Četiri godine od početka beogradskog dijela suđenja za ubojstvo Ive Pukanića i Nike Franjića, koji su likvidirani paklenom napravom u listopadu 2008. u središtu Zagreba, na Specijalnom sudu u Beogradu Sreten Jocić je oslobođen, Milovanović je kao neposredni izvršitelj osuđen na 40, a Kuzmanović kao pomagač na pet godina zatvora.
– Ova tišina govori da smo na kraju – kazao je Vladimir Vučinić, predsjednik sudskog vijeća Specijalnog suda u Beogradu nakon što je ušao u sudnicu, gdje su odluku o svojoj daljnjoj sudbini nestrpljivo iščekivali Sreten Jocić zvani Joca Amsterdam, Željko Milovanović i Milenko Kuzmanović, optuženi za likvidaciju Ive Pukanića i Nikole Franjića u listopadu 2008. u Zagrebu.
Kuzmanović, koji se brani sa slobode, izgledao je pomalo nervozno, dok je Milovanović nepomičan kao kip sjedio okružen četvoricom pravosudnih policajaca. Jocić je pak sjedio okružen trojicom pravosudnih policajca, a s vremena na vrijeme okrenuo bi se prema publici u kojoj su mu sjedili supruga i drugi članovi obitelji. Nekoliko minuta nakon što je sudsko vijeće ušlo u sudnicu, sudac Vučinić objavio je:
– U ime naroda donosim presudu, Željko Milovanović i Milenko Kuzmanović krivi su…
Počeli pljeskati i zahvaljivati Bogu
Već je u tom trenutku bilo jasno da je Jocić oslobođen optužbi, no dok je sudac došao do tog djela te obrazloženja da je Jocić oslobođen zbog nedostatka dokaza, po pravnoj maksimi in dubio pro reo – a ta je odluka izazvala salve oduševljenja kod njegove obitelji, koja je počela pljeskati, zahvaljivati Bogu te se križati – Milovanović je doznao da je nepravomoćno osuđen na jedinstvenu kaznu od maksimalnih 40 godina zatvora. Sudsko vijeće Kuzmanoviću je odrezalo pet godina, što su njegova djevojka i sestre koje su sjedile u publici popratile teškim uzdahom.
Milovanovića se osim za teško ubojstvo teretilo i za nedozvoljeno držanje oružja i krivotvorenje isprava. Za ubojstvo je dobio 40 godina, za nedozvoljeno držanje oružja pet godina, a za krivotvorenje isprava tri. Izrečena mu je jedinstvena maksimalna kazna od 40 godina, a na toliko je osuđen i u zagrebačkom djelu suđenja.
Sudac Vučinić, koji inače sudi i tajkunu Miroslavu Miškoviću, obrazlažući odluku svog vijeća kazao je da je Milovanović osuđen kao supočinitelj teškog ubojstva i to na temelju brojnih dokaza, kao što su iskazi svjedoka, materijalni tragovi poput njegova DNK nađenog u stanu u Petrinjskoj u Zagrebu.
– Milovanović čak ne negira da je u to vrijeme bio u Zagrebu, no tvrdi da su on i Robert Matanić dogovarali ilegalnu trgovinu oružjem, što ne proizlazi iz provedenih iskaza, a njegova je obrana u suprotnosti s tim dokazima – kazao je sudac Vučinić.
Kuzmanović, protiv kojeg je u Hrvatskoj odbačena kaznena prijava zbog pomaganja počinitelju nakon počinjenja djela, osuđen je kao pomagač, a sudac Vučinić obrazložio je da odluka hrvatskog pravosuđa ne znači da je riječ o presuđenoj stvari, jer hrvatsko pravosuđe u trenutku donošenja odluke nije imalo sve dokaze protiv Kuzmanovića.
Što se tiče Jocića, sudac Vučinić kazao je da je protiv njega bilo dosta indicija, no te indicije nisu dokaz, a kako je kazao sudac dokazi su jedino na čemu se presuda može temeljiti. Vijeće je zaključilo i da nije dokazano zločinačko udruživanje, što se svoj trojici stavljalo na teret. Pri tome su se vodili logikom da ako Jociću nije dokazano da je organizator zločinačkog udruživanja te naručitelj ubojstva, onda ni ostali nisu mogli biti članovi tog udruženja.
Jocić bez obzira na oslobađajuću presudu neće na slobodu jer već otprije izdržava kaznu od 15 godina zatvora zbog ubojstva iz 90-ih. Sudac Vučinić na kraju je poručio i da, s obzirom na sistematičnost i isplaniranost počinjenog zločina, žrtve nisu imale nikakve šanse da prežive, što je bila izrazito otegotna okolnost. Kazao je i da nikakva presuda neće donijeti satisfakciju obiteljima Pukanić i Franjić.
1,5 milijuna eura za ubojstvo
Prema optužnici srbijanskog tužiteljstva za organizirani kriminal Jocić se teretio da je sa zasad neidentificiranom osobom postigao dogovor da za iznos od najmanje 1,5 milijuna eura ubije Ivu Pukanića.
Jocić je, navodi se u optužnici, organizaciju ubojstva povjerio svom kumu Slobodanu Đuroviću (pravomoćno osuđenom u Hrvatskoj na 22 godine zatvora, op.a.), tražeći od njega da to bude što prije. “Režijski troškovi” za organizaciju ubojstva iznosili su 20.000 eura, a ostatak novca trebao je biti isplaćen nakon likvidacije. Tužiteljima je dokaz za te navode bila činjenica da je u stanu djevojke Roberta Matanića nađeno 15.000 eura, a on je taj novac ostavio prije nego što je otišao prema Spačvi, gdje je i uhićen zajedno s Lukom Matanićem te Đurovićem i Milenkom Kuzmanovićem krajem listopada 2008. Dodatnih 20.000 eura nađeno je i pretragom stana Željka Milovanovića u Doboju, a još 3500 eura nađeno je u stanu u Beogradu u kojem je uhićen. Kako nitko od optuženih nije imao stalan izvor prihoda, za tužitelje je to bio dokaz da novac potječe od ilegalnog djela.
Milovanović optužen kao neposredni izvršitelj ubojstva
No spona koja prema tužiteljima najviše povezuje Jocića s Pukanićevom likvidacijom Đurovićev je račun u crnogorskoj banci na koji je početkom listopada 2008. uplaćeno 780.760 eura, a on je s tog računa 3. listopada podigao 50.000 eura. Kao neposredni izvršitelj ubojstva optužen je Milovanović, kojeg se tereti da je u dvorište Nacionala dovezao skuter s paklenom napravom. Odlazak iz dvorišta snimile su nadzorne kamere, a njegov DNK nađen je u stanu u kojem se skrivao, kao i u stanu R. Matanića u Zagrebu. U tom stanu nađen je i Kuzmanovićev DNK. Sve navedeno bili su dokazi na temelju kojih je srbijansko tužiteljstvo tražilo osuđujuće presude za Jocića i društvo, koji pak smatraju da im ništa od navedenih optužbi nije dokazano. Beogradsko suđenje tako je prije svega obilježio show Sretena Jocića, koji je tvrdio da je tu riječ o podmetanju hrvatsko-crnogorsko-albanskih obavještajno-policijskih frakcija, a postavljajući pitanje svjedocima, pokazao je očito poznavanje hrvatske kriminalne i političke scene.
Tvrdio je da je on poslovni čovjek, a ne kriminalac iako, primjerice, nesrazmjer svojih prihoda i stila života sudu nije znao objasniti. Tijekom suđenja zajedno s Milovanovićem završio je u strogoj izolaciji jer se sumnjalo da je organizirao pokušaj bijega iz zatvora Milovanoviću i Sretku Kaliniću u veljači 2012. Sumnjičio se i da je negdje u to vrijeme iz zatvora naručio likvidaciju Tomislava Karamarka, bivšeg hrvatskog ministra policije i sadašnjeg šefa HDZ-a, a Jocićevo ime spominjalo se i u kontekstu naručivanja likvidacija nekih srbijanskih političara i sudaca. Sve te sumnje Jocić je u sudnici sa smiješkom pobijao.
Odvjetnik: Uhićenje Jocića bio je ustupak Srbije Hrvatskoj
– Čestitam ovom sudskom vijeću na hrabrosti, a ova presuda je prije svega jaka poruka organima gonjenja, prije svega tužiteljstvu, da se ljudi ne mogu ljudi hapsiti na temelju dojma i političke potrebe. Slučaj Sretena Jocića koji je četiri godine bio u pritvoru, kojem je nanijeta velika šteta neosnovanim boravkom u pritvoru, čija je obitelj zbog svega toga trpjela, a velika je šteta nanijeta prije svega njegovoj djeci, slučaj je s jakom porukom da se organi gonjenja moraju pažljivije odnositi prema svom poslu. Ako se tužiteljstvo bude žalilo, mi ćemo uložiti prigovor na tu žalbu, a podsjetit ćemo da je od početka suđenja obrana Sretena Jocića naglašavala i davala dokaze da je uhićenje Sretena Jocića bio proizvod političke potrebe i ustupka koji je Srbija učinila Hrvatskoj, a ne nikako proizvod želje srpskih organa gonjenja da rasvijetle ubojstvo Ive Pukanića – rekao je Jocićev odvjetnik Zdravko Tomanović.
Izvor: Večernji list/ZDanas
