Nedavna izjava zamjenika gradonačelnika Zvonimira Vrančića koji je ustvrdio na kolegiju da je azil za životinje na Žmirićima ilegalan i da kao takav nema osnove za daljnje postojanje, izavala je zgražanje javnosti. Unatoč trudu i zalaganju lokalnih ljubitelja životinja i interesa njihovih njemačkih partera za investiranje u novi azil gradonačelnik Kalmeta riješenje vidi u odbijanju takve ponude i prepuštanju istog šibenskoj tvrtci za iznos od 211.360 kuna godišnje, koliko vjerojatno iznosi trošak eutanaziranja zbrinutih životinja.

S obzirom da se radi o privatnom terenu o kojem se u poslovnim kulouarima spominje interes za investiranje jedne hrvatske trgovačke kuće zbog kojeg se po tko zna koji put radi na obnovi prometnog križanja, jasno je da postoji indirektni pritisak interesnih skupina na loklanu vlast da se spomenuti teren i pripadajuće prometnice stave u funkciju buduće možebitne investicije.

Žrtve cijele priče, koliko god to bezazleno zvučalo, su na kraju životinje iz spomenutog azila koje, na kraju krajeva, nemaju pravo glasa jer nisu ni glasale na lokalnim izborima pa im je i time zapečaćena sudbina čekanja eutanazije u šibenskoj tvrtci.

Povodom izjave Zvonimira Vrančića, dogradonačelnika grada Zadra o Zadarskom azilu kontaktirali smo Marijanu Mustać, voditeljicu Udruge za zaštitu životinja Zadar i voditeljicom azila na Žmirićima te smo je upitali da nam razjasni situaciju zadarskog azila te ispriča svoju stranu priče.

Iz istog razgovora saznali smo da Zadarski azil, zapravo Udruga za zaštitu životinja neprofitne prirode, jedva krpa kraj s krajem u financiranju troškova prehrane životinja, veterinarskih usluga, ne spominjući rad volontera koji za svoj trud naknadu niti ne traže. Zaprepastila nas je činjenica da su isti azil posjetile dvije Njemačke udruge koje su čak zainteresirane financijski pomoći u realizaciji pravog azila uz uvijet da lokalne vlasti osiguraju adekvatan teren.

Zaprepašćuje činjenica da se nakon svih tih ponuda njemačkih udruga lokalna vlast oglušila te na kraju odlučila financirati eutanaziranje životinja u drugoj županiji što je opet kratkoročno i nehumano riješenje problema.

Povodom izjave dogradonačelnika Zvonimira Vrančića možete li nam pojasniti što se sada događa sa Zadarskim azilom?

-Mi nismo dobili od Gradske uprave nikakvu službenu obavijest. O cijelom slučaju saznali smo iz medija kao i svi ostali. Također, nismo ni od sanitarne inspekcije dobili nikakvu obavijest, iako smatramo da ista nema što tražiti u azilu.

Mogu samo reći da nećemo dozvoliti da nas zatvore a pogotovo da nam šinteri uzmu pse jer znamo, u tom slučaju, kakva ih sudbina čeka.

U suradnji s Udrugama i političim strankama organizirana je peticija za osnivanje azila za životinje na području Zadarske županije. Kakav je odaziv?

Odaziv za peticiju je odličan, ljudi nam šalju pisma, poruke, zovu nas iz cijele Hrvatske a i van granica a isti su zgroženi situacijom u kojoj smo se našli.

Cilj ove peticije je da Gradska uprava shvati da se digla revolucija oko ovog problema i da ćemo vršiti pritisak dok se ne pronađe adekvatno riješenje za napuštene životinje u azilu. Želimo da vlast što prije sjedne s nama iz azila za stol i dogovori se oko ovog pitanja. Mi odustati nećemo!

Isto tako, želim naglasiti, da ovo nije političko pitanje, iz tog razloga ne želimo da se ovaj problem politizira. Zahvaljujem se svima koji su nam pomogli oko organizacije ove peticije, svima koji nam na razne načine daju podršku i koji su uz nas.

Kako komentirate izjavu zadarskog dogradonačelnika da je azil za životinje ilegalan i kao takav nema osnove za daljnje postojanje, kao i izjavu da je i sam potpisao istu?

– Ne znam kako komentirati takvu izjavu. Neugodno sam iznenađena istom, nakon svih razgovora koje smo vodili oko ovog problema, dok me izjava Marija Pešuta nije nimalo iznenadila, on je, dapače, uvijek bio ciničan i protiv svakog dogovora.

Moram reći da mi je žao što im nisam sve ove godine preusmjeravala pozive upućene azilu, u tom slučaju možda ne bi smatrali da za istim nema potrebe.

Kako su tekli “dogovori” kroz ovo dugo sedmogodišnje razoblje sa Gradskom upravom?

– Kad je Audio agencija dala ponudu u iznosu od 500.000 Eura za zemljište prema Briševu od 10.000m2, ni tada, nismo dobili nikakvu službenu obavijest iz Gradske uprave, već smo o istom doznali iz medija. I tada su obećali pomoći, međutim, ponovno nam je došla veterinarska inspekcija. Nakon toga su sklopili suradnju sa tvrtkom Pokupsko Cerje, koju je na kraju zatvorila inspekcija. I dok je trajao taj ugovor, nitko nije zvao “te šintere”, već su zvali nas.

Poslije toga je bio period šutnje i zadnje što znamo je izjava dogradonačelnika Vrančića.
Ono što je je mene zaista razočaralo je činjenica da smo prije svega što sam sad navela, u više navrata razgovarali s Gradskom vlasti, a potom me nisu ni obavijestili da su primili ponudu od državne Audio agencije za zemljište, da bi na kraju došlo do odbijenice a čekalo se na zadnji papir za konačnu realizaciju.
Sedam godina čekamo riješenje za problem azila, što je doista suludo.

Tko, po Vama treba financirati novi azil?

Azil treba financirati Grad Zadar i Zadarska županija, koja se ne bi smjela ograđivati od ovog problema jer se mi brinemo za životinje iz cijele županije.

Što smatrate, koji su pravi razlozi odgađanja riješavanja problema azila?

Ako Gradska uprava nakon svega smatra da gradu i županiji ne treba azil, onda bih ja rekla da ih jednostavno nije briga. Oni na to gledaju kao problem kojeg se treba riješiti a ne na nešto što je humano i potrebno.

Tko se brine za napuštene životinje u azilu i kako se financirate?

U azilu volontira četvoro ljudi . Trenutno je u azilu smješteno 50 pasa, a 30 -tak ih je u privatnim smještajima. Mačke su sve u privatnim smještajima na privremenom čuvanju. Sami se brinemo o njima, peremo ih, hranimo..24 sata.. i noću i danju. Ne trebam ni govoriti u kako lošim uvijetima žive te životinje. Boksovi nam se raspadaju, imamo par betonskih boksova, ostalo je šljunak. Kontejner za smeće i izmete se nalazi na ulazu, nemamo vodu ni struju. Vatrogasci nam godinama donose vodu u tankovima, a struju smo priskrbili sami i to s agregatom i dvije solarne ploče.

Turisti koji nas posjete, zgražaju se kad vide u kakvom je stanju azil. Oni vide Pozdrav suncu, Morske orgulje, Sv. Donat pa se pitaju kako to jedan grad, biser Jadrana, nema adekvatan azi. Mislim da se baš na tom primjeru vidi kakvo nam je vodstvo grada.

Što se tiče financiranja, azil je od 2006 stavka u Gradskom proračunu i jedno smo se vrijeme financijski pokrivali iako nikad u potpunosti, ali nismo se žalili. Godine 2012. smo dobili 50.000 kn a dio troškova se pokrivao cesijama za veterinarske usluge. Za godinu 2013. i 2014. nismo dobili od Grada ni jednu kunu.

Bitno je naglasiti da poslijednih šest godina s nama surađuju dvije Udruge iz Njemačke koje su nam same pristupile i da nije bilo njih, mogu reći, da ne bi opstali, a to mogu potvrditi računi veterinarskih usluga.

I oni su posebno ljuti i zgroženi ovom novonastalom situacijom jer su i sami bili prisutni na razgovorima s gradskim vlastima. Predlagali su sufinanciranje putem prikupljanja novca za novi azil u Zadru ali su tražili da se riješi papirologija te osigura zemljište da bi na osnovu toga mogli prikupiti financije.

Odgovorno tvrdim da oni hrane i liječe zadarske životinje, sav teret je pao na njih jer naše vlasti nemaju sluha i ne žele pomoći.

Oni se, naime, bore za svaki Euro koji nam šalju, stoga su iznimno ljuti što nas je gradska vlast dovela u ovakvu situaciju, te su mi u razgovoru priopćili da će, ako treba, podići i tužbe protiv odgovorih za ovaj problem. Naime, u Njemačkoj ne postoje stanice za ubijanje, kao kod nas.

Na kraju, čemu se nadate?

Iskreno se nadam da će Zadar dobiti svoj azil, kako to i zaslužuje. Nadam se da smo dovoljno osviješteni da uviđamo da se radi o nečem potrebnom i humanom. Mogu reći da nećemo odustati, ovaj put idemo do kraja! Pozivam sve da dodju na Narodni trg od 29.3 i potpišu peticiju, isto tako mogu je potpisati i online na linku www.pseci.net. Zahvaljujem svima na podršci!

Z.B./ZDanas

Foto: Ilustracija