Kultni film “Balkanski špijun” bio je predložak komedije Narodnog pozorišta Sarajevo “Balkanski špijun u Sarajevu” kojom je zatvoren dramski dio sezone HNK Zadra. Više od dva sata satirične komedije zadarska publika spontano je aplaudirala očito odobravajući komične aluzije na društveno-političku situaciju, u predstavi Bosne u krizi, ali u stvarnosti tako sličnu s našom zemljom.
Jedan mali čovjek, koji je živio u komunizmu, preživio rat, pa čak i “služio” u zatvoru – Sabahudin Čvorović – nakon “informativnog” razgovora u policiji gdje ga ispituju za njegova podstanara, modnog stručnjaka, povratnika iz Francuske Salema Žorža Trebu, postaje uvjeren kako je njegov podstanar opasni terorist koji pokušava uništiti njegovu zemlju. Počinje špijunirati svoga podstanara, a na koncu uvjerava i svoju ženu, domaćicu Danicu, dok se kao pomoćnik uključuje u njegov brat, nestabilni Budžoni.
Salem Žorž Trebo za Sabahudina utjelovljuje sve promjene na koje se on, kao čovjek jednog sasvim drugačijeg režima i odgoja, nikako ne može naviknuti. Kako radnja odmiče u jednom trenutku sliku predstavnika nove vlasti on simbolično okreće na suprotnu stranu odakle se smiješi poglavnik Tito. Njegov podstanar je bogati povratnik koji ima eure, ništa ne radi, a živi luksuzno, dok on koji je čitav život radio ne može skrpiti za život, a njegova kći u toj novoj državi na posao čeka pet godina. Sve to utjelovljeno je za Sabahudina u njegovu podstanaru.
O toj socijalnoj nepravdi najiskrenije progovara Danica, ona je žena iz puka, priprosta, ali osjeti nepravdu na svojoj koži jer se njenoj kćeri sa stomatološkim fakultetom posao nudi u Donjoj Gnojnici, dok političari svoju djecu “prvo zaposle, a onda ih naprave”. Ipak, ustvrđuje ona, narod sve zna, samo se pravi da ne zna.
Osim duhovitog teksta, zapravo prave satire bosanske stvarnosti, a može se slobodno reći i satiri hrvatske stvarnosti, predstava zapravo odiše realizmom. Bez imalo cenzuriranja, sve one psovke, izrazi, situacije poput pranja nogu u lavoru, žene koja sluša svoga muža i koji je za nju “zakon”, sve su to realne sličice jedne patrijarhalne, više siromašne nego prosječne obitelji, koja se ne snalazi u svijetu kapitalizma.
Predstavi bi se mogla zamjeriti dužina, moglo bi se reći i da je film bolji, ali komična situacija koju su glumci prikazali na sceni zapravo toliko odgovara sadašnjem trenutku da na koncu gledatelj ne može, a da se ne zamisli nad njom i zapita tko je kriv što je Sabahudin poludio?
Izvor: ZL/ZDanas
Foto: Vedran SITNICA
