što je Putinova vojska zauzela gotovo sve vojne objekte na polutoku, Tatari su naglo zašutjeli i povukli se sa ulica, ne najavljujući nove proteste. Neće ih ni biti, može se čuti na ulicama Bakčisaraja, pitoresknog gradića u krimskoj unutrašnjosti, na čijim je ulicama kao da vlada zakon šutnje i straha. Novinari nisu dobrodošli: žitelji nisu navikli na njihovo prisustvo, pa na znatiželju reagiraju ignorancijom ili povlačenjem, ispostavlja se na malenom trgu ispred prelijepe male džamije.

– Dođe li do eksalacije nasilja, mi ćemo kao manjina biti prvi na udaru – kratko tumači konobar u obližnjem kafiću ovu neprirodnu tišinu. Dogovori o budućnosti ovog naroda na teritoriju Krima odvijaju se, doznajemo, iza zidova obiteljskih kuća. Nešto kasnije, ispred trgovine elektronskim aparatima, ljubazni vlasnik rado će pomoći. Vodi nas u obilazak, pa govori kako je gradić procvjetao krajem 80-ih, kada su se tijekom vladavine Mihaila Gorbačova i kasnije nakon proglašenja ukrajinske nezavisnosti, tisuće Tatara vratile na Krim.

– Etnički sam Rus, ali želim živjeti na teritoriju Ukrajine. Vladimir Putin je čovjek gladan vlasti, a zbog njegova imperijalizma došlo je do podjela kakvih nikad nije bilo dosad. Ne znam zašto, ali nešto je gadno pošlo krivo – kaže Enver Mustafajev pa dodaje kako su mu prvi susjedi Rusi i kako ih ugošćuje u svojoj kući, a tako će se, pita li se njega, i ostati.

Kako bi nas u to uvjerio, telefonom doziva svog starijeg susjeda Alekseja i prevodi mu na ruski jezik izjavu koju je upravo dao. Grle se, govore da su njih dvojica kao otac i sin. Na spomen odluke kojom je krimski parlament prekjučer izlasao ujedinjenje s Rusijom, mladi Ismail Astrakham odmahuje rukom.

– Bili smo ukrajinski građani i to ćemo ostati. Sumnjam u uspjeh referenduma, kojeg proruski orijentirani građani već smatraju za gotovu stvar. Jedno je slika s ulica Sevastopolja, ali stvarnost je drukčija. Mnogi ne žele živjeti pod ruskom vladom. Što se mene tiče, želim ostati ovdje gdje sam rođen, ali bude li trebalo, radije ću otići nego biti Putinov podanik – kaže Ismail, pa se ljuti na ruske medije koji, smatra on, u svijet odašilju dezinformacije oko stvarne podrške “ruskim okupatorima” na Krimu.

Povijest se ponavlja

Nešto kasnije, u lokalnom kafiću zatječemo dvije žene koje, premda ne govore engleski, žele pojasniti njihovo viđenje ukrajinske krize. Nadaju se da neće biti rata, vjeruju da će političari koji su ih doveli pred samu propast, najprije ekonomsku, sada i političku, sada iznaći rješenje iz ove “pat situacije” za Krim koju itekako osjećaju i Tatari.

– Rusi su s vojskom upali na naš teritorij, nitko ih nije zvao. Bojimo se. To ne može na dobro izaći. Uplašeni smo za budućnost, za svoje obitelji, za svoju djecu. Zar ćemo ih spremati za vojsku? Ovo bi mogla biti nova Jugoslavija – u glas govore Safija i Bihter. Ne kriju zabrinutost. Neće dozvoliti da im muževi idu ni u kakav rat, tatatarska krv u njihovim venama prije će ponovno iseliti u neki mirniji kutak na zemlji i, kao mnogo puta u svojoj povijesti, početi ispočetka. Refat Čubarov, vođa tatarske zajednice, koji je još nedavno govorio da ne vjeruje da će se Rusija usuditi okupirati poluotok, danas je puno oprezniji s izjavama.

– Moramo učiniti sve da osiguramo mir i nadvladamo atmosferu straha i nepovjerenja na Krimu koja bi olako mogla skalirati. Građani Krima, susjed sa susjedom, neovisno o nacionalnom podrijetlu, moraju zajedno raditi na miru.

Zatišje pred buru
Sve institucije u Sevastopolju dobile su rusko ”osiguranje”

Nakon što su tijekom četvrtka proruski orijentirani građani izašli na ulice Sevastopolja, tijelima braneći ruske vojnike, petak je protjecao mirno. Čini se da je riječ samo o zatišju pred buru. Tijekom jučerašnjeg dana, baš kao i ruski vojnici, i sve važne institucije u gradu dobile su “osiguranje”. Muškarci s povezima na rukavima predstavljaju se kao civilna zaštita.

Izvor: Večernji list